NA DANAŠNJI DAN: Richard Wagner, Arthur Conan Doyle, Victor Hugo,prvi avion, Petar Guberina, Mussolini-Hitler, Rade Končar, Hrvatska u UN-u, Međunarodni dan biološke raznolikosti
Richard Wagner, kompozitor – 1813.
Wagner Richard, njemački skladatelj (Leipzig, 22. V. 1813 – Venecija, 13. II. 1883). Djelovao je kao dirigent u kazalištima manjih njemačkih gradova, usporedno skladajući operne prvijence u tradiciji romantičke njemačke i francuske velike opere. Nakon neuspjelih pokušaja skladateljske afirmacije u Parizu, 1840-ih djelovao je u Dresdenu, gdje je u operama Ukleti Holandez (Der fliegende Holländer, 1843), Tannhäuser (1845) i Lohengrin (1850) postupno izgradio vlastiti stil.
Richard Wagner
Po uzoru na grčku tragediju, u svojim je glazbenim dramama (kako je nazivao opere nastale nakon Lohengrina) nastojao ostvariti estetiku sveukupnog umjetničkog djela (Gesamtkunstwerk) u kojem su sve umjetnosti ravnopravne, čime je zapravo podignuo glazbeno kazalište na estetičku razinu ostalih umjetnosti. Promičući sveobuhvatni koncept autorstva, napisao je libreta svih svojih opera. Nadahnjivao se filozofijom L. Feuerbacha i A. Schopenhauera, a u glazbi se smatrao nasljednikom L. van Beethovena, ostvarivši u svojim djelima do tada nedosegnut utjecaj simfonijske glazbe na operu. Osim na razini orkestracije (povećanje sastava, istraživanje do tada neiskorištenih instrumentacijskih mogućnosti te uvođenje novih instrumenata), taj je utjecaj najvidljiviji u tehnici provodnih motiva (lajtmotiv), uporaba kojih je analogna motivskomu radu u instrumentalnoj glazbi.
Sukladno temi o neostvarivoj ljubavi, koja ispunjenje nalazi tek u smrti ljubavnika, disonantne napetosti na rubu tonalitetnosti razriješit će se tek na kraju opere. U posljednjim dvama djelima Wagner se vratio dijatonici, no dok je sve to u Majstorima pjevačima (Die Meistersinger von Nürnberg, 1868) u znaku autobiografičnosti i osebujnoga dijaloga s tradicijom, Parsifal (1882) u drukčijoj, po kršćanskoj mistici netipičnoj razradbi jedne od Wagnerovih glavnih tema – iskupljenje kroz žrtvu – nastavlja procese složenoga međudjelovanja kompozicijsko-tehničkih postupaka i dramske izražajnosti. Wagnera se smatra najvećim njemačkim opernim autorom XIX. st. i jednim od najutjecajnijih opernih skladatelja uopće.
Arthur Conan Doyle, engleski književnik – 1859.
Doyle Arthur Conan
Doyle Arthur Conan, engleski književnik (Edinburgh, 22. V. 1859 – Crowborough, 7. VII. 1930). Po zanimanju liječnik, tvorac je jednog od najpopularnijih književnih likova, privatnoga detektiva Sherlocka Holmesa. Obogativši detektivsku fabulu strogim logičkim zaključivanjem i pouzdanjem u egzaktne znanosti, te razrađenim odnosom enigmatičnog i ekscentričnog junaka i njegova prijatelja, prostodušna liječnika Watsona, objavio je nekoliko zbirki priča i romana obilježenih ozračjem kasnoga viktorijanskog razdoblja: Grimizna studija (A Study in Scarlet, 1887), Znak četvorice (The Sign of Four, 1890), Pustolovine Sherlocka Holmesa (The Adventures of Sherlock Holmes, 1892), Uspomene Sherlocka Holmesa (The Memoirs of Sherlock Holmes, 1894), Baskervilski pas (The Hound of Baskervilles, 1902), Povratak Sherlocka Holmesa (The Return of Sherlock Holmes, 1905). Pisao je i povijesne romane, npr. Bijeli odred (The White Company, 1891), pustolovne priče, ratne izvještaje, putopise, a nakon sinove smrti i studije o spiritizmu.
Victor-Marie Hugo, pisac – 1885.
Victor-Marie Hugo (Besançon, 26. veljače 1802. – Pariz, 22. svibnja 1885.), francuski romanopisac, pjesnik, esejist, dramaturg i aktivist za ljudska prava, te možda najutjecajnija ličnost Francuskog romantizma.
Victor Marie Hugo
Iako je u Francuskoj najpoznatiji po svojim pjesmama i dramama, u ostalom svijetu znamo ga po romanima Jadnici (Les Misérables) i Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris).
Među njegovim mnogim pjesničkim zbirkama, Les Contemplations i La Légende des Sie`cles su iznimno cijenjene kod kritičara, a Hugo se nekad identificira kao najveći francuski pjesnik.
Iako je bio ekstremno konzervativan dok je bio mlad, pridružio se ljevici što su godine prolazile.
