153. stoji i nikog se ne boji

FOTO/VIDEO: Prije 32 godine osnovana 153. brigada Hrvatske vojske; sjećanje na ratne dane nikad neće izblijediti

Ratni put 153. brigade isprepleten je teškim borbenim zadaćama kroz koje je prošlo 5818 pripadnika, od čega 72 poginula i 452 ranjena
DSC_3177-640×427

U Velikoj Gorici održana je središnja svečanost 32. obljetnice osnutka 153. brigade Hrvatske vojske. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, okupljene je pozdravio predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske Ivan Zagorac.

Priča o 153. brigadi Hrvatske vojske, rekao je Zagorac, počinje 3. listopada 1991. godine kada je formirana 10. brigada teritorijalne obrane Velika Gorica, inače na ovim prostorima prva oružana sila koja je spriječila napredovanje neprijatelja prema Velikoj Gorici i Zagrebu. Nakon nešto više od dva mjeseca, točnije 16. prosinca, preimenovana je u 153. brigadu Hrvatske vojske te pod tim imenom djeluje do kraja Domovinskog rata.

Velikogorička brigada prva ušla u Topusko

– Na pokupskom ratištu nalazi se rijeka Kupa koju smo prelazili čamcima u namjeri oslobađanja područja Banovine. Na ove prostore palo je tisuće granata, ali nisu nas uspjeli slomiti, prisjetio se Zagorac.

Brigada je, također djelovala na novljanskom, slavonsko-brodskom i oraškom ratištu, na prostoru južnog bojišta u predjelu dubrovačkog zaleđa i hercegovačkom ratištu.

– Potom, 4. kolovoza 1995. godine, čekajući svitanje na pokupskom pravcu, nismo zaboravili da je tada od rane jeseni ’91. prošlo nešto više od 1430 dana kada je posljednja kolona Hrvata prešla most na rijeci Kupi u Pokupskom. Tog ljetnog jutra, s ostalim postrojbama Hrvatske vojske i policije, bili smo spremni za izvršenje ključne borbene zadaće – vratiti sav okupirani teritorij pod okrilje Republike Hrvatske. Počela je Vojno-redarstvena operacija Oluja.

Brigada je tada sudjelovala u oslobađanju Gline, prva ušla u Topusko, a slijedilo je zbijanje i čuvanje granice s BiH sve do sredine rujna. Slavodobitno se vratila u Veliku Goricu 14. rujna 1995. godine.

– Zadaća je svih nas da čuvamo i širimo povijesnu istinu o Domovinskom ratu, a posebno na naše poginule hrvatske branitelje. Ratni put 153. brigade isprepleten je teškim borbenim zadaćama kroz koje je prošlo 5818 pripadnika, od čega 72 poginula i 452 ranjena (…) Polako odlazimo, ali sjećanje na Domovinski rat i 153. brigadu ne blijedi.

Spomen park kao trajni spomenik Domovinskog rata

Državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekić poručio je kako mu je upravo otvaranje Spomen parka 153. brigade Hrvatske vojske bio jedan od najzanimljivijih projekata na kojem je dosad imao priliku raditi.

– Ovaj projekt može poslužiti kao ogledni primjer kako bi trebalo valorizirati Domovinski rat i kako sačuvati uspomenu na Domovinski rat. Projekt odaje počast svim poginulim braniteljima i pripadnicima 153. brigade, ali i svim poginulim braniteljima s područja Velike Gorice koji su se borili na svim ratištima, od Vukovara do Dubrovnika. To je najbolji način da im odamo počast, ali i najbolji način da sačuvamo uspomenu na njihov doprinos u Domovinskom ratu.

Danas smo se okupili ovdje kako bi se prisjetili hrabrih i odvažnih mladića koji su ratne 1991. godine s malo oružja, ali mnogo želje i volje krenuli u obranu Domovine, nadodao je zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec.

– Upravo vi, naši hrvatski branitelji, snove o stvaranju vlastite države pretvorili ste u stvarnost (…) Od srca vam hvala na svemu što ste učinili i stvorili, da danas možemo živjeti u samostalnoj, neovisnoj i slobodnoj domovini Hrvatskoj- poručio je Kolarec, a ratnog puta u 153. brigadi prisjetio se i zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je dan bio izaslanik ministra Davora Božinovića.

Naposljetku, zahvalama se pridružio i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar.

– Tih ratnih godina uvijek se sjećam iz osobne perspektive. Kada smo išli u školu i rado pjevali pjesmu 153. brigade, uvijek smo pričali čiji je otac duže na fronti. Bili smo iznimno ponosni i nadali se da neće doći po nas u školu. Imali smo samo jedan strah, da ne dođu po nas jer se otac nije vratio (…) Hvala na svemu što činite, pobrinut ćemo se i brinemo da vaša žrtva nikada ne bude zaboravljena.

Događanja
Regija