PRONAĐI SMISAO U GRADU: Inicijativa Martine Grbeša u razrušenim petrinjskim ulicama
Edina Zuko/PIXSELL Mjesec dana nakon razornog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju, na razrušenim petrinjskim fasadama osvanuli su inspirativni citati raznih književnih djela povezanih sa situacijom u kojoj se našao taj gradić.
– Svi se mi umjetnošću liječimo od života, svak na svoj način, napisao je Vladan Desnica u romanu Proljeće Ivana Galeba.
Upravo je to način na koji Petrinjka Martina Grbeša umiruje svoje “duhove” nakon razornog potresa koji je 29. prosinca 2020. zadesio Petrinju i okolicu. Ona je zaslužna što je Petrinja osvanula oblijepljena književnim citatima.
– Petrinja je gradić bogate kulturno-povijesne baštine na temelju koje su se dosad mogla osmisliti i ostvariti čuda, no uvijek se ispostavi da živimo u kovitlacu otegotnih okolnosti, apatije i unazađivanja bilo kakvih iskri volje, želje, hrabrosti i ‘drukčijosti’, rekla je Grbeša.
Ta je Petrinjka profesorica hrvatskog jezika i književnosti u sisačkoj srednjoj školi Vitkorovac i glinskoj srednjoj školi. Martina je točno mjesec dana nakon potresa odlučila pokrenuti inicijativu “Pronađi smisao u gradu” kao svojevrsnu kulturnu revitalizaciju grada ali i kao potragu za tumačenjem situacije koja je nastala kao posljedica razornog potresa.
Vikend je bio siv i kišan, a za Martinu takvi dani imaju posebnu čar. Kako i sama kaže “parkirala sam preko puta neupotrebljive zgrade moje srednjoškolske profesorice hrvatskoga, uzela kolut ljepljive trake, papire i fotoaparat, navukla kapuljaču na glavu i krenula Turkulinovom “uzvodno”.
– Kome srce ne radi, neka kuću ne gradi, citat je pjesnika Danijela Dragojevića iz njegove knjige Kasno ljeto, a samo je jedan od ukupnih 25 koji su oživjeli na fasadama užeg središta Petrinje koji je u potresu najviše stradao te je većinom za rušenje.
Martina je veliki zaljubljenik u književnost, arhitekturu i fotografiju te ih je ovim potezom ispreplela u međusobnu koegzistenciju u gradu kojeg istodobno “obožava i prezire.” Citate je birala po principu prikladnosti samoj situaciji u kojoj se grad nalazi, a lokacije je birala nasumično.
Naglašava kako joj je nevjerojatno da “u središtu grada koji je zatvoren za promet i prozvan gradom duhova ne možeš biti neprimijećen. Policajci su po središtu grada ravnomjerno raspoređeni i ne napuštaju punktove, a pri samom lijepljenu citata dobila je upozorenja prolaznika da joj “u svakom trenutku nešto može pasti na glavu” te da se radije makne odande.
– Vjerojatno je s gnušanjem pomislio da sam još jedna od onih koji dolaze u Petrinju kako bi fotografirali ruševine i sebe s njima u pozadini, izjavila je Martina.
U međuvremenu, Martina je s prijateljicom pokrenula Facebook stranicu i Instagram profil pod nazivom “Potresni kronotop” za sve Petrinjce i Petrinjke koji su ostali u svom gradu.
– Osim toga, vjerujem da će nam pasti na pamet još štogod jer ostajemo ovdje i želimo da ljudi ne padaju ni moralno ni fizički.
Martina tvrdi kako Petrinja nikako nije grad duhova kako mnogi kažu. “Prođite našim ulicama i upoznajte ljude koji ostaju gdje jesu, dođite vidjeti nepokolebljivost, čvrstoću, kamenitost i ustrajnost”, kaže profesorica književnosti čije inicijative svjedoče upravo tome.
Za kraj, Martina poručuje:
– Nemojte da čekamo predugo – da ne bi grad ostao samo građevina, i dodaje da ne zaboravimo da su grad ljudi, a ljudi su grad.