Postao je strastveni republikanac i njegova djela dodiruju političke i socijalne probleme i umjetničke trendove tog vremena.
Charles Aznavour, šfrancuski šanjsonjer – 1924.
Charles Aznavour
Aznavour Charles (pravo ime Šahnowr Vaghinak Aznavowrjan), francuski šansonijer i skladatelj armenskog podrijetla (Pariz, 22. V. 1924 – Mouriès, Bouches-du-Rhône, 1. X. 2018). Kao dječak i mladić školovao se na École des enfants du spectacle (Collège Rognoni) i École du Music-Hall u Parizu. Na početku karijere teško se probijao, a prekretnicu koja će ga dovesti do svjetske popularnosti doživio je nakon recitala u Carnegie Hallu u New Yorku 1963. Autor je više od 600 šansona, pisao je filmsku glazbu, a njegov su izražajni stil interpretacije i vibrantan glas, puni tragične sjete, među najmarkantnijim pojavama francuske šansone XX. stoljeća. Popularnost i glumačka nadarenost privukli su i pozornost filmskih redatelja. Debitirao je 1958; glavne ili važnije uloge tumačio je u 30-ak filmova, među kojima su najznačajniji Pucajte na pijanista (Tirez sur le pianiste, 1960) Françoisa Truffauta, Prijelaz preko Rajne (Le Passage du Rhin, 1960) Andréa Cayattea, Limeni bubanj (Die Blechtrommel, 1979) Volkera Schlöndorffa i Klobučarove utvare (Les Fantômes du chapelier, 1982) Claudea Chabrola.
Braća Wright patentirali ‘leteći stroj’ – 1906.
Braća Orville i Wilbur Wright 1906. godine patentirali su pod šifrom svoj ‘leteći stroj’ u patentnom uredu SAD-a. Tri godine ranije uspjeli su poletjeti svojim avionom Flyer I, prvim zrakoplovom s motorom, i u 12 povijesnih sekundi preletjeti 37 metara. Iako je Orville 1905. uspio izvesti prvi kružni let spustivši se na mjesto uzlijetanja, a Wilbur je čak letio s putnicima, američki novinari proglasili su ih lažljivom braćom, a njihov avion utopijom. U to vrijeme mnogi graditelji u Francuskoj pokušavali su napraviti avion. Svi su čuli za braću Wright i željeli doznati što više o smještaju kormila, motora i obliku krila, ali braća Wright su to tajila. Ipak, 1905. su poslali pismo poznatom francuskom graditelju aviona Ferdinaddu Feberu i ponudili mu ugovor za sklapanje aviona sposobnih za letove od 40 km i avione koji mogu prevoziti putnike. Faber je to prihvatio te je Wilbur 1908. dopremio zrakoplov u Francusku i unatoč velikom interesu u početku radio samo kratke pokusne letove. U rujnu 1908. Wilbur je odlučio prekinuti ponovna pisanja o ‘lažljivoj braći’ te je nakon polijetanja ostao u zraku 1 sat, 31 minutu i 25 sekundi tijekom kojih je prešao 66,6 kilometara i postigao tada nevjerojatnu brzinu od 60km/h zaprepastivši gledaoce i udarivši konkretne temelje razvoju zrakoplovstva.
Petar Guberina, hrvatski jezikoslovac
Petar Guberina
Petar Guberina, rođen u Šibeniku, 22. svibnja 1913., bio je hrvatski jezikoslovac, fonetičar i teoretičar stilistike kao znanosti.
Akademik Guberina doktorirao je na Sveučilištu Sorbonne u Parizu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je od 1951. do 1983. godine. Autor je verbotonalnog sistema (VTS) – originalne znanstvene teorije na području govorne komunikacije, i elektroakustičkih aparata SUVAG, konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama. Njegova istraživanja “lingvistike govora” dovela su do revolucionarnog obrata u nastavi živih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda – AVGS), ali i u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda – VTM), a profesora Guberinu uvela u red vodećih svjetskih znanstvenika na području humanističkih i biomedicinskih znanosti. Umro je u Zagrebu, 22. siječnja 2005. godine.
Sporazum Mussolini-Hitler – 1936.
Takozvanim Listopadskim protokolom o vojnoj i političkoj suradnji, 1936. nacistička Njemačka i fašistička Italija postavile su temelj budućoj Osovini Rim-Berlin, a nacistička Njemačka i militaristički Japan zaključili su takozvani Antikominterna pakt. Iduće godine tom paktu se pridružila i Italija. Te tri sile napustile su Društvo naroda, kako bi imale odriješene ruke za osvajačke pohode. Nakon toga, Njemačka je pripojila Austriju i zaposjela Čehoslovačku, Italija je zaposjela Albaniju, a Japan proširio osvajanja u Kini. Kako bi učvrstile međusobne veze i podržale jedna drugu u agresivnim pohodima, Njemačka i Italija sklopile su na današnji dan 1939. godine ugovor o vojnoj i političkoj suradnji, nazvan Čelični pakt ili Osovina Rim-Berlin. Te tri sile, vezane među sobom ugovorima o vojnoj i političkoj suradnji, jačaju svoje odnose 27. rujna 1940. stvaranjem još agresivnijeg saveza – Trojnog pakta, kojim se Osovina Rim-Berlin proširuje na Tokijo. Tada je već svijet krenuo putem rata, u kojemu će se slomiti fašistička Osovina, a osvajački pohod koji je povela završiti njezinim porazom.
