NA DANAŠNJI DAN: Thomas Hobbes, Uskršnji otok, Georges Danton, Marko Seljan, Proštinska buna, Gregory Peck Churchill dao ostavku, Kurt Cobain, Ivan Hetrich

Thomas Hobbes, filozof – 1588.

Thomas Hobbes (Malmesbury, Wiltshire, 5. travnja 1588. – Hardwick Hall, Derbyshire, 4. prosinca 1679.) je engleski filozof.

Hobbesova je filozofija temeljno određena naturalističkom i empirističkom komponentom: filozofija se sastoji u postupku racionalnoga spoznavanja posljedica na temelju poznatih uzroka, ili u istraživanju uzroka prema poznatim posljedicama. Empirijsko-epistemološko ishodište filozofije upotpunjuje se, međutim, kod Hobbesa logičkim racionalizmom.

Pojmovi se temelje na osjetima koje izazivaju sami objekti, no predodžbeni slijed doživljaja preoblikuje se u racionalni logičkom preradbom pojmova na deduktivno-matematičkoj osnovi. Filozofiju Hobbes dijeli na filozofiju prirode i filozofiju države. Kako čovjek nije samo element države nego i prirodno biće, to se iz jedne i iz druge filozofske grane izdvaja posebno naučavanje o čovjeku, kao treći sastavni dio Hobbesove filozofije. Čovjek, prema Hobbesu, nije po prirodi društveno biće nego slobodan pojedinac, a država nije prirodna zajednica ljudi nego umjetno tijelo i tvorevina nastala na osnovi ugovora između pojedinaca.

U prirodnom stanju čovjek je nepredvidljivo agresivan, čovjek je čovjeku vuk (homo homini lupus), i pritom vlada rat sviju protiv svih (bellum omnium in omnes): čovjek je sebičan, osamljen vuk, nedruštveno biće. To prvotno, amoralno stanje, koje je veće zlo za čovjeka od apsolutne moći svake države, ne može se održati, opasno je i sve podjednako ugrožava. Ljudi se zato primoravaju da dokrajče stanje rata u interesu mira, koji je nedvojbeno najveće dobro što osigurava red i pravila zajedničkoga života, kojega čuvar i jamac postaje država.

Država nastaje društvenim ugovorom između pojedinaca, koji se odriču jednoga dijela svojih prirodnih prava i prenose ih na drugoga. Taj drugi, nositelj vlasti i zakona, suveren je, a to može biti ili jedan čovjek (monarhija), ili skupina ljudi (aristokracija), ili pak predstavništvo svih građana neke države (demokracija). Tko god to bio, vladar ima u svojim rukama apsolutnu i nedjeljivu vlast, vladarsko pravo da odlučuje o svim državnim stvarima i životima svojih podanika. Vladar tako štiti poredak i zaustavlja kaos rata svih protiv svih. Hobbes državu izvodi iz interesa pojedinaca; država je izraz čovjekove volje, lišena je teoloških atributa. Značajnija djela: O građaninu (De cive, 1642), te Levijatan s kritikom duhovne vlasti i teokratskoga nauka o državi iz 1651 godine.

Otkriveni Uskršnji otoci – 1722.

Nizozemac Jakob Roggeveen otkrio je 1722. na jugu Tihog oceana Uskršnji otok. Na njemu je tada živjelo između dvije do tri tisuće ljudi. Procjenjuje se da je populacija na otoku svojedobno iznosila oko 15.000, no drastično se smanjila zbog prekomjernog iskorištavanja ograničenih prirodnih resursa. Uskršnji otok poznat po moai kipovima danas privlači brojne turiste.

Giljotiniran Georges Danton, vođa Francuske revolucije – 1794.

Jedna od vodećih osoba Francuske revolucije Georges Danton, rođen je 26. listopada 1759. u pokrajini Champagne, a giljotiran je 5. travnja 1794. Bio je pravnik kao i njegov otac, a nakon položena odvjetničkog ispita u Reimsu, došao je u Pariz.

Ubrzo nakon početka Revolucije, izabran je za predsjednika okruga Cordeliers. Postao je i članom novostvorenog Društva prijatelja ustava. Ta organizacija, popularno poznata kao Klub jakobinaca, gurnula je revoluciju u još radikalnije vode. U prve tri godine Revolucije, Danton se držao u pozadini. Ljeti 1792. član je Pariške komune. Jedan je od kolovođa juriša na kraljevski dvorac Tuileries 10. kolovoza 1792. nakon kojega je srušena monarhija.

