NA DANAŠNJI DAN: Stjepan Miletić, Jules Verne, Pastirsko pismo katoličkih biskupa 1945, Boris Dvornik, Anatolij Kudrjavcev, Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze
Stjepan Miletić, kazališni intendant – 1868.
Stjepan Miletić (Zagreb, 24. ožujka 1868. – München, 8. rujna 1908.), bio je hrvatski kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik.
Stjepan Miletić mlađi rodio se u Zagrebu 1868. godine u plemićkoj obitelji Stjepana Miletića. Studirao je filozofiju u Beču a tu je i doktorirao. Od mladih dana piše kazališne i književne prikaze te kazališne komade koji su izvođeni na zagrebačkoj pozornici. Preuzevši upravu HNK u Zagrebu, 11. veljače 1894. godine, proveo je niz administrativnih, tehničkih i umjetničkih reformi: uveo funkciju intendanta, uveo električnu rasvjetu, obnovio Operu, osnovao prvu glumačku školu u Hrvatskoj. U svojoj drugoj sezoni intendanta HNK preselio je, 14. listopada 1895. godine, kazalište u novu zgradu.
Stjepan Miletić
Vodio je HNK samo četiri sezone ali je ostavio neizbrisiv trag u životu kazališta.[3] Bio je imućan i na kazalište je potrošio velike svote novca, ali mu je to isto omogućilo samostalnost u provođenju kazališne politike te nije bio ovisan o državnim dotacijama.
Svoj rad na usavršavanju jezika te modernizaciji stila i poboljšanju repertoara zagrebačkog teatra prikazao je u memoarskoj ali i analitočkoj knjizi Hrvatsko glumište iz 1904. godine.
Autor je nekoliko drama i libreta. S pravom nosi titulu utemeljitelja hrvatskog glumišta. Bio je starješina Saveza hrvatskih sokolskih društava. Zagrebu je poklonio Preradovićev spomenik. Njegov sin Oktavijan Miletić bio je pionir i doajen hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije te vrsni snimatelj koji je režirao prvi hrvatski zvučni film Lisinski.
Jules Verne, književnik – 1905.
Dana 24. ožujka 1905. godine umro je Jules Verne, francuski književnik, autor poznatog romana “20.000 milja pod morem”
Popularni su mu i romani “Put u središte Zemlje”, “Put oko svijeta u 80 dana” i “Pet tjedana u balonu”.
Jules Verne
Verne je drugi najprevođeniji autor u svijetu od 1979. godine, između Ahathe Christie i Williama Shakespearea, a vjerojatno najprevođeniji tijekom 1960.-ih i 1970.-ih. Često ga se, pored H. G. Wellsa i Huga Gernsbacka, naziva ocem znanstvene fantastike. Svoje je junake Verne ispalio na Mjesec, pustio da plove pod morem u podmornici i natjerao da put oko svijeta prevale za samo osamdeset dana, što je u ono vrijeme bio fantastičan pothvat. Najzanimljivije je bilo to da je Jules Verne sam bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova maštanja ostvariti.
Hrvatski biskupi objavili pastirsko pismo u kojem su osudili partizanske zločine nad nevinim katoličkim svećenicima i vjernicima – 1945.
Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije pod vodstvom zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika Biskupskih konferencija o položaju Crkve u novonastalim političkim prilikama pod komunističkim režimom u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, 20. rujna 1945. Budući da je to pismo doslovce razbjesnilo jugoslavenske komuniste jer je u njemu činjenično prikazan stvarni odnos državnih vlasti prema Katoličkoj Crkvi, bez uvijanja i bilo kakvoga ustručavanja, još su više pojačani represija i napadi na sve članove višega i nižega katoličkoga klera, posebice na zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca, na redovnice i bogoslove, kao i na istaknute zauzete katoličke laike, potrebno je pismo, iako je poduže, objaviti u cijelosti, kako bi nedovoljno upućen dio hrvatske javnosti, a nadasve mlađi naraštaji, znao cjelovitu povijesnu istinu o vladanju komunista u poraću:
»Predragi u Kristu vjernici!
Mi, katolički biskupi, sakupljeni na plenarnim konferencijama u Zagrebu, smatramo svojom pastirskom dužnošću da s ovih konferencija uputimo nekoliko riječi vama, svojim dragim vjernicima.
Nakon teških i dugih godina čekanja konačno je završen rat, koji je iskrvario čovječanstvo, kao ni jedan prije, što ga ljudi pamte. Njegov krvavi bič nije poštedio ni naše zemlje. Ratne grozote po više su puta prohujale nekim krajevima naše domovine. Iza sebe ostavile su pustoš, zgarišta i suze. Prorijedile su se čitave pokrajine. Razorene su tolike obitelji, ostavljena brojna siročad bez roditelja, ožalošćene majke i supruge, očevi i djeca. Nema tako reći nikoga, tko ne bi žalio za kojim dragim pokojnikom. Svi smo osjetili oskudicu, glad i bolest, koje redovno prate svaki rat. Pače, ovaj je svjetski rat pogodio našu zemlju dvostruko više. Krvave borbe vodile su se, na našu žalost, između braće po krvi. Bratoubilačka borba, koja je nekada razdvajala članove iste obitelji, nosila je osobito krvave posljedice. I ratna razaranja, uslijed posebnih okolnosti dvostruke okupacije stranih vojska te unutrašnjih borba, dosegla su takav zamah, kao u rijetko kojoj zemlji. Zato smo na vijest da je rat u svijetu, i kod nas konačno završen, osjetili duboku potrebu, da svevišnjem Bogu zahvalimo zato, što nas je poštedio od dužeg trajanja ratnih nevolja i bratoubilačke borbe.
