NA DANAŠNJI DAN: Ruđer Bošković, Sedmogodišnji rat, Nikola II. Romanov, Bertrand Russell, Mihovil Pavlinović, Gustav Mahler, Papa Ivan Pavao II, Rimski ugovor, Milka Trnnina, Antun Stipančić, Dan muzeja

Ruđer Bošković , fizičar i filozof – 1711.

Hrvatski filozof, matematičar, fizičar, astronom, diplomat i pjesnik Josip Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. u Dubrovniku, a umor je u Milanu u Italiji 13. veljače 1787.

Ruđer Bošković

Značajni su Boškovićevi doprinosi astronomiji, poput određenja rotacije Sunca i njegova promjera, nastali iz triju opažanja Sunčevih pjega. Bavio se i mnogim matematičkim problemima te je prvi među matematičarima govorio o neeuklidskoj geometriji i predlagao geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava. 1753. otkrio je da nema atmosfere na Mjesecu. U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Astronomsko društvo u Beogradu je nazvano po njemu, kao i jedan krater na Mjesecu. Biskupijska klasična gimnazija u Dubrovniku također nosi Boškovićevo ime.

Počeo Sedmogodišnji rat – 1756.

Dana 17. svibnja 1756. godine Velika Britanija je proglasila rat Francuskoj koji je u povijest ušao kao Sedmogodišnji rat (Pomeranski rat ili Francusko-indijanski rat). Sukobljene strane bile su Velika Britanija, britanske kolonije u Sjevernoj Americi, Pruska i Hannover protiv Francuske, Austrije, Rusije, Švedske i Saske. Iznenadno povlačenje Rusije, zbog smrti carice Elizabete, te dolazak na rusko prijestolje izrazito propruski raspoloženih careva, Petra III. i njegove supruge Katarine II., dovelo je do sklapanja mira 1763. u dva ugovora u Parizu. Priznat je poraz Burbona u korist Engleske i predaja francuskih kolonija Englezima, a Šlezija je ostala Pruskoj.

Nikola II. Romanov, posljednji ruski car – 1868.

Nikola II. Romanov

Nikola II. rođen u Moskvi, 18. svibnja 1868. bio je posljednji okrunjeni ruski car, kralj Poljske i vojvoda Finske. Vladao je od 1894. do prisiljenog abdiciranja 1917., za vrijeme Oktobarske revolucije, kad su on i njegova obitelj ubijeni od boljševika. Puno ime bilo mu je Nikolaj Aleksandrovič Romanov, a službena titula mu je bila Nikola II., Vladar i Autokrat svih Rusa. Poznat je i po imenom Krvavi Nikola. Period njegove vladavine obilježio je ekonomski razvoj Rusije i, istovremeno, porast socijalno-političkih kontradikcija i revolucionarnih pokreta koji su doveli do revolucija 1905. – 1907. i 1917. U vanjskoj politici vodio je politiku ekspanzije na istok, gdje je vodio rat s Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se Antanti. Opće nezadovoljstvo u društvu, pojačano dugim i iscrpljujućim ratom, dovelo je do svrgavanja carskog režima u veljači 1917. Poslije careve abdikacije, Rusija je ušla u građanski rat. Car je s obitelji interniran u Sibir, a zatim na Ural. Boljševici su Nikolu i njegovu obitelj strijeljali u sprnju 1918. u Jekaterinburgu. Nikola Romanov kanoniziran je od strane Ruske pravoslavne crkve u izbeglištvu 1981., a u zemlji 2000. godine.

Bertrand Russell, filozof – 1872.

Bertrand Russell

Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell (Trelleck, 18. svibnja 1872. – Penrhyndeudraeth, 2. veljače 1970.), engleski filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator;Nobelova nagrada 1950. g. Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje sveučilišnu karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim sveučilištima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv ˝ludila hladnog rata˝, predsjedava Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija. Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo ˝Principia mathematica˝ nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.

Mihovil Pavlinović, hrvatski političar – 1887.

Mihovil Pavlinović

Hrvatski političar i književnik Mihovil Pavlinović rođen je Podgori 28. siječnja 1831, gdje je i preminuo 18. svibnja 1887. godine. Završio je studij bogoslovije u Zadru i po zanimanju je bio svećenik. Jedan je od utemeljitelja i vođa Narodne stranke i hrvatskog preporoda u Dalmaciji, a čitavog života zagovarao je sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

Bio je zastupnik u Dalmatinskom i Hrvatskom saboru, a u Dalmatinskom saboru održao je prvi govor na hrvatskom jeziku. Osnivač je i urednik narodničkog glasila Narodni list/Il Nacionale.

