NA DANAŠNJI DAN: Trenk, Bulić, Planck, Reisinger, Sigurdardottir, Sputnjik 1, Trepše, zaštita životinja

Franjo Trenk, ratnik – 1740.

Na današnji dan 1749. godine umro je Franjo Trenk, austrijski pukovnik. Odgojen je kod šopranskih i požeških isusovaca, ali se opredijelio za vojnu službu.

Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dobrovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.

Trenk je preživio 102 dvoboja. Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta i dva puta osuđivan na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskog naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam.

Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz pokrajine Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu, a tijekom procesa napisao je autobiografiju koja je inspirirala S. Albinija za stvaranje operete ‘Barun Trenk’. Svoj mladi burni život skončao je 4. listopada 1749. godine u tamnici u Spilbergu kraj Brna u Moravskoj nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara.

Frane Bulić, arheolog – 1846.

Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Studij teologije polazio je u Zadru.

Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja 1869. završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije.

Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i ranokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao I. međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu. U Rižinicama je otkrio (1891) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara.

Max Planck, njemački fizičar – 1918.

Max Planck bio je njemački fizičar, kojeg se smatra osnivačem kvantne teorije, za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.

Za vrijeme nacističkog režima, bio je napadan što nastavlja učiti Einsteinovu teoriju, pa su ga i nazvali ‘bijeli židov’. U toku Drugog svjetskog rata preselio se iz Berlina u mirnije seoske krajeve.

Nakon 1945. svojim je autoritetom spasio Berlinsko društvo cara Vilima od ukidanja. To je društvo preimenovano 1948. u Društvo »Max Planck« (Max-Planck-Gesellschaft).

Unutar toga društva, sjedište kojega je danas u Münchenu, od 2001. djeluje 79 instituta pod Planckovim imenom.

Oto Reisinger, hrvatski karikaturist – 1927.

Rođen je 1927. u Rankovcima kraj Murske Sobote (Slovenija), od najranijih dana živi u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na studiju arhitekture.

Prve karikature objavio je još kao srednjoškolac u humorističkom tjedniku “Šilo” (Zagreb, 1943), a definitivno se afirmirao u humorističkom tjedniku “Kerempuh” (Zagreb), kojemu je bio stalni suradnik od 1946. do prestanka izlaženja 1958. (kraće razdoblje bio je i na dužnosti odgovornog urednika). Godine 1950. ulazi u uredništvo “Vjesnika”, u kojemu kao karikaturist i karikaturist-komentator djeluje do odlaska u mirovinu 1986. no karikaturom se intenzivno nastavlja baviti i nakon toga.

Od 1960. do 1993. svakodnevno je u “Vjesniku” objavljivao rubriku karikature “Pero”, kojom je duhovito komentirao aktualne događaje i prilike u društvu.

Po vlastitoj procjeni, nacrtao je 30-ak tisuća karikatura i ilustracija. Reisingerove komentar-karikature iz “Vjesnika” i “Vjesnika u srijedu” i drugih hrvatskih tiskovina često su prenosili i ugledni svjetski listovi. Podjednako virtuozan u crno-bijelom i kolornom crtežu, objavljivao je u nizu domaćih i stranih revijalnih izdanja (višegodišnja suradnja u “Startu”, nizozemskoj “Panorami”, švicarskom “Nebelsparteru”, njemačkom “Quicku”, britanskom “Punchu” i dr.). U inozemstvu mu je objavljeno nekoliko albuma s tematskim ciklusima karikatura (“Dobri ljudi”, “Visoko društvo”, “Sretan put!”, “Pet krugova”, “Amor, amor”). U albumu “Rat i mir” (Zagreb, 1995.) predstavljena je njegova satirička kronika ratnih zbivanja u godinama raspada Jugoslavije, a u knjizi “Pero” (Zagreb, 1997) objavljen je izbor karikatura iz istoimene “Vjesnikove” rubrike.

Uz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, više je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a u rujnu 2008. priređena je u Klovićevim dvorima u Zagrebu njegova velika retrospektivna izložba. Dobitnik je brojnih nagrada na festivalima karikature u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Turskoj, Japanu, Južnoj Koreji te u Hrvatskoj. Kao doajenu hrvatskih karikaturista dodijeljena su mu brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se ističu državna nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Nagrada Grada Zagreba te Nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva.

Svestrani likovnjak, vješt u raznim likovnim tehnikama, Reisinger se uspješno bavio i novinskom ilustracijom, ilustriranjem i opremom knjiga, plakatom, reklamnim crtežom, filmskom scenografijom, izradom turističkih prospekata, industrijskim oblikovanjem i drugim vidovima likovne djelatnosti. Kao jedan od sudionika u pionirskim danima našeg crtanog filma, slikao je pozadine u filmovima “Veliki miting” i “Goool!”.