Svršetak rata donio nam je velike i duboke promjene na svim područjima života. Pred našim očima nestaje tako reći svega, što je nekada činilo temelje svagdanjeg života. Državna zajednica dobila je novo ime, Demokratska Federativna Jugoslavija. Njezino zakonodavstvo, sami temelji, na kojima počiva, jesu sasvim novi, a ona sama ne želi imati mnogo zajedničkog s prošlošću. Vlast i sudstvo, školsko i gospodarstvo odišu novim revolucionarnim duhom.
Na Katoličku Crkvu ne spada, da svojim vjernicima propisuje, kako će urediti svoja politička, narodna i gospodarska pitanja, dokle god su u skladu s općim moralnim načelima, koja obvezuju svakog čovjeka. Ona se u čisto političkim pitanjima drži nauke svoga Utemeljitelja: Podajte, dakle, caru carevo, i Bogu Božje (Mt 22,21). To načelo ona provodi u svim narodima, u svim zemljama svijeta. Ona prigrljuje sve narode jednakom ljubavlju, jer u svakom čovjeku gleda brata, otkupljena istom Kristovom krvlju. Njoj je, prije svega i iznad svega, na srcu duhovno dobro njezinih vjernika. Za nj se ona zalaže, o njemu vodi brigu u svim oblicima državnoga i gospodarskog života, koji pojedini narodi sebi slobodno odaberu.«
Boris Dvornik, hrvatski glumac – 2008.
Dana 24. ožujka 2008. u Splitu je umro hrvatski glumac Boris Dvornik. Dvornik je na filmu debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.
Boris Dvornik
Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo).
Najveću popularnost stekao je 1970.-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji “Naše malo misto”, a potom i ulogom brijača Meštra u seriji “Velo misto”. Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu. Umro je 24. ožujka 2008. u svom splitskom domu od srčanog udara. Pokopan je tri dana kasnije na groblju Lovrinac, uz nazočnost više tisuća ljudi.
Anatolij Kudrjavcev, kazališni kritičar 2008.
Anatolij Kudrjavcev (Split, 26. listopada 1930. – Split, 23. ožujka 2008.), teatrolog, sveučilišni profesor, književnik i dugogodišnji kazališni kritičar. Sin Rusa i Splićanke.
Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u Splitu. Studij Kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru, te zatim magistrirao i doktorirao u području komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Anatolij Kudrjavcev
Godine 1980. godine nagrađen je Sterijinom nagradom za kazališnu kritiku. Sudjelovao je na znanstvenim simpozijima iz područja književnosti i teatrologije, a bio je i član Društva hrvatskih književnika.
Objavljivao je eseje, feljtone i putopise u književnim časopisima i u novinama, npr. u “Mogućnostima”, “Zadarskoj reviji”, “Oku”, “Kulturnoj baštini”, “Vidiku”, “Prologu” itd. Petnaest godina radi kao dramski kritičar u “Slobodnoj Dalmaciji”. Prevodio je s ruskoga, talijanskog i engleskog jezika. Često je bio članom stručnih žirija i selektorom za kazališne festivale.
Njegov otac Aleksander došao je iz rodne Moskve. Imao je kuću na Crvenom trgu, koja je kasnije srušena, zbog urbanisitičkih potreba grada. Groblje u Moskvi na kojem su bili njihovi preci, potopljeno je, zbog potreba hidroregulacije.
Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze
Dana 24. ožujka obilježava se Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze, čiji je cilj podizanje svjesnosti javnosti o izlječivosti ove bolesti.
Tuberkuloza (TB) je zarazna bolest uzrokovana bacilom tuberkuloze (Mycobacterium tuberculosis) koji prvenstveno zahvaća pluća, ali se može pojaviti i u drugim organima i tkivima (bubrezima, koži, mozgu, plućnoj maramici, limfnim čvorovima , kostima, probavnom traktu i dr.).
Dana 24. ožujka 1882. godine njemački liječnik Robert Koch je otkrio uzročnika tuberkuloze, nazvanog po njemu i Kochov bacil. Stotinu godinu kasnije, 1982. godine, Međunarodna unija za borbu protiv tuberkuloze i drugih plućnih bolesti “IUATLD” predložila je da se 24. ožujka proglasi Svjetskim danom borbe protiv tuberkuloze s ciljem upoznavanja svjetske javnosti kako je TB i danas veliki javnozdravstveni problem. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i mnoge druge organizacije pridružile su se IUATLD-u 1996. godine kako bi povećale svijest u borbi protiv ove bolesti.
Moto ovogodišnjeg svjetskog dana u borbi protiv TB je : „ Reach the 3 million „ „Dosegnuti 3 milijuna „ odnosno „ Find – Treat – Cure TB – Pronaći –Liječiti – Izliječiti TB“.
