Dan spomena Kristove muke i smrti – Veliki petak
Veliki petak jedini je dan u godini kad Katolička crkva ne slavi misu, ali postoje obredi. To je dan spomena Kristove muke, razapinjanja i smrti pa liturgija ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla koje pritišće čovječanstvo, kako bi se u svjetlu Božje Riječi i dojmljivom liturgijom spomenula Kristovih patnji.
Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s Kristovim patnjama, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi. Među tim pobožnostima posebno se ističe križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura.
Svi katolički vjernici na Veliki petak od 18 do 60 godina poste, a za starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso, a post da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede. Na Veliki petak, dakle, obično se jede riba, poglavito u primorskim krajevima, a u sjevernoj Hrvatskoj grah, suho voće, kompoti, štrudl od sira te tijesto s orasima i makom. U ranijim razdobljima ljudi su pili i čašu crnoga vina kao uspomenu na prolivenu Kristovu krv.
U hrvatske običaje spadaju i tzv. žudije, čuvari Kristova groba u južnohrvatskim prostorima. Žudije su sastavljene od 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. Judom kao trinaestim članom. Obično su odjeveni u odore rimskih vojnika. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdjenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”. Nakon gašenja svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus je uskrsnuo”, ponovno se pale svjetla, a žudije padaju na pod i preplašeni pobjegnu.