Ubijen Rade Končar – 1942.
Rade Končar
Končar je 1934. godine postao član Komunističke partije Jugoslavije. Zaposlio se u beogradskoj elektrodistribuciji. 1936. uhitila ga je kraljevska policija i osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja. Poslije odslužene kazne, odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u tvornici ‘Siemens AG’ (danas ‘Končar’). Tu je organizirao partijsku ćeliju i štrajkaški odbor. 1939. postao je član Centralnoga komiteta KP Hrvatske. Poslije uhićenja gotovo čitavoga CK KPH, na Prvoj redovitoj konferenciji KP Hrvatske, koja je održana kolovoza 1940. u Dubravi kraj Zagreba, bio je izabran za političkoga sekretara KP Hrvatske. Sredinom listopada 1940. na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu postaje član Politbiroa KPJ. Nakon što su Sile osovine 1941. okupirale Jugoslaviju djelovao je na organiziranju ustanka protiv okupacijske vojske i njenih suradnika. U rujnu 1941. sudjelovao je na konferenciji partizanskih vođa u mjestu Stolice. Poslije toga odlazi u Split gdje organizira pokret otpora protiv talijanske vojske i osobno sudjeluje u nekoliko oružanih akcija. Končara su 17. studenoga 1941. godine uhvatili Talijani. Podvrgnut je mučenju, ali je odbio odati svoj identitet. Talijanska vojska saznala je njegovo ime i funkciju u KPJ od ustaških vlasti poslije pronalaska kraljevskih dokumenata u Zagrebu. Posebni talijanski sud za Dalmaciju osudio ga je na smrt. Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom: “Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama”. Strijeljan je u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista. Ubrzo je postao jedna od najvećih partizanskih ikona. U kolovozu 1942. prvi je dobio naslov Narodnog heroja Jugoslavije. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobila je ime po njemu. Veliki broj tvrtki, od kojih neke i danas postoje, prozvane su po njemu. Nekoliko srednjih škola (mahom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije, također nosi njegovo ime. Najpoznatija je Končar Elektroindustrija d.d. iz Zagreba.
Video igra Pac-Man – 1980.
U Japanu je objavljen Pac-Man Iwatanija Torua dizajnera videoigara, arkadna igra koja je postala jedna od najuspješnijih videoigara. Pac-Man je ime za arkadnu igru koju je razvila japanska tvrtka Namco dok je za tržište u SAD-u licenciju i distribuciju držala tvrtka Midway. Namco je bio glavni pokretač za vrijeme zlatnog doba arkadnih videoigara. Njihov najpoznatiji naslov, Pac-Man je postao najprodavanija arkadna igra u povijesti i međunarodna ikona popularne kulture.Na 30. godišnjicu (21. i 22. svibnja 2010.) igre internetska tražilica Google je na 48 sati omogućila svojim korisnicima igranje Pac-Mana na početnoj stranici.
Hrvatska primljena u UN – 1992.
Dana 22. svibnja 1992. godine, na sjednici Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shihabi, Hrvatska je primljena u članstvo Svjetske organizacije. Uz Hrvatsku, nove su članice postale Slovenija i Bosna i Hercegovina. Hrvatsko izaslanstvo na svečanosti prijama u Ujedinjene narode vodio je prvi predsjednik Republike, doktor Franjo Tuđman. Prigodnim govorima Svjetskoj su zajednici zahvalili i slovenski predsjednik Milan Kučan, te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić. Nakon svečane sjednice glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali poveo je izaslanstva novoprimljenih zemalja do glavnog ulaza u zgradu Ujedinjenih naroda, gdje su na jarbole podignute hrvatska, slovenska i bosanskohercegovačka zastava.
Međunarodni dan biološke raznolikosti
Međunarodni dan biološke raznolikosti proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine, kako bi ukazali na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju. Obilježava se svake godine 22. svibnja kao spomen na 22. svibnja 1992., datum usvajanja teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti. Republika Hrvatska pridružila se svijetu u nastojanjima za očuvanje biološke raznolikosti i unapređenje zaštite prirode, a Hrvatski sabor je, donošenjem Zakona o zaštiti prirode, odredio da se 22. svibnja na Međunarodni dan biološke raznolikosti obilježava i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj. U Danu zaštite prirode organiziraju se odgojne, obrazovne, rekreativne, stručne i druge aktivnosti kojima se na primjeren način potiče i promiče zaštita prirode, a Ministarstvo kulture tradicionalno dodjeljuje nagrade na području zaštite prirode.
