NA DANAŠNJI DAN: Siget, Borodin, Došen, Fišer, Grga Novak, osnovana ATJ Lučko, Dino Dvornik

Sigetska bitka – 1566.

Turci su 7. rujna 1566. godine osvojili Siget nakon junačke obrane grada pod vodstvom Nikole Šubića Zrinskog.

Bitka kod Sigeta se vodila između između habsburških snaga pod vođstvom hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog i osmanlijskih snaga pod zapovjedništvom sultana Sulejmana I. Završila je porazom branitelja Sigeta, no turska pobjeda je bila pirova – oslabljeni, odustali su od planiranog pohoda na Beč.

Nikola Šubić Zrinski je bio gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava. Turska opsada Sigeta je počela 5. augusta i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget.

Zrinski i njegovi suborci nisu se pokolebali nego su ostali vjerni svojoj zakletvi. Turci su očekivali predaju, do koje nije došlo. U pokušaju proboja iz grada poginuo je Nikola Zrinski.

To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Evrope, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: “Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu.”

Borodinska bitka – kraj Napoleonova nadiranja u Rusiju – 1812.

U rano jutro 7. rujna 1812. počela je kraj Borodina bitka između Napoleonove velike armije koja je krenula pokoriti Rusiju i ruske vojske pod vodstvom legendarnog Kutuzova.

Ne želeći u izravnom sukobu oslabiti svoje snage Kutuzov je dotada u obrani Rusije koristio defanzivnu taktiku s povremenim manjim udarima, ali je napokon, pod pritiskom cara i drugih generala, bio prisiljen s Napoleonom prihvatiti bitku kraj Borodina.

Toga dana sukobile su se dvije snažne vojske, francuska koja je imala 130 tisuća ljudi i 587 topova i ruska s oko 117 tisuća vojnika i 640 topova. Bio je to surovi sudar u kojem se nisu štedjeli životi. Kraj Borodina se vodila jedna od najkrvavijih bitaka u povijesti ratovanja. U jednom danu poginulo je oko 90 tisuća ljudi.

Bitka je zapravo ostala neodlučena, premda se može reći kako je to bio Napoleonov poraz u kojem je izgubio velik dio svoje vojske. Sam Napoleon, koji u značajnim trenucima nije štedio pohvale za svoje protivnike, morao je priznati: Kraj Borodina Francuzi su se pokazali dostojni izvojevati pobjedu, a Rusi ostati nepobijeđeni. Borodinska bitka označila je kraj Napoleonova nadiranja u Rusiju i njegov brzi slom do kojeg je došlo nakon povlačenja iz Moskve.

Marko Došen, hrvatski političar – 1944.

Marko Došen je bio zastupnik je Starčevićeve stranke prava u Hrvatskom saboru od 1913. do 1918. Bio je osobnim prijateljem Ante Starčevića.

Poslije 1918. član je HRSS-a. Izabran je za zastupnika na izborima 1920., 1923. i 1925., kada je ušao u hrvatski Sabor. Nakon sporazuma Pašić – Radić 1925. prekida suradnju sa Stjepanom Radićem. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature pristupa ustaškom pokretu.

Jedan je od organizatora Velebitskog ustanka 1932. Prije izvođenja akcije odlazi u emigraciju i pridružuje se Anti Paveliću u Italiji.

Nakon proglašenja NDH-a vratio se u Hrvatsku i 1942. postao predsjednikom obnovljenog Hrvatskog državnog sabora. Usprkos poodmakloj dobi i teškoj bolesti predvodi skupinu saborskih zastupnika, koja je 30. studenog 1942. predala Anti Paveliću poduži memorandum, koji sadrži ozbiljnu kritiku vanjske i unutarnje politike NDH.

U memorandumu se kritiziraju Rimski ugovori i demografsko uništenje hrvatskog naroda u Dalmaciji, zahtijeva se rješenje pitanja Dalmacije i Hrvatskog primorja, upozorava se na korupciju i nestručnost u upravi, na nezakonite postupke u logorima i opći osjećaj pravne nesigurnosti. Zahtijeva se reorganizacija i novi saziv Sabora, poboljšanje stanja u upravi i vojsci, puštanje iz logora svih koji su tamo neopravdano zatočeni i zatvaranje samo na temelju redovnog sudskog postupka.

Reakcija je brzo uslijedila, u prosincu, Sabor je raspušten, ali je Marko Došen i dalje ostao na čelu njegova Predsjedništva. Godine 1944. imenovan je hrvatskim vitezom. Umro je 7. rujna 1944. u 85. godini života. Pokopan je na Mirogoju uz najviše vojne i državničke počasti.

Ivana Fišer, prva hrvatska dirigentica – 1967.

Rođena i odrasla u Zagrebu, u židovskoj obitelji arhitekta Ignjata Fischera. Prva hrvatska dirigentica i operna šaptačica.

