NA DANAŠNJI DAN: Arhiv Hrvatske, Vicko Zmajević, Axel Fredrik Cronstedt, Gene Kelly, Car Akihito, Andrej Nikolajevič Tupoljev, Vlada Ive Sanadera

23. prosinca 1643. utemeljen je Arhiv Hrvatske
2020-12-23-dndd

Utemeljen Arhiv Hrvatske – 1643.

Kao svuda u Europi i u Hrvatskoj se arhivska građa čuvala po crkvama i samostanima gdje su se pohranjivale važne listine i oporuke. Do promjene je došlo u 17. stoljeću. Zemaljski protonotar, magistar Ivan Zakmardi Dijankovečki dao je izraditi hrastovu škrinju u kojoj bi se čuvale temeljne isprave hrvatske države. Škrinja je imala zaštitnu bravu koja se otključavala s tri različita ključa. Jedan je čuvao ban, drugi podban, a treći protonotar. Tim su se redom ključevi stavljali u bravu i tek tada se mogla otvoriti. Tako je utemeljen Arhiv Hrvatske, na današnji dan, 23. prosinca 1643.

Škrinja je imala samo simbolično značenje, jer u nju se mogao smjestiti tek neznatan dio isprava. Zbog toga je Hrvatski sabor za prvog zemaljskog arhivara izabrao Ladislava plemenitog Kiralyia te odredio da se škrinja privilegija, koja je od 1643. bila pohranjena u prostoriji iznad sakristije stolne crkve na Kaptolu, 1763. prenese u zemaljsku kuću na Markovu trgu. Preostali spisi preneseni su 1840. u Banske dvore, gdje se od tada pa sve do preseljenja godine 1913. u novu, zajedničku zgradu sa Sveučilišnom knjižnicom, nalazio Zemaljski arhiv.

Kako je pristizalo sve više građe, a Arhiv se nije imao kamo proširiti, jer je i Sveučilišna knjižnica već pretrpala svoj prostor u zgradi, Arhiv je morao potražiti slobodne prostore izvan matične zgrade. Položaj je osobito otežan kad je u sklopu Arhiva otvorena i Kinoteka Hrvatske, koja je već prikupila toliko filmske građe da je i pomoćna zgrada na Savskoj cesti postala pretijesna. Međutim, nakon preseljenja Nacionalne i Sveučilišne knjižnice, Hrvatski državni arhiv sada radi u povoljnijim uvjetima, okupivši sve svoje odjele u istoj zgradi.

Vicko Zmajević, nadbiskup – 1670.

Vicko Zmajević (Perast, 23. prosinca 1670. – Zadar, 1745.), hrvatski nadbiskup i političar.

Barski i zadarski nadbiskup, znameniti crkveni dostojanstvenik, pisac i političar. Zasigurno je jedna od najistaknutijih osoba u Dalmaciji prve polovice 18. stoljeća. Bio je apostolski vizitator za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom te barski i zadarski nadbiskup, pobornik glagoljice i mecena. Posebnu je pozornost posvetio unapređenju hrvatskoga književnog i pučkog jezika, a u Zadru je osnovao sjemenište za svećenike glagoljaše. Njegovom zaslugom kraj Zadra je naseljeno više od 500 arbanaških izbjeglica, čime je utemeljio naselje Arbanasi. Početkom tridesetih godina 18. st. iz okolice Skadarskog jezera doselio u okolicu Zadra nekoliko stotina katoličkih obitelji, zbog čijeg je albanskog podrijetla selo dobilo ime Arbanasi.

Zmajević je tijekom cijelog svog nadbiskupovanja bio gorljivi pobornik uporabe glagoljice i hrvatskog jezika u crkvenom bogoslužju. Već 1725. godine pisao je o ideji osnivanja sjemeništa koje će biti namijenjeno obrazovanju ilirskog (odnosno hrvatskog) svećenstva. Ta se zamisao počela ispunjavati 1735., kada je sagrađena zgrada uz nadbiskupsku palaču. Za otvaranje studija nedostajalo je novca te je Zmajevićevu zamisao dovršio nasljednik Splićanin Mate Karaman, koji je 1. svibnja 1748. otvario zadarsko ilirsko sjemenište (Collegium Illiricum).

Barun Axel Fredrik Cronstedt, mineraolog – 1722.

Barun Axel Fredrik Cronstedt (23. prosinca 1722. – 19. kolovoza 1765.) bio je švedski kemičar zaslužan za otkriće nikla 1751. godine kao rudarski ekspert Odjela za rudnike. Cronstedt je novi element opisao kao kupfernickel (vražji bakar). Bio je učenik Georga Brandta, otkrivača kobalta.

Cronstedt je 1751. godine otkrio i mineral scheelit. Taj je mineral nazvao tungsten, što na švedskome znači “težak kamen”. Carl Wilhelm Scheele je kasnije predložio kako se iz tog minerala može izlučiti novi metal. Danas je taj metal poznat kao volfram.