Obilazio je Dalmaciju budeći nacionalnu svijest i djelujući na prosvjećenju i podizanju dalmatinskih sela iz gospodarske zaostalosti. Svojom iznimnom energijom i gotovo karizmatskim utjecajem među pukom ubraja se u vodeće osobe hrvatske politike u Dalmaciji u drugoj polovini 19. stoljeća.

Objavljen roman ‘Drakula’- 1897.

Bram Stoker Drakula

Vjerojatno najpoznatiji horor roman svih vremena, Drakula, irskog pisca Brama Stokera, prvi je put objavljen 18. svibnja 1897. godine u Londonu. Bram Stoker je, pod utjecajem brojnih djela koja su se bavila fantastikom, počeo proučavati europski folklor, a najveći utjecaj na njega ostavio je esej Emily Gerard ‘Transylvania Superstitions’. Lik Drakule najvjerojatnije je utemeljen na vlaškom knezu Vladu Tepešu III. koji je, uz prekide, vladao od 1446. do 1476. Vlad je ratovao s Turcima i bio je poznat po iznimnoj okrutnosti prema neprijateljima koje je osobito volio nabadati na kolce zbog čega je ostao poznat i kao Vlad Nabadač. U vrijeme kad je roman izašao, nije izazvao veliko zanimanje, a čitatelji su ga promatrali kao još jednu dobru avanturističku priču, no svoj pravi uspjeh Drakula je doživio na filmu. Najveći uspjeh bio je vjerojatno Drakula iz 1931., u kojem se proslavio Bela Lugosi, a koji je postavio temelje klasičnim horor filmovima.

Gustav Mahler, kompozitor – 1911.

Gustav Mahler

Gustav Mahler (Kaliště, Češka, 7. srpnja 1860. – Beč, 18. svibnja 1911.), austrijski skladatelj i dirigent češkog podrijetla. Mahler je za života bio najpoznatiji kao jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata. Od tada je priznat i kao jedan od najvažnijih skladatelja kasnog romantizma, iako njegova glazba u glazbenim krugovima nikada nije bila potpuno prihvaćena dok je bio živ.

Mahler je skladao prvenstveno simfonije i pjesme, no njegov pristup žanru često je zamagljivao granice između orkestralne pjesme (Lied), simfonije i simfonijske pjesme. 1897. godine tada 37-godišnjem Mahleru ponuđeno je vođenje Bečke državne opere, najprestižnije glazbene službe u Austrijskom carstvu. To je bio ’carski’ položaj koji po Austro-ugarskom zakonu nisu mogli obavljati Židovi. Mahler, koji nije prakticirao svoju religiju, nakon priprema je prešao na katolicizam.

Papa Ivan Pavao II, blaženik i svetac – 1920.

Ivan Pavao II., sv. (pravo ime Karol Wojtyła), papa od 1978 (Wadovice kraj Krakova, 18. V. 1920 – Vatikan, 2. IV. 2005). Teologiju studirao u Krakovu, za svećenika zaređen 1946. Doktorirao na Angelicumu u Rimu i postao profesor moralne teologije na Katoličkome sveučilištu u Lublinu (1957). Za Drugoga vatikanskoga koncila (1961–65) sudjelovao u radu Pripremne komisije. Krakovskim nadbiskupom postao je 1964., kardinalom 1967. Prvi papa netalijanske narodnosti nakon četiri i pol stoljeća (od Hadrijana VI.) i prvi papa Poljak. Za svojega pontifikata razvio je snažnu pastoralnu, ekumensku i diplomatsku djelatnost. Bio je teško ranjen u atentatu (1981). Proširio je Kardinalski zbor biskupima iz različitih dijelova svijeta i proglasio novi Kodeks kanonskoga prava (1983). U mnogobrojnim enciklikama razvija kršćansku duhovnost, brani dostojanstvo ljudske osobe i upozorava na glavne probleme suvremenoga svijeta (svjetski mir, glad u Trećem svijetu i prezaduženost nerazvijenih zemalja). Pastoralno pohodio mnoge zemlje. Znatno pridonio međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, koju je posjetio u tri pastoralna pohoda (1994., 1998. i 2003). Glavne enciklike: Čovjekov Otkupitelj (Redemptor hominis, 1979), Socijalna skrb (Sollicitudo Rei Socialis, 1987), Evanđelje života (Evangelium vitae, 1995), Vjera i razum (Fides et Ratio, 1998). Blaženim proglašen 2011., a svetim 2014.

