NA DANAŠNJI DAN: Sveta tri kralja, Vinodolski zakonik, Ivana Orleanska, Matija Antun Relković, Gregor Mendel, Šestosiječanjska diktatura
Blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljanje
Dan 6. siječnja blagdan je Sveta tri kralja. U kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar, iako se u Bibliji ne navode imena.
Prema Evanđelju po Mateju, došli su s istoka (Partsko Carstvo) u Jeruzalem, kako bi se poklonili Isusu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.
U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena. Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.
Vinodolski zakonik, prvi hrvatski popis običajnog prava – 1288.
Dana 6. siječnja 1288. sastavljen je Vinodolski zakonik, hrvatski popis običajnog prava koji se može usporediti s drugim europskim srednjovjekovnim pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku.
Vinodolski zakonik je jedan od najstarijih pravnih dokumenata na hrvatskom jeziku.
Njime je uređen odnos krčkih knezova i vinodolskog stanovništva pa je danas važan dokument za proučavanje ranog feudalizma u Hrvatskoj.
Također je i važan hrvatski kulturni spomenik.
Ivana Orleanska, francuska heroina i svetica rimokatoličke crkve – 1412.
Dana 6. siječnja 1412. rođena je Ivana Orleanska, francuska heroina i svetica rimokatoličke crkve. Sedamnaestogodišnja Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orleans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg.
Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. “Glasovi s neba” naredili su Orleanskoj da spasi Francusku od engleskih osvajača, a kralj Karlo VII. povjerio joj je vodstvo jednog odreda. Oslobodila je Orleans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiegnea je pala u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima.
Crkveni sud ju je osudio, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu. Imala je 19 godina. Katolička Crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.
Matija Antun Relković, hrvatski prosvjetitelj – 1732.
Matija Antun Relković (Reljković) (Davor, 6. siječnja 1732. – Vinkovci, 22. siječnja 1798.), hrvatski prosvjetiteljski prozaik.
Rodom Slavonac iz posavskog sela Davor (prije Svinjar), bio je sin graničarskoga časnika, a to je karijera koju je i sam izabrao. Počeo je kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. Borio se u sedmogodišnjem ratu dok nije 1757. zarobljen od Prusa u Wroclawu (Breslauu), te je proveo zarobljeništvo u Frankfurtu na Odri.
Tamo se bacio na opsežno i nesustavno čitanje francuskih i njemačkih racionalističkih i prosvjetiteljskih pisaca (Bayle, Voltaire, Diderot, vjerojatno i poljskoga renesansnog pjesnika Jana Kochanowskoga, autora spjeva o “Satiru” koji mu je vjerojatno poslužio kao predložak, no radi se samo o pretpostavkama, jer sam nikada nije otkrio svoju “zarobljeničku lektiru”).
Vrativši se iz zarobljeništva, još je neko vrijeme proveo u ratovanju (Bavarska), no zasićen vojničkim životom, povukao se u mirovinu (nakon što mu je car Josip II. dodijelio titulu nasljednoga plemića). Umro je u Vinkovcima.
Gregor Mendel, statističar 1884.
Gregor Mendel (Hynčice, 20. srpnja 1822. – 6. siječnja 1884.) austrijski svećenik i znanstvenik, redovnik augustinac. Gregor Mendel rođen je 20. srpnja 1822. godine kao Johann Mendel, u malom selu Hynčicama (nje. Heizendorfu), Šleska (tada dio Austro-Ugarske, a danas Češke.
Lokalni učitelj i svećenik uočili su Johannovu inteligenciju te mu pomogli da nastavi školovanje. U Mendelovo doba ljudi još nisu razumjeli mehanizme nasljeđivanja jer su zapravo tek tada počeli razumijevati proces razmnožavanja. Istraživanje nasljednih osobina kod biljaka- Mendela je silno zanimala pojava nasljeđivanja određenih osobina kod biljaka, posebno kada su se međusobno oprašivale biljke različita izgleda.
Križanjem takvih biljaka nastaju hibridi. Hibridni potomci obično pokazuju osobine oba roditelja, ali ne uvijek. Nakon toga je koristeći matematičke formule nastojao otkriti pravila po kojima se osobine nasljeđuju. Zbog toga Mendela smatramo jednim od prvih znanstvenika koji je koristio statistiku (granu matematike koja se bavi proučavanjem i analizom brojčanih podataka) prilikom interpretacije rezultata istraživanja.
Šestosiječanjska diktatura – 1929.
Pojam Šestosiječanjska diktatura (također: Šestojanuarska diktatura – prvi je naziv češći u literaturi nakon 1990.) odnosi se na monarhističku diktaturu koju je 6. siječnja 1929. godine u Kraljevini SHS uveo kralj Aleksandar I. Karađorđević.
Ukinut je Vidovdanski ustav, raspuštena je Narodna skupština, zabranjen rad svih političkih stranaka, sindikata itd, zabranjeni politički skupovi, uvedena stroga cenzura. Sva politčka moć koncentrirana je u kraljevim rukama.
Pojačan je policijski teror; politički protivnici su ne samo zatvarani, nego i ubijani. Proklamirana je ideologija “integralnog jugoslavenstva”. Promijenjeno je ime države u Kraljevina Jugoslavija i podijeljena je na devet banovina (prostorno manja, deseta banovina, bila je Uprava grada Beograda), koje su svojim granicama negirale povijesne državnopravne entitete.
Kralj Aleksandar I. Karađorđević ubijen je u Marseilleskom atentatu 1934. godine. Sljedeće godine održani su izbori, ali snažni oblici diktature opstali su i dalje.
