NA DANAŠNJI DAN: Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, Đuro Deželić, Joja Ricov, Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, Tvornica računskih strojeva Zagreb, Rudolf Perešin, Enciklika Evangelium Vitae

Točno devet mjeseci prije Božića slavi se Blagovijest, spomendan na koji se prisjećamo kako je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom
2021-03-25-dndd-1

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.

Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.

Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.

U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.

Đuro Deželić, književnik – 1838.

Đuro Deželić (Ivanić-Grad, 25. ožujka 1838. – Zagreb, 28. listopada 1907.), hrvatski književnik i publicist. Nakon studija prava stupio je u službu grada Zagreba. Od 1871. godine do smrti bio je gradski vijećnik i zamjenik gradonačelnika.

Đuro Deželić

Njegovim nastojanjem podignuti su mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod.

Godine 1868. osnovao je vatrogasnu službu u Hrvatskoj.U političkom životu do 1873. godine izjašnjavao se kao unionist, a poslije se priklonio pravašima. Đuro Deželić je bio marljiv djelatnik i u drugim područjima kulturnog i javnog života.

Uređivao je “Narodne novine” i “Danicu”, bio je i prvi urednik ˝Domobrana˝ 1866 i “Vienca” 1869. godine.

Pisao je i povijesne i filozofske rasprave, političke članke, poeziju, pripovijesti, romane, putopise i životopise poznatih sunarodnjaka. Čitatelje je naročito privukao popularno pisanim člancima iz hrvatske povijesti.

Joja Ricov, pjesnik – 1929.

Joja Ricov (Kali na Ugljanu 25. ožujka 1929. – Zagreb, 23. siječnja 2017.) hrvatski književnik i profesor, antitotalitarist.

Joja Ricov

U osnovnu školu je krenuo u Kalima, nastavio u Zadru i završio školovanje u Zagrebu. Profesor je slavistike, pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritičar, esejist, publicist i dramski pisac. U partizanima je od srpnja 1943., zatočenik u nacističkom logoru Musapstan kraj Zadra 1944. Ni nova vlast nije bolja, od srpnja 1959. do travnja 1961. zatočenik je u konclogoru “Grgur” do Golog otoka zbog “kontrarevolucionarne” poezije Marabunte. Umjetnički je savjetnik kazališta “Trebbo” T. Comella u Milanu (1962.-1963.), dopisni urednik milanskog periodika “D’Ars Agency” (1963.-1967.), urednik “Hrvatskog književnoga lista” i Zajednice samostalnih pisaca TIN (1968.-1969.), audio-rehabilitator u Centru SUVAG (1968.-1984.), lektor hrvatskoga i srpskog jezika i književnosti na Državnome i Katoličkom sveučilištu u Milanu od 1973. do 1975. Član je specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava P. Guberine, uveo je u Italiji VM i AVGS metodu za rehabilitaciju slušnooštećenih i učenje stranih jezika.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu – 1941.

Dana 25. ožujka 1941. godine Kraljevina Jugoslavija pristupila je Trojnom paktu, kojeg su 27. rujna 1940. u Berlinu potpisale tadašnje fašističke države Italija, Njemačka i Japan i koji je bio temelj za nastajanje Sila Osovine. Dva dana nakon potpisivanja pakta, u Kraljevini Jugoslaviji održane su demonstracije protiv takve odluke, a na vlast je pučem došla nova vlada, koja je pakt odbacila.

Dana 27. ožujka izvršen je vojni puč pod vodstvom generala Simovića, uz demonstracije širom Beograda. Hitler je odlučio napasti Jugoslaviju i bombardiranjem Beograda, 6. travnja 1941., započeo je tzv. Travanjski rat (ili Aprilski rat), koji je trajao svega desetak dana. Kraljevina Jugoslavija potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju 17. travnja 1941.

Osnovana Tvornica računskih strojeva Zagreb – 1948.

Dana 25. ožujka 1948. osnovana je Tvornica računskih strojeva Zagreb, hrvatska tvrtka koja je proizvodila mjerne instrumente za medicinu, računske strojeve, kalkulatore, totalizatore, mini računala, mikroračunala, terminale, pisače i ostalu računalnu opremu. Ova tvrtka danas ne postoji, ali jedna je od pionirskih tvrtki u računarstvu.

Davor Grünwald, prvi školovani industrijski dizajner u Hrvatskoj i uopće tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji, radio je za TRS.

