Katolici danas obilježavaju blagdan Svih svetih: Dan mira, svjetla i sjećanja
Dusko Jaramaz/PIXSELL Danas, 1. studenoga, katolici diljem Hrvatske obilježavaju blagdan Svih svetih – dan posvećen svim svecima, poznatima i nepoznatima, kao i svim dušama koje su svojim životom svjedočile vjeru i dobrotu. Sutrašnji Dušni dan, 2. studenoga, bit će posvećen molitvi za sve pokojne.
Blagdan nade i zajedništva
Svi sveti jedan je od najstarijih blagdana u kršćanstvu. Utemeljen je još u 4. stoljeću kao dan kada se slave svi sveci, ne samo oni koje je Crkva službeno proglasila svetima, nego i svi pravednici koji su svoj život posvetili dobru i vjeri. Crkva time podsjeća da je svetost moguća u svakodnevnom životu – u poštenju, ljubavi i služenju drugima.
U Hrvatskoj je to državni blagdan, pa se većina građana uputi na groblja diljem zemlje kako bi zapalili svijeće i položili cvijeće na grobove svojih bližnjih. Taj čin, iako vjerski u svom izvorištu, postao je i duboko ukorijenjen dio hrvatske kulturne tradicije. Groblja će i danas biti mjesta tišine, molitve i prisjećanja, ali i znak poštovanja prema svima koji su nas napustili.
Dušni dan – molitva za duše pokojnih
Sutra, 2. studenoga, Crkva obilježava Dušni dan, poznat i kao Spomen svih vjernih mrtvih. Za razliku od Svih svetih, koji slavi one koji su već u nebeskoj slavi, Dušni dan posvećen je molitvi za one duše koje se, prema kršćanskom vjerovanju, još nalaze u čistilištu.
Na Dušni dan vjernici sudjeluju na misama zadušnicama, pale svijeće i mole za oprost i mir svojih pokojnika. U mnogim se crkvama služe posebne mise, a diljem zemlje običaj je da se ponovno obiđu grobovi te u tišini i molitvi zahvali za živote onih koji su otišli prije nas.
Svjetlo svijeća i mir sjećanja
Iako su Svi sveti i Dušni dan blagdani duboko ukorijenjeni u katoličkoj vjeri, oni su u Hrvatskoj postali i simbol zajedničkog identiteta, poštovanja i obiteljske povezanosti. Paljenje svijeća i mirno kretanje grobljima podsjećaju da su sjećanje i zahvalnost trajni dijelovi hrvatske kulture.
Mnogi će i danas na groblja krenuti u ranim jutarnjim satima, dok se svjetlost prvih svijeća bude probijala kroz maglu, a mir i tišina ponovno ujedinili živu i mrtvu Hrvatsku u istom znaku – znaku vjere, zahvalnosti i nade.
