NA DANAŠNJI DAN: Rimbaud, Kvaternik, Stepinac, Cocteau, Piaf, Trnjanska 148. brigada HV
Arthur Rimbaud, francuski pjesnik – 1854.
Jean Nicolas Arthur Rimbaud (Charleville, 20. listopada 1854. – Marseille, 11. listopada 1891.), francuski pjesnik.
Pjesme je počeo pisati već u petnaestoj godini. Preteča simbolizma i nadrealizma, čudesan dječak – samoprozvani vidovnjak, koji je u sedamnaestoj napisao znamenitu poemu Pijani brod (1871).
Želja za samostalnošću i slobodom odvlači ga od obitelji i na poziv ˝prijatelja Paul Verlainea˝ kreće na pustolovno putovanje po Europi. U Bruxellesu se konačno događa raskid među prijateljima što se odrazilo u njegovim djelima ˝Sezona u paklu˝ i ˝Iluminacije˝ (1874.).
Prestao je pisati u dvadesetoj godini života da bi se prepustio pustolovnom životu trgovca -istraživača u egzotičnim krajevima. Zbog bolesti koljena amputirana mu je desna noga. Umire od raka noge.
Rimbaudov talent za poeziju otkriven je u ranoj dobi, u osnovnoj školi u rodnom Charlevilleu, koji se isprva očitovao u vidu neobične pedantnosti i spretnosti u pisanju pjesama na latinskom.
U svijet literature banuo je i prohujao kao meteor, ostavivši djela koja nagovještaju simbolizam i nadrealizam moderne poezije. Vrata koja je Baudelaire odškrinuo, Rimbaud je širom otvorio.
U nekoliko godina prošao je mnogo faza, od vezanih stihova do eksperimentalne proze.
Uznesen i porican, za jedne ikona, za druge psihopat, taj je ˝prokleti˝ pjesnik ostao u svakom slučaju lirski fenomen kojem mnogo duguju sve moderne poetske struje. Njegovo stvaralaštvo može se svesti u jednu riječ – EKSPLOZIJA – boje, strasti, osjećaja, mirisa.
Eugen Kvaternik – 1871.
Na današnji dan u listopadu 1871. godine izbila je Rakovička buna – ustanak što ga je protiv Austro-Ugarske Monarhije u području Rakovice poveo Eugen Kvaternik. Svrha ustanka bila je stvaranje nezavisne hrvatske države.
Ustanak je započeo uvečer 7. listopada 1871. godine u selu Broćancu. Sljedećega dana proširio se je i na Rakovicu i nekoliko okolnih sela. Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje hrvatskoga naroda “ispod švabsko-mađarskoga gospodstva”. Ustanak je vojno poduprlo nekoliko stotina krajišnika čiji je cilj bio sjedinjenje s drugim nezadovoljnim krajiškim postrojbama. Dne 10. listopada 1871. godine austrijske jedinice opkolile su ustanike kraj Plaškoga. Vođe ustanka, Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, Ante Rakijaš i većina pobunjenih krajišnika ubijena je, a na neko vrijeme prestala je djelatnost Stranke prava. Iako nije sudjelovao u ustanku, predsjednik Stranke prava Ante Starčević bio je zatvoren.
Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup – 1946.
Na današnji dan 1946. godine zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen od komunističkog suda u montiranom procesu na 16 godina robije zbog tobožnjih zločina i suradnje s ustaškim režimom.
Stepinac, Alojzije, bl., zagrebački nadbiskup i kardinal (Brezarić kraj Krašića, 8. V. 1898 – Krašić, 10. II. 1960). Teologiju studirao na Gregoriani u Rimu, gdje je bio zaređen za svećenika 1930. God. 1934. bio je imenovan zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, a 1937. nadbiskupom i metropolitom. Kao nadbiskup osnivao je nove župe i gradio mnoge crkve, poticao djelovanje katoličkih udruga (Caritas, Katolička akcija).
U ratnim prilikama mnogo je očekivao od proglašenja hrvatske države (1941), ali se zbog počinjenih nedjela i diskriminacijskih zakona uskoro distancirao od režima (štitio Židove, Srbe, Rome) te je prosvjedovao protiv odmazdi i progona. Nakon II. svjetskoga rata odbio je prijedlog J. Broza (1945) o odvajanju Katoličke crkve u Hrvatskoj od Svete stolice, tj. uspostavu Hrvatske nacionalne crkve, i tražio od komunističkih vlasti prekid represije i osvete nad ideološkim protivnicima.
Pod optužbom za suradnju s ustaškim režimom bio je uhićen (1946) i na namještenom procesu osuđen na 16 god. strogoga zatvora. Bio je zatočen u Lepoglavi do 1951., kada je pod pritiskom svjetske javnosti premješten u kućni pritvor u župni dvor u Krašiću, gdje je ostao do smrti. Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom, što je dovelo do konflikta s komunističkom vlašću koja mu je ponudila da napusti Hrvatsku, no Stepinac je to odbio. U internaciji je pisao i prevodio. Grob mu je u zagrebačkoj katedrali. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim (1998).
