NA DANAŠNJI DAN: Sveti Augustin, Goethe, Marija Freudenreich, Viktor Kovačić, hidroelektrana Jaruga, sarkofag kraljice Jelene, Robert Merle, Martin Luther King, pokolj na Markalama
Sveti Augustin, filozof – 430.
Sveti Augustin ili Aurelije Augustin (lat.: Aurelius Augustinus Hipponensis; Tagaste, 13. studenog 354. – Hippo, 28. kolovoza 430.), je vjerojatno najutjecajniji kršćanski mislilac iz antike i sigurno intelektualac čija je misao prožela zapadnu filozofiju kao i kršćansku teologiju i ostavila veliki utjecaj.
Svetac je Katoličke Crkve i autoritet u teološkim pitanjima, bio je univerzalno prihvaćen za vrijeme srednjega vijeka sve do današnjeg dana. Njegov način gledanja na grijeh, milost, slobodnu volju i seksualnost, teško se mogu zaobići. Njegovo najpoznatije djelo su Ispovijesti (lat. Confessiones) – svojevrsna duhovno-filozofska autobiografija prepričana u prvome licu, gdje Aurelije opisuje svoj grešan život i stranputice, te napokon, preobraćenje preko sv. Ambrozija i ulazak u dohovnu sferu bitka, gdje je naposljetku postao biskup Hipona. Formlano ne pripada srednjovjekovnoj filozofiji, ali sadržajno neupitno. Ipak, može ga se staviti u patrističku školu kao pripadnika latinskih crkvenih otaca uz sv. Ambrozija, sv. Jeronima, Tertulijana, Svetog Ciprijana i svetog Grgura Velikoga. Osim toga je pisac, glazbeni teoretičar, teolog i jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja. Koristi Platonovu filozofiju – novoplatonizam- za izražavanje kršćanskih ideja.
Johann Wolfgang Goethe, njemački književnik – 1749.
Najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac rođen je na današnji dan 1749. godine.
Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta.
Putuje po Njemačkoj i Švicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se druži s Herderom i Schillerom. Piše, istražuje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost rokokoa, pučka poezija različitih naroda, široko područje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti. Najveću popularnost u suvremenika stekao je romanom “Patnje mladog Werthera”, jer je u tom djelu srušio sve primjere klasicizma koji su vladali među njegovim suvremenicima te nas na neki način uveo u modernu književnost. Snažno je utjecao na sve europske književnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma.
Marija Freudenreich, operna pjevačica – 1863.
Marija “Micika” Freudenreich (udana Huth; Zagreb, 28. kolovoza 1863. – Zagreb, 18. siječnja 1944.) bila je hrvatska operna pjevačica i glumica.
Kći je glumca Josipa Freudenreicha, a učenica Ivana Zajca. Karijeru je počela kao dramska glumica, a poslije je pjavala u operi kao sopranistica i jedna je od najboljih hrvatskih operetnih primadona.
Bila je članica opere Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, a neko je vrijeme djelovala i u Grazu. Od 1911. do 1920. godine bila je nastavnica pjevanja, deklamacije i mimike u školi Hrvatskoga glazbenoga zavoda. Prva je hrvatska interpretkinja Beethovenove Marzeline (Fidelio), Offenbachove Olimpije (Hoffmanove priče) i Puccinijeve Musette (La bohème). Nastupala je i kao koncertna pjevačica.
Viktor Kovačić, hrvatski arhitekt – 1874.
Dana 28.7.1874. rođen je Viktor Kovačić, hrvatski arhitekt. Prve poduke dobio je od arhitekta Vajdmana, s kojim je radio na nekoliko zgrada u Zagrebu, a zatim je prešao u Obrtnu školu arhitektu Hermanu Bolleu kod kojega je, kako je uvijek govorio, naučio gotovo sve potrebno za struku.
Pročuo se godine 1909. osvajanjem prve nagrade za osnovu crkve Sv. Blaža , a 1910. ponovno je zabljesnuo pobjedom na natječaju za regulaciju Kaptola.
Neka od važnijih zagrebačkih djela Viktora Kovačića su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu
Njegov prijedlog obnove Kaptola nije, međutim, nikad ostvaren, ali se taj izvanredni projekt, jedno od Kovačićevih najzrelijih djela, zgodimice obnavlja i predlaže kao vrlo studiozno ispravljanje grube pogreške rušenja obrambene kule i zida ispred katedrale. Kovačićeva izvedba crkve Sv. Blaža ide u red njegovih najvažnijih pothvata. Ne samo da je to prema mnogim mišljenjima jedna od najljepših i najvrjednijih građevina u Zagrebu, već je to i prva gradnja kupole od armiranog betona u nas.