Godine 1753. Cronstedt je izabran za člana Švedske kraljevske akademije znanosti, a 1756. je godine izmislio naziv zeolit nakon grijanja minerala stilbita pomoću plamena čiji je smjer gorenja postizao puhanjem kroz cijevčicu.

John Griffin je 1827. godine u svome djelu A Practical Treatise on the Use of the Blowpipe opisao Cronstedta kao “utemeljitelja mineralogije”.

Gene Kelly, glumac i pjevač – 1912.

Gene Kelly (Pittsburgh, 23. prosinca 1912. – Beverly Hills, 2. veljače 1996.), američki glumac, plesač, pjevač, koreograf i redatelj. Jedan od velikana danas potisnutog filmskog žanra – mjuzikla.

U mladosti je diplomirao ekonomiju i novinarstvo na Sveučilištu u Pittsburghu. U to vrijeme izdržavao se kao instruktor plesa što je kasnije utjecalo i na njegovu profesionalnu orijentaciju.

Američka filmska akademija nagradila ga je 1951. Oscarom za doprinos filmskoj koreografiji, a od 1956. se i samostalno bavio režijom glazbenih filmova od kojih su najuspješniji “Poziv na ples” i “Hello Dolly”.

Car Akihito od Japana – 1933.

Car Akihito od Japana (Tokio, 23. prosinca 1933.), bio je japanski car. 125. osoba koja je nosila tu titulu, prema tradicionalnom nasljednom redu. Smatrao se jedinim vladajućim carem na svijetu.

U Japanu, za cara se nikada ne koristi njegovo ime, nego titula Njegovo veličanstvo Car. Era Akihitove vladavine nosila je naziv Heisei, u skladu s običajima u kojim će se ovoga cara preimenovati u Car Heisei (posthumno ime). To se obavlja uredbom vladinog kabineta kojom se također ustanovljuje ime njegovog nasljednika. Akihitovo je puno ime Njegovo carsko veličanstvo car Akihito od Japana.

Godine 1959. je Akihito, oženivši se za Michiko Shoda, postao prvi car koji je primio nekog pučanina u carsku obitelj. Ona mu je izrodila prinčeve Naruhita i Akishina, te princezu Sayako.

Dana 30. travnja 2019. abdicirao je s prijestolja zbog lošeg zdravlja. Naslijedio ga je njegov sin, princ Naruhito. Akihito je prvi japanski monarh u dva stoljeća koji je otišao s prijestolja.

Andrej Nikolajevič Tupoljev, konstruktor zrakoplova – 1972.

Andrej Nikolajevič Tupoljev (Pustomazovo, 10. studenog 1888. — Moskva, 23. prosinca 1972.) – ruski konstruktor zrakoplova i general, koji je tijekom svog radnog vijeka konstruirao više od 100 tipova zrakoplova.

Posebno poznat po bombarderima i putničkim zrakoplovima. Uspješan je projektant zrakoplova, u svjetskim razmjerama. Osnovao je OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro – Tupoljev) 1922. godine, prvo poduzeće za projektiranje i proizvodnju zrakoplova u Sovjetskom Savezu.

A. N.Tupoljev rođen je 10. studenog 1888. godine u selu Pustomazovo, Tverska gubernija u obitelji notara. Završio je srednju školu u gradu Tveru, a 1908. upisao se u Viši tehničku školu u Moskvi u kojoj je predavao čuveni ruski znanstvenik Nikolaj Žukovski.

U školi je Tupoljev intenzivno radio u odjelu za zrakoplovstvo i vrlo brzo postao jedan od najboljih učenika Žukovskog. Kada je 1918. godine diplomirao, Tupoljev je zajedno sa Žukovskim osnovao Centralni aero hidrodinamički institut CAGI koji je postao najveći centar za razvoj zrakoplovne znanosti u svijetu.

Vlada Ive Sanadera – 2003.

Nakon što je njegova stranka HDZ pobijedila na parlamentarnim izborima 2003. godine, predsjednik Republike Hrvatske predložio ga je za premijera, te je Hrvatski sabor njegov prijedlog izglasao s 88 glasova (od ukupno 152).

Nakon održanih parlamentarnih izbora 2007. godine, njegova stranka dobila je pojedinačno najviše zastupnika u novom sazivu Hrvatskog sabora te mu je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić 15. prosinca, nakon obavljenih konzultacija s predsjednicima parlamentarnih stranaka, dao mandat za sastavljanje nove Vlade Republike Hrvatske. Dana 11. siječnja 2008. Hrvatski sabor je izglasao povjerenje novoj Vladi.

Dana 1. srpnja 2009. podnio je ostavku na mjesto premijera i sve stranačke dužnosti. Hrvatski sabor prihvatio je njegovu ostavku 2. srpnja 2009., a dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske razriješen je 6. srpnja. Dana 4. siječnja 2010. njegovo ime je izbrisano sa popisa članova HDZ-a.

Aktualno
Hrvatska
Zanimljivosti