U Hrvatskoj Kostajnici tri obitelji na rubu klizišta drže se “zubima za vjetar”

26 kuća dobilo je crvenu naljepnicu, prijavljeno je preko 500 kuća za pregled, šteta se, zapravo, još broji

Marko Prpic/PIXSELL

I u Hrvatskoj Kostajnici, gradu izvan medijskog fokusa na jugoistočnom rubu Banije, potres je oštetio više stotina kuća, od kojih 26 teško. Otvorila su se i nova klizišta tik uz nekoliko kuća, a njihovi vlasnici, naviknuti na nedaće, kažu: “Dobro smo, držimo se zubima za vjetar!”.

Hrvatska Kostajnica gradić je u kojemu živi oko 2700 stanovnika i udaljen je nekih 50 kilometara od epicentra razornog potresa. Nalazi se na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom od koje ga dijeli rijeka Una.

Budući da u potresu nije pretrpio tako velike štete poput Petrinje i Gline, premda nisu ni zanemarive, taj je zabačeni i siromašni gradić ostao sasvim izvan središta interesa javnosti i svjetala medijskih reflektora. A prirodne nepogode ovdje su gotovo normalna stvar. Prije dvije godine aktiviralo se veliko klizište koje je potpuno uništilo šest kuća, a šest oštetilo. Bilo je i poplava.

Načelnika sisačko-moslavačkog Stožera civilne zaštite Milka Prpića i kostajničkog gradonačelnika Dalibora Bišćana zatekli smo u četvrtak u sjedištu tamošnjeg stožera.

Dojmovi od potresa se smiruju, sve hitne intervencije u Hrvatskoj Kostajnici su napravljene: sanirano je oko 400 krovišta i dimnjaka, ističe Prpić dok se volonteri i dobrovoljci koji su sve što je bilo hitno sanirali u 10 dana, u kantini stožera odmaraju i dijele dojmove.

Treća nepogoda u kratkom vremenu

Iako je prvi dojam da je tu potres samo okrznuo kuće, njih 26 dobilo je crvenu naljepnicu, prijavljeno je preko 500 kuća za pregled, šteta se, zapravo, još broji.

-To je već treća nepogoda, osim one financijske (u gradskom proračunu), u kratkom vremenu- govori Hini gradonačelnik Kostajnice iz redova HDZ-a Dalibor Bišćan, najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj.

Bišćan ističe da su svi koji su ostali bez krova nad glavom u Kostajnici smješteni na sigurno, što u kontejnere, što kod susjeda i rodbine, a što kod onih koji su odselili, pa su svojim sugrađanima dali kuće na korištenje.

Među “crvenima” u Hrvatskoj Kostajnici je i kuća Gordane Ostojić. U kostajničkom naselju Rogulje do njezine kuće, na broju 121, dolazimo u isti tren kada im ekipa Crvenog križa nosi topli obrok. Ispred kuće je kontejner, dobiven iz turske donacije, u njemu je toplo. U kuću se, kaže njezin suprug Ivo, ne ulazi.

Aktivirana dva klizišta, ugroženo pet kuća

Načelnik stožera Prpić Hini je otkrio i da je potres u Hrvatskoj Kostajnici aktivirao dva nova klizišta koja ugrožavaju pet obiteljskih kuća. U naselju Ofinci klizište je zahvatilo dvije kuće, a na drugom dijelu Kostajnice, u selu Čukur klizište se otvorilo nad tri obiteljske kuće koje sada “vise” na rubu klizišta.

-Ne znam, da vam budem iskren, što će biti s ovim- govori Nikola Džebro, vlasnik kuće u sredini klizišta u Čukuru. Dok nas poziva na kavu, pokazuje unuke i praunuku koju je dobio nedavno.

U kući lijevo od njega klizište je probilo pod dvorišne staje. Staja je nakon pregleda statičara dobila crvenu oznaku.

U Nikolinom dvorištu klizište je odvojilo drvarnicu od objekta koji je do 2012. bila mljekara. Drvarnica je “pala” za gotovo metar i odvojila se od mljekare.

U dvorištu njegovog brata, Miloša Džebre, je najgore. Njemu se zbog klizišta otvorio rascjep odmah na rubu kuće. Miloš pokazuje kako svakog jutra, nakon potresa 29. prosinca, štapom mjeri rascjep, a sada već između betonskog dijela kuće koji se odvojio od ostatka kuće i rascjepa – ima barem dva metra prostora u dubinu, govori nam dok maše štapom u praznom prostoru otvorenog rascjepa.

Nije napravljen elaborat, je li klizište pod kontrolom?

