Predstavljena zbirka poezije Željka Maljevca “Sisački (ru) let!”
Predstavljanje zbirke poezije Željka Maljevca „Sisački (ru) let“, održano je sinoć u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili urednik Siniša Matasović, interpretator Siniša Vidović Cezar i autor. Predstavljanju uz brojne okupljene Siščane nazočio je i biskup Vlado Košić.
Ovo je drugo književno djelo ovog cijenjenog sisačkog novinara izašlo u nakladi Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture, a sadrži pedesetak pjesama razne tematike nastalih u razdoblju od 1991. godine do danas.
Na početku autor Maljevac zahvalio je svima koji su doprinijeli da ovo djelo ugleda svjetlo dana, posebno uredniku Siniši Matasoviću i predsjedniku Udruge u čijoj je nakladi knjiga izašla Josipu Klekoviću. Govoreći o naslovu zbirke Maljevac je pojasnio kako je ova dvosmislena igra riječi tu zbog toga što je život u Sisku doista u određenom smislu rulet. Bilo da mislimo na ruski rulet, pucanj u glavu iz revolvera sa samo jednim metkom u bubnju, pucanj u puno ili u prazno, bilo da mislimo na casino ruletu kockarnici. Ustvrdio je kako se ovdje ne radi o paradigmi za viteške dvoboje zbog ljubavi, časti ili ugleda, već je ovaj naziv sinonim za život, koji je u Sisku, posebno nakon katastrofalnog potresa 29. prosinca 2020., kada je zatreslo na 6.2 stupnja po Richteru, a povremeno još dobro trese, postao nalik na ruletu kojem je čovjek izvrgnut svakodnevnim iskušenjima. Kada samo faktor sreće (dobre ili loše) određuje konačni ishod i tu nema pravila: da dobri ljudi zavređuju dobro, a loši – loše, niti obratno. Na kraju Maljevac je rekao i kako je cijeli njegov život je poezija i obrnuto, poezija je njegov život.
Urednik Matasović prisjetio se kako je ideja za knjigom rasla nakon potresa, ali i kako autor Maljevac u predgovoru ove knjige uzima stanovitu zadršku izbjegavajući se otvoreno nazvati pjesnikom. On se, doduše, tako naziva, ali kao da ima određenu vrstu distance sam za sebe ustvrditi kako je „punokrvni“ i „punopravni“ pjesnik. Jer određeni bi ljudi, književni kuloari, krugovi, klanovi … mogli iznijeti svoju zlonamjernu opasku, da ne kažemo prigovor. Otkud jednom novinaru, zamislite grijeha smrtnoga, pravo i drskost gurati se u njihovu „svetu“ profesiju. Matasović je rekao i kako je zanimljiv podatak da Maljevac pjesme piše dugi niz godina, praktički od osnovnoškolskih dana, a dok su pjesme uvrštene u ovu zbirku nastale kroz zadnja tri desetljeća. U knjizi je, osim značajnog vremenskog razdoblja, obuhvaćen i čitav niz strepnji, ushita, bojazni, sreće, patnje, ljubavi, poraza i pobjeda. „Riječ pobjeda svjesno sam ostavio na kraju prethodne rečenice zato što je kolega Maljevac po svome karakteru i u svome ishodištu ipak pobjednik. Imao je kroz privatni i profesionalni život uspona i padova, mnogi će prema ovim pjesmama zaključiti više padova, ali uspio je zadržati vedar duh i neospornu stvaralačku energiju, ključne pretpostavke za baviti se poezijom i doći do one razine kada si čovjek, ponavljam, bez najmanje bojazni ili zadrške smije dozvoliti maštanje o ukoričenju svoje vlastite poetske zbirke. Zbirke koju je maštao i izmaštao, priželjkivao i ostvario. Potpuno zasluženo“, zaključio je Matasović.