Od dječačkih dana zaljubljen u strip, Reisinger se okušao i u toj vrsti likovne naracije. U zabavnom tjedniku “Petko” objavio je 1952. strip povijesne tematike “Propast Kamen-Vrha”, što je bio njegov jedini izlet u tzv. realistični strip. Veliku popularnost doživjeli su njegovi stripovi o Štefeku i družini, objavljivani 1964-1966. u “Plavom vjesniku”.

Odlaskom Ota Reisingera hrvatska i svjetska karikatura izgubile su jednog od svojih najbriljantnijih predstavnika, a Hrvatsko društvo karikaturista nezamjenjivog člana koji je svojom jednostavnošću svojstvenom velikim umjetnicima i ljudima predstavljao uzor i poticaj mlađim kolegama za bavljenje karikaturom.

Jóhanna Sigurðardóttir, islandska političarka – 1942.

Jóhanna Sigurðardóttir, islandska političarka, prva žena u povijesti te države koja je postala premijerom, te prva homoseksualna osoba koja je došla na čelo neke države u modernoj povijesti

Jóhanna Sigurðardóttir, rođena u Reykjavíku, 4. listopada 1942. godine. Jóhanna je socijaldemokrat i osoba koja ima najduži zastupnički staž u islandskom parlamentu. U 1990-ima, nakon što je tijesno izgubila u borbi za vodstvo u svojoj stranci, podigla je šaku i izjavila “Minn tími mun koma!”, što na islandskom znači “Moje vrijeme će doći!”. Nakon toga događaja ta je fraza postala popularan način izražavanja u Islandu.

Jóhanna Sigurðardóttir se oženila s Borvaldurom Steinarom Jóhannessonom 1970. godine. Taj je par imao dva sina (rođeni 1972. i 1977. godine). Nakon što se Jóhanna razvela od svoga muža, njezina je životna partnerica postala Jónína Leósdóttir (rođena 1954.), autorica i dramaturginja. Njih dvije su stupile u civilnu uniju, tj. registrirano partnerstvo 2002. godine. Nakon što su u Islandu 2010. godine ozakonjene istospolne bračne zajednice, Jóhanna Sigurðardóttir i Jónína Leósdóttir sklopile su brak.

SSSR lansirao Sputnjik 1, prvi umjetni satelit u Zemljinoj orbiti – 1957.

Sputnjik 1 je bio prvi Zemljin umjetni satelit, prvi iz niza sovjetskih satelita Programa Sputnjik. Lansiran je 4. listopada 1957. iz današnjeg kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, u povodu Međunarodne geofizičke godine.

Sputnjik 1 imao je oblik kugle promjera 58 centimetra, težio je 83 kg i posjedovao dva radijska predajnika i četiri antene (dvije od 2,4 m i dvije od 2,9 m). Oko Zemlje je kružio u eliptičnoj putanji na visinama od 250 do 945 km. Kružio je brzinom od 29.000 kilometara na sat i emitirao radio signale na frekvencijama 20.005 i 40.002 MHz, koji su mogli pratiti brojni radio amateri širom svijeta. To je bio čuveni bip-bip-bip signal. Signali su emitirani 22 dana, dok se nisu istrošile baterije za napajanje, do 26. listopada 1957.

Sputnjik 1 izgorio je prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu 4. siječnja 1958. godine, nakon prijeđenih 60 milijuna km i tri mjeseca u Zemljinoj orbiti. Satelit je u orbitu ponijela dvostupanjska interkontinentalna raketa R-7 u 22:28 po moskovskom vremenu.

Marijan Trepše, hrvatski slikar – 1964.

Marijan Trepše (Zagreb, 25. ožujka 1897. – Zagreb, 4. listopada 1964.), hrvatski slikar, grafičar i scenograf

Studirao je u Pragu i Parizu. Sudjelovao je na svim izložbama Proljetnog salona u Zagrebu, na kojem s Uzelcem, Gecanom i Varlajem čini Grupu četvorice.

Tijekom školovanja u Zagrebu bio je pod utjecajem tzv. hrvatske škole, posebice M. Kraljevića, potom je u Pragu došao u dodir s njemačkim ekspresionizmom. Iz načina bliskog ekspresionizmu nakon I. svjetskog rata prešao je na čvršće modelirane i koloristički sažetije figuralne i pejzažne motive

Od 1925. godine je scenograf Hrvatskog državnog kazališta u Zagrebu, a bavio se i vitrajem. Njegova rana grafika i akvareli istaknuti su dio hrvatskoga likovnog ekspresionizma

Svjetski dan zaštite životinja

Svjetski dan zaštite životinja, obilježava se svake godine 4. listopada. Prvi puta počeo se obilježavati 1931. godine tijekom konvencije ekologa u Firenci, a njegov je cilj bio upozoriti na položaj ugroženih životinja. Od tada do danas obilježava se u svim zemljama. Udruge za zaštitu životinja globalno obilježavaju taj dan kako bi povećale svijest o problemima životinja te potaknule ljude na razmišljanje o tome kako se odnose prema životinjama. Odabran je 4. listopada jer je toga datuma blagdan Franje Asiškog, ljubitelja prirode i zaštitnika životinja.