NA DANAŠNJI DAN: Matija Habsburški, Franz Schubert, Staljingrad, pokolj u Nadinu, Vincent van Gogh, skandal Lewinsky, Dan muškaraca

Danas se obilježava svjetski dan muškaraca, kako bi se podigla svijest muškaraca vezana uz njihovo zdravlje
2020-11-19-dndd

Matija II. Habsburški okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja – 1608.

Matija (njemački Matthias) (Beč, 14. veljače 1557. – Beč, 20. ožujka 1619.), rimsko-njemački car (1612. – 1619.), ugarsko-hrvatski kralj kao Matija II. (1608. – 1619.) i češki kralj (1611. – 1619.) iz dinastije Habsburg.

Matija je rođen kao drugorođeni sin cara Maksimilijana II.. Ekscentrična vladavina i duševna bolest njegovog brata Rudolfa II., kojega je često zamjenjivao kao namjesnik u austrijskim nasljednim zemljama te Ugarskoj i Hrvatskoj, dovodi 1608. do pobune na čijem se čelu nalazi častohlepni Matija. Brata je prislio da se odrekne prvo ugarsko-hrvatske, a potom i češke krune (1611.). Rudolfu je ostao još jedino carski naslov. U stvarnosti Matija je njemačko-rimski car od ratne pobjede nad bratom 1608., ali do krunidbe dolazi tek nakon njegove smrti 20. siječnja 1612. Matijina desna ruka i kancelar od 1599. bio je bečki biskup Melchior Khlesl, odlučan zagovornik protureformacije. Međutim, Matija je prema protestantima u Njemačkoj vodio umjerenu politiku. Oni su ipak bili u opoziciji prema njemu. Pred kraj njegove vladavine suprotnosti između katolika i protestanata dosegle su vrhunac. To 23.svibnja 1618. dovodi do Praške defenestracije (izbacivanja carskih namjesnika kroz prozor palače u Pragu gdje su stolovali) koja je označila početak Tridesetogodišnjeg rata. Kako nije imao djece, Matija je za svoga nasljednika odredio stričevića nadvojvodu Ferdinanda Štajerskog, gorljivog katolika i nepomirljivog protivnika protestanata.

Franz Peter Schubert, kompozitor – 1828.

Franz Peter Schubert (Lichtenthal kraj Beča, 31. siječnja 1797. – Beč, 19. studenog 1828.), austrijski skladatelj.

Jedan od prvih i glavnih predstavnika romantizma u glazbenom stvaralaštvu. U kratkom stvaralačkom razdoblju od 18 godina stvorio je bogat opus koji se odlikuje romantičnim sadržajem i izrazom. Skladao je oko 630 solo pjesama na stihove Goethea, Schillera i mnogih drugih pjesnika, zatim djela za vokalne sastave i zborove, te klavirske sonate, komorna djela i simfonije. Njegova scenska glazba i opere pale su u zaborav.

Veći dio života Schubert je proveo u Beču u materijalno skromnim prilikama, a izdržavao se kao učitelj glazbe. Afirmirao se u umjetničkom krugu prijatelja koji su od 1823. priređivali privatne koncerte zvane “Šubertijade”, posvećene njegovoj glazbi. Prvi javni koncert na kojem su izvedene isključivo Schubertove skladbe, održan je neposredno pred njegovu smrt, 1828. godine.

Bitka za Staljingrad – 1942.

Nn današnji dan 1942. General Georgij Žukov i sovjetske snage pokreću “Operaciju Uran” – protunapade na Staljingrad – time se kolo sreće rata okreće u korist SSSR-a

Bitka za Staljingrad bila je jedna od najvećih bitaka u Drugom svjetskom ratu i jedna od najkrvavijih u ljudskoj povijesti. Smatra se, da je ova bitka bila psihološka prekretnica rata, a ujedno je Staljingrad bio krajnja točka prodora njemačkog Wehrmachta u dubinu teritorija Sovjetskog Saveza.

Vodila se na području Staljingrada (danas Volgograd), a sastojala se od njemačke opsade južnog dijela grada, bitke unutar grada i sovjetske kontraofanzive u kojoj su uništene, odnosno zarobljene preostale snage Sila osovine na tom području. Sile osovine su u ovoj bitki izgubile oko četvrtine ukupnog ljudstva na istočnom bojištu i od tog se gubitka nisu nikada uspjele oporaviti. Za Sovjete, pobjeda kod Staljingrada značila je početak oslobađanja domovine i prvi korak ka pobjedi nad nacističkom Njemačkom. Dok u odnosu na završetak bitke nema nedoumica (Paulus 2. veljače 1943. potpisuje akt o predaji preostalih snaga Wermachta snagama Crvene armije), u odnosu na njen početak među povjesničarima vlada nesuglasje koju operaciju Wermachta treba smatrati početkom upravo ove bitke. Tako se u izvorima sreću navodi o njenom početku od lipnja pa sve do rujna 1942. godine. Jednako tako, nesuglasice postoje i u odnosu na broj žrtava te bitke: procjene se kreću od 700.000 pa sve do 2 milijuna poginulih vojnika i civila. Sasvim točan broj žrtava ove strašne bitke neće se s potpunom sigurnošću moći nikada utvrditi.