Učila violinu na zagrebačkoj srednjoj muzičkoj školi, potom studirala dirigiranje u Frana Lhotke na Muzičkoj akademiji. Usavršavala se 1932. u C. Kraussa i B. Paumgartnera na dirigentskom tečaju Mozarteuma u Salzburgu. Od 1931 do 1934. violinistica u Društvenom orkestru HGZ u Zagrebu, 1933. debitirala ravnajući koncertom Zagrebačke filharmonije te izvedbom Mozartove opere Bastien i Bastienna u zagrebačkoj Operi.

Nastupala do 1941., u Zagrebu i Osijeku, 1939/41. vodila komorni orkestar zagrebačkog Crvenog križa. Operna šaptačica u zagrebačkom HNK 1947/65.

Grga Novak, hrvatski arheolog – 1978.

U red najistaknutijih hrvatskih historiografa, napose za razdoblje prapovijesti i antike, ulazi akademik i sveučilišni profesor dr. sc. Grga Novak, rođen na Hvaru, 1888., umro u Zagrebu 7. rujna Zagreb, 1978. godine. Bio je predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Ujedno, bio je i dekan Filozofskoga fakulteta i rektor Sveučilišta u Zagrebu. Zaslužan je i kao arheolog. Boravio je u Egiptu te je objavio dvije knjige i niz članaka u kojima daje i nova tumačenja egipatske kulture u kontekstu europske civilizacije.

U središtu Novakova zanimanja je Dalmacija, čiju političku, kulturnu i gospodarsku povijest obrađuje u nizu znanstvenih dijela.

Novakova sustavna arheološka iskapanja otkrila su dotad nepoznatu neolitsku kulturu hrvatskoga jadranskog pojasa.

Osnovana Antiteroristička jedinica Lučko – 1990.

Jezgru ATJ Lučko predstavljali su novouvježbani pripadnici hrvatskih redarstvenika na tečaju Prvi hrvatski redarstvenik.

Antiteroristička jedinica Lučko osnovana 7. rujna 1990. godine, i u vrijeme osnutka predstavljala je prvu organiziranu postrojbu hrvatske države koja se u tom trenutku mogla suprotstaviti agresoru na Republiku Hrvatsku.

ATJ Lučko je najelitnija specijalna jedinica Hrvatske policije i uz Bojnu za specijalna djelovanja OSRH-a jedna od najelitnijih postrojbi Republike Hrvatske.

Broji oko 130 pripadnika, koji su posebno obučeni u rješavanju talačkih situacija u zrakoplovima ili na brodovima te za ronjenje.

Tijekom 1990.-1991. Jedinica izvodi niz zadaća uspostavljanja javnog reda i mira što su ih narušili pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Jedinica sudjeluje u nizu akcija koje su imale zadaću oduzeti oružje od bivše JNA, te naoružavati i obučavati jedinice koje kasnije čine osnove stvaranja Hrvatske vojske.

Među ostalim zauzima vojarne u Delnicama, Samoboru, Dubokom Jarku, Dugom Selu, Prečkom, Komandu V. zrakoplovnog korpusa u Maksimirskoj, blokira vojarne “Maršal Tito” u Novom Zagrebu, Zračnu luku Zagreb, zauzima vojni odašiljač na Sljemenu i uhićuje generala JNA Aksentijevića.

Svoje vatreno krštenje Antiteroristička jedinica Lučko prolazi 1. ožujka 1991. u Pakracu.

Ubrzo su uslijedili Krvavi Uskrs na Plitvicama, Glina, Topusko, Petrinja, Dragotinci, ponovo Pakrac-Okučani, Aerodrom Pleso, Dubica, Delnice, Marinci, Dubrovnik, Cavtat, Maslenica, Medački džep, Daruvar, Bučje, Požega (Ivanovac), “Bljesak” i “Oluja”, Petrova Gora i “Oluja Obruč”.

Sjedište ove specijalne jedinice je u Lučkom, kraj Zagreba.

Dino Dvornik, hrvatski glazbenik – 2007.

Dino Dvornik bio je hrvatski glazbenik, pjevač, skladatelj, tekstopisac, aranžer, producent, glumac i reality zvijezda.

Jedan je od najvećih predstavnika hrvatske glazbene umjetnosti te ga glazbeni stručnjaci s pravom smatraju jednim od najtalentiranijih glazbenika s ovih prostora. Poznat je bio po izvornoj mješavini različitih glazbenih žanrova, unikatnoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi, energičnim nastupima, izvrsnim plesnim pokretima te izraženim vokalnim sposobnostima.

Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Za života je četiri puta dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, a posmrtno osam puta. Dva Porina dobiva 1996. godine za skladbu Afrika, za hit godine i najbolji aranžman, 1998. godine osvaja Porina za album Enfant terrible, za najbolju produkciju i 1999. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme…, za najbolji kompilacijski album.

Glumio je u seriji Naše malo misto, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. Također, glumio je i u filmu Ta divna splitska noć gdje tumači samoga sebe.

Dana 7. rujna 2008. godine, Dino Dvornik preminuo je u Zagrebu u 45. godini života.