Potpisan Rimski ugovor – 1941.

U Rimu su 18. svibnja 1941. godine Ante Pavelić i Benito Mussolini potpisali Rimski ugovor kojim se NDH odrekla mnogih hrvatskih područja. Ante Pavelić želio se Mussoliniju odužiti za usluge koje je ustaški pokret dobio od talijanskih fašista. Prema Rimskom ugovoru Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju, i to: područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

Milka Trnina, hrvatska operna pjevačica – 1941.

Trnina (Ternina), Milka (pravo ime Katarina), hrvatska pjevačica, sopran (Doljnji Sip kraj Vezišća, 19. XII. 1863 – Zagreb, 18. V. 1941). Milka Trnina je najveća hrvatska operna umjetnica i jedna od najvećih u cijeloj povijesti opere.

Milka Trnina

Debitirala je u Zagrebu 11. IV. 1882. Od 1883. bila je članica Opere u Leipzigu, od 1884. u Grazu, od 1886. u Bremenu te od 1890. u Münchenu, gdje je bila imenovana kraljevskom bavarskom komornom pjevačicom; od 1900. djelovala je kao slobodna umjetnica. Godine 1895. prvi je put gostovala u Londonu; u opernoj kući Covent Garden od 1898. do 1906. imala je 56 nastupa, a uloga Tosce 1900. u istoimenoj Puccinijevoj operi prokrčila joj je put u svijet. Sâm je Puccini smatrao da se »nijedna Tosca nikada nije približila Trnininoj«. U Zagrebu je u punoj slavi gostovala 1898., a 1899. nastupila je na Bayreuthskim svečanim igrama. Američku karijeru započela je 1896. u Bostonu, a od 1900. do 1904. pjevala je u Metropolitan Operi, u kojoj je imala 79 nastupa i gdje je 1901. bila prva Tosca, te 1903. Kundry u prvoj izvedbi Wagnerova Parsifala izvan Bayreutha. Blistavu dvadesetčetverogodišnju karijeru, u kojoj je ostvarila 65 uloga u više od 1200 nastupa, među kojima su i koncertni, bila je zbog bolesti prisiljena prekinuti na vrhuncu: posljednji je put nastupila na sceni 1. IX. 1906. u Münchenu. Nakon povratka u Zagreb bila je počasni profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a njezina učenica bila je i Z. Kunc-Milanov.

Trnina je bila izrazito suvremena i napredna umjetnica koju su jednako zanimale dramska, vizualna i glazbena komponenta, čime je, među ostalim, unijela revoluciju i u pristupu i u interpretaciji Wagnerovih heroina. Iznimne snage u izrazu, ostvarila je veličanstvene kreacije među kojima su se osobito isticale, uz Toscu, one u Wagnerovim operama Tannhäuser (Elizabeta) i Tristan i Izolda (Izolda).

Antun Stipančić, hrvatski stolnotenisač – 1949.

Antun “Tova” Stipančić, (Duga Resa, 18. svibnja 1949. – Zagreb, 20. studenoga 1991.), hrvatski stolnotenisač. “zlatna ljevica hrvatskog športa”, višegodišnji državni prvak, tri puta europski prvak u parovima, prvak svijeta 1979. godine u igri muških parova te doprvak svijeta 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji. Godine 1975. proglašen za najboljeg športaša Hrvatske. Posebno poznat po dugogodišnjim uspješnim nastupima u paru s Dragutinom Šurbekom.

Dan muzeja

Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja, pokrenuo je 1977. godine Međunarodni savjet za muzeje (ICOM). Svake godine svojim članovima (muzejima i stručnjacima koji rade u muzejima) ICOM preporuča temu vezanu za aktualne trendove i zbivanja u muzejskoj zajednici. Tom prilikom muzeji diljem svijeta skreću pozornost široj javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom očuvanju. Međunarodni dan muzeja, na inicijativu Muzejskog dokumentacijskog centra [MDC] u Hrvatskoj se obilježava od 1980. godine.