Poslije toga postao je ministar pravde, a zapravo je stupio na čelo Izvršnog vijeća. Samo dva mjeseca kasnije dao je ostavku na taj položaj, da bi postao članom novog Nacionalnog konventa. Sukob s umjerenom žirondističkom strankom, koji je dugo tinjao, izbio je kad su žirondisti zatražili pregled njegovih ministarskih knjiga u kojima su otkrivene neugodne praznine. Osramoćeni i pod pritiskom Pariške komune žirondisti su izbačeni iz Konventa. U međuvremenu je Danton sudjelovao u osnivanju Revolucionarnog suda, tijela koje je sudilo optuženima za izdaju Republike te u osnivanju Odbora nacionalnog spasa, koji je trebao biti privremena vlada do svršetka rata s Austrijom.

Njegov mandat u Odboru završio je u srpnju 1793. nakon čega je Odbor došao pod kontrolu Robespierrea. Danton se počeo protiviti vladi tražeći stabilizaciju Revolucije. Nije govorio samo protiv ispada hebertista i njihovih krvavih postupaka u pokrajinama nego i protiv politike terora kojom je Robespierre pokušavao suzbiti proturevoluciju. Početkom 1794. Danton je pogriješio ustavši u obranu Fabrea d’ Eglantinea, revolucionara optuženog za umiješanost u prijevaru istočnoindijske tvrtke. Robespierre je to dodao popisu optužbi koje je pripremao protiv Dantona i njegovih prijatelja. Kad su mu preporučili bijeg iz Francuske odgovorio je: Domovina se ne nosi na petama. Na procesu pred Revolucionarnim sudom, ljutito je zanijekao optužbe od kojih je prva bila urota za obaranje Republike. Iako nije bilo dokaza proglašen je krivim. Doviknuo je proročanski: Opaki Robespierreu! I ti ćeš završiti na stratištu! Nekoliko sati poslije toga Danton i njegovi prijatelji su giljotinirani.

Marko Seljan, istraživač 1871.

Mirko Seljan (Karlovac, 5. travnja 1871. – Peru, 1913.) i Stjepan Seljan (Karlovac, 19. kolovoza 1875. – Ouro Preto, Brazil, 7. lipnja 1936.), bili su hrvatski istraživači.

Dana 23. siječnja 1899. pješačenjem od Karlovca do Trsta počela je velika pustolovina braće Mirka i Steve Seljana koja ih je proslavila kao istraživače nepoznatih krajeva Afrike i Južne Amerike. Rođeni su u Karlovcu – Mirko 5. travnja 1871., a Stjepan ili Stevo, mlađi je nekoliko godina – rođen je 19. kolovoza 1875. Poneseni knjigama o nepoznatim krajevima, dva su se brata 23. siječnja 1899. uputila u Trst, želeći prokrstariti svijetom.

U Trstu su se ukrcali na brod koji je plovio u Afriku. Nakon mnogih nedaća stigli su u Abesiniju gdje ih je car Menelik Drugi imenovao povjerenicima u državnoj upravi. Braća Seljan istražuju područja Rudolfova i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja. Nakon neuspjele antibritanske intervencije u Burskom ratu, braća Seljan vraćaju se u domovinu s bogatom etnografskom zbirkom.

No, bio je to samo kraći predah velikih putnika. Nakon godinu dana već pakiraju opremu i 1903. kreću u Južnu Ameriku. Ondje su organizirali nekoliko ekspedicija u nepoznata područja. Prvi su odredili položaj slapova Salto de Guayara, utvrdili su tok nekoliko južnoameričkih rijeka i prikupili važnu dokumentaciju o životu domorodačkih plemena. Braća Seljan istražuju i nalazišta kaučuka i zlata, te način njihove eksploatacije u nepristupačnim i negostoljubivim područjima.

Njihova najvažnija zamisao, projekt spajanja Atlantskog i Tihog oceana kanalom koji se nadovezivao na rijeku Amazonu, nije se ostvarila. Taj smioni projekt, za koji su osnovali dioničko društvo American-Peruan corporation, ugasio se nakon iznenadne i nerazjašnjive smrti Mirka Seljana godine 1913. u bespućima Perua. Mlađi brat Stevo povukao se u Brazil, gdje se bavio eksploatacijom manganove rudače. Umro je u gradiću Ouro Preto 1936. godine. Bogata zbirka etnoloških predmeta, koju su braća Seljan prikupila u Africi i u Južnoj Americi, čuva se u zagrebačkom Etnološkom muzeju. Braća Seljan napisala su i objavila više putopisa, te članaka u američkim, španjolskim i hrvatskim publikacijama.

Ugušena Proštinska buna – 1921.

Proštinska buna ili pobuna seljaka Proštine protiv fašističkog terora započeta na početak veljače 1921., a ugušena 5. travnja 1921. godine. Gotovo se istodobno u susjednoj Labinštini odvijao pokret rudara poznat kao Labinska republika, a oboje su bili pokušaj otpora ugnjetavanoga stanovništva fašističkim paravojnim i paradržavnim grupacijama, koje su nakon talijanske okupacije i Rapallskoga ugovora, uz prešutan pristanak službenih vlasti, terorizirale Hrvate i Slovence te ideološke neistomišljenike u Istri.