Pokolj u Nadinu – 1991.

Snage JNA počinile pokolj u Nadinu, ubivši 14 hrvatskih civila, spalivši i opljačkavši selo Nadin kod Benkovca.

Ravnokotarsko selo Nadin (Nedini­um, Nedinum) nalazi se istočno od Zadra a ll km zapadno od Benkovca. Nadin je selo u Zadarskoj županiji, koje se nalazi u podnožju starog grada Nadina.

Mjesto je stradalo i u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Tada su srpski odmetnici uz pomoć JNA su počinili masovni ratni zločin u ovom selu 19. studenoga 1991. godine, dan nakon masakra u Škabrnji i na Ovčari. Tog dana su ubili 14 hrvatskih civila, preživjeli seljani su protjerani, a imovinu seljanima su zapalili ili opljačkali.

“Portret umjetnika bez brade” za 71.5 milijuna dolara – 1998.

Autoportret umjetnika bez brade je ulje na platnu nizozemskog slikara Vincenta van Gogha iz rujna 1889. godine, za koje se vjeruje kako je njegov posljednji autoportret.

Van Gogh je tijekom svoje slikarske karijere naslikao oko 40 autoportreta, a povjesničar umjetnosti Ronald Pickvance vjeruje da je ovo njegov posljednji autoportret[1], dok Ingo F. Walther i Jan Hulsker vjeruju kako je to ipak drugi autoportret iz 1889. Naime, Hulsker vjeruje kako je naslikan u Arlesu nakon što se umjetnik morao obrijati po prijamu u bolnicu poslije odsijecanja svog uha, te se može vidjeti na zidu manje verzije slike Soba u Arlesu, koja se nalazi u muzeju d’Orsay u Parizu. No, sigurno je kako je ovu sliku van Gogh darovao svojoj majci za rođendan.

Dana 19. studenoga 1998., sliku su nasljednici Jacquesa Koerfera (Švicarsko-njemačkog kolekcionara i bivšeg predsjednika automobilske tvrtke BMW koji je preminuo 1991.) za 71,5 milijuna $ u aukcijskoj kući Christie’s, New Yorku, dospjevši na popis najskupljih slika kao treća najskuplja slika na svijetu.

Skandal Lewinsky saslušanje predsjednika SAD Billa Clintona – 1998.

Skandal Clinton-Lewinsky, također poznat i kao afera Lewinsky ili Monicagate, bio je seks skandal prouzroučen preljubničkom vezom američkog predsjednika Billa Clintona sa Monicom Lewinsky, mladom ženom koja je radila kao pripravnica u Bijeloj kući za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata.

Afera je izbila početkom 1998. godine, kada je postojanje preljubničke veze objelodanjeno zahvaljujući građanskoj tužbi koju je Paula Jones vodila protiv Clintona tražeći odštetu za seksualno uznemiravanje u vrijeme dok je Clinton bio guverner Arkansasa.

Lewinsky, koja je bila svjedočila na suđenju, se bila o vezi povjerila svojoj prijateljici Lindi Tripp, koja je razgovor bila snimila, a potom kontaktirala Kena Starra, nezavisnog tužioca koji je protiv Clintona i njegove supruge Hillary vodio istragu povodom korupcijskih afera. Kada su detalji veze došli u javnost, Bill Clinton je ispočetka negirao vezu, a što je vodstvo Kongresa, kojim su tada dominirali republikanci, shvatilo kao priliku za njegov opoziv, optuživši ga za krivokletstvo. Postupak opoziva je izglasan u Predstavničkom domu, ali ne i u Senatu gdje republikanci nisu imali za to potrebnu kvalificiranu većinu, te je Clinton ostao na mjestu predsjednika do kraja mandata.

Dan muškaraca

Danas se obilježava svjetski dan muškaraca, kako bi se podigla svijest muškaraca vezana uz njihovo zdravlje. Studije pokazuju da je životni vijek muškaraca za 7 godina kraći od životnog vijeka žena.

Aktualno
Hrvatska