Nikola i Miloš dobili su nakon brzog pregleda statičara žute naljepnice na kućama, Milošu je preporučeno da na južnom dijelu kuće, koja je bliže rascjepu, ne boravi. On se u Kostajnicu vratio 2000. godine, na imanje za koje kaže da je stvoreno sa “deset prstiju”, bavi se poljoprivredom, ima voćke, stoku.

-Dobro smo, držimo se zubima za vjetar- govori nam Miloš, koji čeka da dođu stručnjaci i procijene je li njegov život na klizištu siguran.

Od Stjepana Kostrića, člana kostajničkog stožera civilne zaštite, u telefonskom razgovoru saznajemo da za sada nikakvog elaborata neće biti.

Klizište u Čukurima je, uvjerava Kostrić, pod kontrolom, a umjesto da se po neformalnom protokolu njegova pojava prijavi stručnim geolozima i geotehničarima – Hrvatskom geološkom institutu (HGI), klizište nadzire on sam kao član stožera. Postavljeni su, kaže, određeni kolci, mjeri se širina rascjepa zemlje.

-Ono nikud ne puzi i ne ugrožava stanovništvo, mjerimo ga na određenim mjestima, vrijednosti su sada u granicama normale- tvrdi Kostrić dodajući da je po struci magistar rudarstva i da se razumije u monitoring klizišta.

Zbog klizišta je i u kontaktu sa svojim bivšim profesorom, a upitan je li napravljen elaborat o sigurnosti kuća na tom klizištu i zašto nisu kontaktirali HGI, Kostrić kaže da su tom klizištu zasad pristupili tako, “slučajno jer je on u toj struci”. Ako parametri kretanja klizišta budu izvan normale, aktivirat će službe koje će napraviti elaborat, kaže.

Potres nanio štete i izoliranim krajevima općine Dvor

Potres je nanio štete i jednoj od površinom najvećih općina u Hrvatskoj, susjednoj općini Dvor. Na 505 kilometara kvadratnih, u 60 sela raštrkano je 5500 stanovnika koliko broji ta općina, što je više nego u Kostajnici koja ima status grada.

U toj prostranoj, ali rijetko naseljenoj općini, živi uglavnom staro stanovništvo, izolirano od središta općine. Do sada zbog potresa ima 1024 prijave šteta, a statičari su obišli oko 10 posto objekata, kazao je Hini načelnik općine Dvor Nikola Arbutina.

Međutim, ističe da su gotovo 90 posto prijava zabilježili sami djelatnici općine, angažirani da nakon potresa obilaze sela kako bi uopće znali ima li štete od potresa. Obiđena su sva naselja, ali ipak, Arbutina ne jamči da je obiđena i svaka kuća u kojoj se živi.

-Moguće je neka od kuća nije evidentirana, da je zaobiđena, jer je teško procijeniti živi li netko u njoj, ako se baš u trenutku obilaska nije bio kod kuće- kaže Arbutina.

Tridesetak minuta od općine Dvor, na samim obroncima Zrinske gore, do sela Zrin stiže se cestom koja ide kroz lijep, živopisan krajolik prošaran uglavnom praznim beživotnim kućama. Neke od njih potpuno su razrušene, neke oštećene, što od potresa, što u ratu, ili jednostavno, od zuba vremena. Rijetki stanovnici mašu u znak pozdrava dok prolazimo pored njih ili njihovih kuća.

Do zabačenog sela u Dvoru napokon stigla kamp kućica

Obitelji Golubovac iz Zrina tek je tri tjedna nakon potresa stigla kamp kućica. Dušan sa suprugom Ana-Marijom živi u tradicionalnoj banijskoj kući od drveta, staroj preko 70 godina, a od potresa su popucali unutarnji zidovi i nastale rupe, neke toliko velike da se kroz njih vidi u dvorište.

-Sad će u kampici biti tata, njemu je još grublje nego nama jer živi u selu između Rogulja i Zrina, a kuća mu se doslovno raspala usred potresa- govori Dušan kojega je s donatorima kamp kućica spojio Daniel Pavlić, kostajnički aktivist, organizator festivala, filmaš, koji posljednjih dana obilazi najzabačenija sela oko Dvora.

Pavlića, koji već danima dojmove obilaska potrebitih objavljuje na društvenim mrežama, samoinicijativno su kontaktirali Porečani Ante Topić i njegov sin Endi. Govore da im je ovo četvrti put da iz Poreča vlastitom inicijativom voze kamp kućice u Sisačko-moslavačku županiju, a da su do sada dostavili 15-ak kampica.

-Pomagat ćemo dok ide i dok se može- poručuje Endi.

Pavlić, koji u sklopu udruge KAS pruža psihosocijalnu pomoć potresom stradalom stanovništvu, dodaje da intervenira i pomaže ovako, nalazeći kućice jer je samo pitanje vremena “kada će nešto ponovno grunuti”.

Piše: Dubravka Grubišić