Međunarodni dan ženskog djeteta
Dana 19. prosinca 2011, Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju 66/170 i odlučila proglasiti 11. listopada kao Međunarodni dan ženskog djeteta, i time predstaviti prava djevojaka i jedinstvene izazove s kojima se djevojke diljem svijeta suočavaju. Na svoju drugu godinu obilježavanja, ovogodišnji Dan će se usredotočiti na “inoviranje u obrazovanju djevojaka”. Iako je došlo do značajnog napretka u poboljšanju pristupa obrazovanju djevojčica tijekom posljednja dva desetljeća, mnoge djevojke, pogotovo one najviše marginalizirane, i dalje su lišene tog temeljnog prava. Djevojke u mnogim zemljama još uvijek ne pohađaju školu i ne završavaju svoje obrazovanje zbog sigurnosnih, financijskih, institucionalnih i kulturnih razloga koji predstavljaju barijere.
Jean Cocteau, francuski književnik – 1963.
Jean Cocteau, francuski pjesnik, dramatičar, romanopisac i filmski autor (Maisons-Laffitte, 5. VII. 1889 – Milly-la-Forêt, 11. X. 1963). Podrijetlom iz visokoga građanskog staleža, stekao iznimnu naobrazbu.
U suradnji sa S. Djagilevom napisao tekst za balet Plavi bog, a s P. Picassom i E. Satijem prvi kubistički balet Parada, koji je izazvao sablazan. S B. Cendrarsom osnovao izdavačku kuću, a za I. Stravinskoga napisao tekst opere oratorija Kralj Edip.
Kao vrstan crtač i slikar sam je ilustrirao neke svoje knjige. Osobito ga je nadahnulo kratkotrajno prijateljstvo s R. Radiguetom, čija ga smrt odvodi u depresiju i opij, no i tijekom tog razdoblja piše drame: Mladenci s Eiffelova tornja, Antigona i Kralj Edip; romane: Varalica Tomo, Neposlušna djeca te poeziju: Pjesme , Opéra .
Motiv Orfeja nadahnuo je dramu Orfej i dva filma: Orfej i Orfejeva oporuka. Najvažnije mu je kazališno djelo nadrealistički Pakleni stroj, posvećen edipovskoj problematici. Tema incesta pojavljuje se i u Neposlušnim roditeljima, no u kontekstu neobulevarskoga kazališta.
Kao filmski redatelj i scenarist osobito se oslanja na osobnu mitologiju i fantazije: Ljepotica i zvijer, Dvoglavi orao. Nadaren stvaratelj u svim granama umjetnosti, profinjeni estet i novator forme, ipak je najbliži pjesništvu. Među zapaženijim su zbirkama i Alegorije, Raspeće te Brojka sedam.
Edith Piaf, pjevačica – 1963.
Edith Piaf (Pariz, 19. prosinca 1915. – Pariz, 11. listopada 1963.), francuska pjevačica. Njeno pravo ime – Edith Giovanna Gassion.
Kći akrobate, djetinjstvo je provela u bijedi putujući s cirkuskim družinama. S 15 godina počinje kao ulična pjevačica, a od 1937. pjeva na pariškim scenama i postaje znamenito ime francuske šansone. Gostovala je po Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje djelomice s grupom “Les Compagnons de la chanson”. Pojavila se i na filmu. Glasa puna neodoljive topline pjevala je o tjeskobi siromaštva, bijedi ulice i skitnji, ali i o neugasivoj nadi, povjerenju i sveprisutnoj magiji ljubavi. Napisala je memoarska djela “Na balu šanse” i “Moj život”‘. Posljednji biografski film snimljen je 2007. godine pod naslovom La Vie en Rose.
Utemeljena 148. brigada HV, Zagreb – Trnje. – 1991.
Ta je brigada mobilizirana 6. listopada 1991., a do 1995. izgubila je 16 pripadnika. Brigada Trnje poznata je po obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 17. studenoga u Zagrebu.
Ova jedinica nastala je mobilizacijom 5. brigade teritorijalne obrane Trnje koja je kasnije preimenovana u 148. brigadu HV-a. U Domovinskom ratu borili su se na pokupskom ratištu, Baniji te južnom bojištu. Također su sudjelovali u Oluji. Za doprinos u ratu odlikovani su medaljom Nikole Šubića Zrinskog te medaljom Grada Zagreba.
Nakon demobilizacije, pripadnici ove jedince osnovali su klub veterana koji je vrlo aktivan. Pored inicijative da se javne površine imenuju po brigadi, ova Udruga primarno se bavi pomaganjem bivšim suborcima.
Danas osim pomaganja bivšim suborcima organiziraju obilježavanje važnijih obljetnica iz Domovinskog rata. Njihova akcija paljenja svijeća u Vukovarskoj ulici 17. studenog, dan kada je pao Vukovar, prerastao je okvire ove udruge i Zagreba.