TRS-901 ili TRS 901 ime je za višekorisničko računalo koje je proizvodila hrvatska tvrtka Tvornica računskih strojeva Zagreb i koje je pojavilo na tržištu 1987. godine.

Rudolf Perešin, pilot – 1958.

Perešin, Rudolf (Jakšinec kraj Gornje Stubice, 25. III. 1958 − okolica Stare Gradiške, 2. V. 1995), pilot, časnik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.

Rudolf Perišin

Nakon Zrakoplovne gimnazije u Mostaru, završio je 1981. zrakoplovnu vojnu akademiju u Zadru (→ Središte za obuku HRZ i PZO Rudolf Perešin). Zbog iznimnog uspjeha i sposobnosti izabran je za preobuku za upravljanje nadzvučnim zrakoplovom MiG-21, nakon čega je u JNA u Bihaću bio pilot-izviđač. Početkom Domovinskoga rata, uvidjevši da će ostankom u JNA sudjelovati u zračnim napadima na Hrvatsku, odlučio se za prebjeg. Nakon dulje stanke nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate, dodijeljen mu je zadatak nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije, leteći u smjeru Bihać−Zagreb−Ljubljana−Kopar. Zrakoplovom MiG-21R, 25. X. 1991., na povratnome letu uletio je u zračni prostor Austrije u blizini Bleiburga te sletio u austrijsku zračnu luku Klagenfurt, a četiri dana kasnije stigao u Hrvatsku te pristupio Hrvatskomu ratnom zrakoplovstvu. U HRZ-u izvršavao je mnoge borbene zadaće te je unaprijeđen u zapovjednika. Leteći u akciji Bljesak 2. V. 1995. na prostoru iznad Stare Gradiške, njegov je zrakoplov pogođen te mu se gubi trag. Njegovi su posmrtni ostatci 1997. predani obitelji, a posmrtno je odlikovan s više odličja i činom stožernoga brigadira.

Njegov je čin internacionalizirao borbu RH za neovisnost, a odlazak iz JNA prenijeli su svi svjetski mediji. Uz Perešina, zrakoplovima su na hrvatsku stranu preletjeli Danijel Borović 4. II. 1992., te Ivica Ivandić i Ivan Selak 15. V. 1992., osiguravši Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu prve borbene zrakoplove.

Od 1994. Perešin je bio predsjednik novoutemeljenoga Zagrebačkog saveza u zrakoplovno-tehničkoj djelatnosti (danas Zrakoplovno-tehnički savez Rudolf Perešin). Perešinovo ime danas nose središte za obuku HRZ i PZO, zrakoplovna tehnička škola, zrakoplovno-tehnički savez te atletski klub. Njemu u čast, u Gornjoj Stubici svake se godine održava letačka manifestacija Susreti za Rudija, a 2004. ondje je uređen Spomen-park Rudolf Perešin, u kojem se nalazi pilotov kip (od 1999.) i zrakoplov tipa MIG-21, izložen kao u letu. Stvarni Perešinov zrakoplov nalazi se u austrijskom vojnom zrakoplovnom muzeju u bazi Zeltweg, gdje nije javno izložen.

Enciklika Evangelium Vitae – 1995.

Dana 25. ožujka 1995. papa Ivan Pavao II. objavio je Encikliku Evangelium Vitae. Taj crkveni dokument obrađuje ključna pitanja života i smrti poput: smrtne kazne, pobačaja, ekperimentiranja nad ljudskim embrijima, eutanazije, samoubojstva i zakonodavstva u vezi tih pitanja.

Evangelium Vitae, hrvatski Evanđelje života je enciklika koju je objavio papa Ivan Pavao II., 25. ožujka 1995. godine. Taj crkveni dokument obrađuje ključna pitanja života i smrti poput: smrtne kazne, pobačaja, ekperimentiranja nad ljudskim embrijima, eutanazije, samoubojstva i zakonodavstva u vezi tih pitanja.

Enciklika se pripremala četiri godine. Na njoj su radili u dvije papinske akademije. Prije objavljivanja, mišljenje i suglasnost dali su kardinali i biskupi. Ne daje nove doktrinalne sadržaje, nadovezuje se na dotadašnje crkveno učenje, ali daje nove naglaske, ima novi stil i nakane. Sadrži teme iz područja biomedicine, prava, sociologije, psihologije, ekonomije i politike.

Na početku enciklike upućen je apel odgojnim djelatnicima: “Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.”

Aktualno
Hrvatska