Radi zastrašivanja pučanstva fašističke su skvadre upadale u istarska sela. Prvi takav pohod u Krnicu i Proštinu poduzele su u noći 2. na 3. veljače 1921., drugi sredinom ožujka, a treći početkom travnja iste godine. Zbog toga su Proštinari odlučili pružiti organizirani otpor. Glavni organizator otpora bio je Ante Ciliga, koji je na Proštini, zajedno s tamošnjim komunistima, osnovao partijsku organizaciju. Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-tinjak pripadnika, te sa 100-tinjak članova fašističkih skvadra upale su u proštinska sela 5. travnja 1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u puljski istražni zatvor, protiv 12-orice pokrenut je kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade potpali pod opću političku amnestiju i oslobođeni daljnjega sudskoga progona.

Gregory Peck, glumac – 1916.

Gregory Peck (La Jolla, 5. travnja 1916. – Los Angeles, 12. lipnja 2003.), američki filmski glumac. Bio je jedan od najpopularnijih filmskih zvijezda studija 20th Century Fox, od četrdesetih do šezdesetih, a nastupao je sve do devedesetih. Jedna od njegovih najpoznatijih uloga bila je ona Atticusa Fincha u filmskoj verziji Ubiti pticu rugalicu iz 1963., za koju je dobio Oscara.

Predsjednik Lyndon Johnson dodijelio mu je Predsjedničko odličje slobode 1969. za njegov humanitarni rad. 1999. ga je Američki filmski institut proglasio 12. najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.

Britanski premijer Winston Churchill dao ostavku – 1955.

Dana 5. travnja 1955. godine britanski premijer Winston Churchill dao je ostavku i ustupio mjesto najbližem suradniku Anthonyju Robertu Edenu.

Winston Churchill bio je britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata.

Osvojio je 1953. Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca.

Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenog 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. – 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana.

Kurt Cobain, američki glazbenik – 1994.

Dana 5. travnja 1994. godine umro je američki glazbenik i umjetnik Kurt Donald Cobain, najpoznatiji kao vokal, gitarist i glavni tekstopisac grunge benda Nirvana. Cobain je pronađen mrtav u svom domu u Seattleu, 8. travnja 1994., a njegova smrt u 27. godini postala je predmet javne fascinacije i debate.

Kurt Cobain je osnovao Nirvanu zajedno s Kristom Novoselicem u rodnom gradu Aberdeenu, 1985., i lansirao ga na glazbenu scenu Seattlea. Bend se probio zahvaljujući uspjehu pjesme Smells Like Teen Spirit, s drugog albuma Nevermind iz 1991., nakon što su potpisali ugovor s DGC Recordsom. Usporedno sa uspjehom albuma Nevermind, Cobain je postao hvaljen kao “glasnogovornik generacije” (Generacija X). No, on je sam često bio nezadovoljan i frustriran, vjerujući kako publika krivo interpretira njegovu poruku i umjetničku viziju. Također, teško se nosio sa slavom i teškom pozornošću. Tijekom posljednjih godina života borio se s ovisnošću o heroinu, bolešću i depresijom.

Ivan Hetrich, tv redatelj – 1999.

Diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1952). Od 1946. spiker, novinar, dramski glumac i redatelj na Radio Zagrebu. Pisao radiodrame (Konvoj, 1949., s B. Slaninom) i obradbe proznih i kazališnih djela za radio. Jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb 1956., gdje je i umirovljen 1984.

Prvi stalni televizijski spiker, novinar i voditelj niza emisija o filmu (Ekran na ekranu, 3-2-1 kreni), kontakt-emisija (Četvrtkom otvoreno) i kvizova (Kviskoteka, Brojke i slova), autor serija dokumentarnih emisija Srdačno vaši, Srce u zavičaju, redatelj mnogobrojnih televizijskih drama (Balkon, A. G. Matoš, Vražji otok, M. Krleža), filmova (Veliko putovanje) i serija (Kuda idu divlje svinje, Kapelski kresovi).

God. 1951–56. u Zora filmu dramaturg, spiker i redatelj dokumentarnih i namjenskih filmova, 1964–70. u poduzeću Ozeha osnovao filmski odjel i režirao više reklamnih filmova. Predavao je televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti 1983–85. Režirao kazališne predstave u Zagrebu (R. N. Nash, Čarobnjak koji donosi kišu; E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf) i Karlovcu (B. Jonson, Volpone; S. G. Colette, Gigi). Pisao humoreske, crtice, putopise i vestern-romane pod pseudonimom John George Jullian.