Hidroelektrana Jaruga – 1895.
Samo tri dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana “Krka” – Šibenik (kasnije nazvane Jaruga I).
Hidroelektrana Jaruga ili HE Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki.
Dana 28. kolovoza 1895., samo dva dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana “Krka” – Šibenik. Nakon HE Krke (kasnije nazvane Jaruga I) 1905. godine gradi se mnogo veća hidroelektrana Jaruga II. 1903. izgrađena je druga HE Jaruga neposredno kraj prve, te je time prva dobila naziv HE Jaruga 1, a druga HE Jaruga 2. HE Jaruga 2 je imala veći broj obnavljanja tokom svoga pogona, i to 1916., 1937., 1970. i 1995., ali je sam način rada ostao isti.
Pronađen sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene – 1898.
Dana 28. kolovoza 1898. – Arheolog don Frane Bulić pronašao je pokraj današnje solinske crkve Gospe od Otoka temelje negdašnje starohrvatske bazilike, a u njezinu predvorju sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene, razbijen u devedeset komada.
Kraljica Jelena je najpopularnija hrvatska vladarica i jedna od najzanimljivijih osoba hrvatskog ranog srednjovjekovlja. Bila je supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana Držislava.
Kraljica Jelena je u razdoblju treće četvrtine X. stoljeća (od 949. do 976.) zasigurno sjedila na hrvatskom prijestolju, bilo kao supruga kralja Mihajla Krešimira, bilo kao regentkinja u ime svoga sina Stjepana Držislava.
Robert Merle, književnik – 1908.
Robert Merle (28.08.1908., Tébessa u Francuski Alžir – 28.03.2004. (La Malmaison blizu Pariza), francuski pisac. Dobio je 1949. Goncourtovu nagradu za prvi roman “Vikend u Zuydcootei” koji se nadahnjuje njegovim iskustvom agenta za vezu s britanskom vojskom kod povlačenja prema Dunkerquea. U filmskoj adaptaciji djela iz 1964. glumio je Jean-Paul Belmondo. Merle, koji je i autor futurističkog romana “Malevil” (1972.), u povijesnim je događajima znao pronalaziti nadahnuće za svoja djela kao što su “Smrt je moje zvanje” (1953.) o životu nacističkog krvnika Rudolfa Hessa i “Otok” (1962.), koji govori o pobuni mornara na Bountyju. Opus Roberta Merlea, preveden na mnoge jezike, doživio je svjetski uspjeh i različite filmske i televizijske adaptacije, poput ˝Vikenda u Zuydcootei˝ i ˝Malevila˝ (1980.). Umro je u 95. godini u svojem stanu nedaleko Montfortl’Amauryja (Yvelines).
Martin Luther King, Jr. održao poznati govor ‘I Have a Dream’ – 1963.
Na današnji dan 1963. godine Martin Luther King Jr., o američki baptistički svećenik, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništvadržao svoj poznati govor “I Have a Dream”. On je bio jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. “I Have A Dream” popularni je naziv za javni govor Martina Luthera Kinga, u kojem je govorio o njegovoj želji za budućnost u kojoj crnci i bijelci, između ostalih, skladno koegzistiraju kao jednaki.
Genijalni govornik, protivio se ratu u Vijetnamu. Osim toga, u svojoj knjizi iz 1964., “Zašto ne možemo čekati”, vlč. King objašnjava svoju ideju o davanju 50 miljardi dolara kroz 10 godina najugroženijim dijelovima crnačke zajednice. Jedan je od najmlađih dobitnika Nobelove nagrade za mir. Propovijedao je nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh. Tijekom marševa koje je organizirao gađali su ga vrijeđali, i mrzili, ali on je ustrajao.
U listopadu 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4. travnja 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee, u 39. godini života.
Pokolj na Markalama – 1995.
Dana 28. kolovoza Vojska Republike Srpske počinjava drugi pokolj u Sarajevu na Markalama nad sarajevskim civilima. Granate su ubile 43 ljudi i ranile dodatnih 84.
Masakri na Markalama su dva masakra počinjena nad sarajevskim civilima kojeg je počinila Vojske Republike Srpske tijekom opsade Sarajeva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u povijesnom središtu Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Prvi se dogodio 5. veljače 1994. godine kada je 68 ljudi ubijeno, a 144 ranjeno. Drugi napad bio je izravan povod za kampanju NATO bombsrdiranja srpskih vojnih položaja, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.
