NA DANAŠNJI DAN: Reformacija, Fortis, Kvaternik, Mirogojska tramvajska nesreća, Ljubek, Dan štednje, Noć vještica

Reformacija Crkve u Europi – 1517.

Martin Luther u Wittenbergu je objavio 95 teza o trgovanju oprostima, o dogmama i uređenju Katoličke crkve. To je bio početak reformacije i tako je nastala evangelistička vjerska zajednica.

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luther 31. listopada 1517. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Witenbergu.

Nekako u isto vrijeme između 1523. i 1525., nadahnut Riječju Božjom, mudar, predan i bogobojzan svećenik Huldrych Zwingli je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u Zürichu, ali je to imalo velik utjecaj i na cijelu Švicarsku kao i na mnoga druga područja u Europi.

Alberto Fortis, putopisac – 1803.

Talijanski putopisac Alberto Fortis, autor Puta po Dalmaciji, gdje je opisao “Morlake” i zabilježio Hasanaginicu.

Fortis je bio augustinski redovnik i prosvjetitelj; osnovao časopise L’Europa letteraria i Giornale enciclopedico i pisao eseje o mineralogiji i prirodoslovlju. Putovao Europom, a od 1765. do 1791. u Dalmaciji i njezinu zaleđu boravio dvanaest puta.

Istraživanja prirode, folklora i gospodarstva toga područja, za koja su ga zadužili pokrovitelji J. Stuart Bute, F. A. Hervey i Senat Mletačke Republike, proširio je proučavanjem povijesti, običaja i kulture kraja pa je donekle naučio hrvatski, koji naziva ilirskim.

U Raspravi i razmatranjima o otoku Cresu i Osoru preveo je nekoliko pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnoga, smatrajući ih narodnima. Veliku je pozornost pobudilo dvosveščano Putovanje po Dalmaciji, koje je prevedeno na francuski, engleski i njemački jezik.

Među Fortisovim etnografskim uvidima značajno je njegovo zanimanje za narodnu pjesmu Hasanaginicu, koju je objavio u izvorniku i u talijanskom prijevodu. Pjesmu je zapazio i na njemački preveo J. W. Goethe, a zatim ju je J. G. Herder uvrstio u zbirku Narodne pjesme. Uz opise klime Fortis iznosi podrobnije podatke o Biokovu, koje naziva »meteorološkom pozornicom«, i mnogo piše o buri. Spominje i dva česta vjetra: šilok (jugo) i maistral (smorac).

Eugen Kvaternik, hrvatski političar, pisac i revolucionar – 1825.

Eugen Kvaternik, rođen u Zagrebu 31. listopada 1825., bio je hrvatski političar, pisac i revolucionar. Uz dr. Antu Starčevića, svojim je državnopravnim spisima i saborskim govorima položio ideološke i borbeno-političke temelje Stranke prava i pravaškog svjetonazora.

Po njihovim zamislima, Stranka prava je od 1861. godine bila na čelu hrvatskog narodnog pokreta protiv Austrije i Ugarske. Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarima Italije, Francuske i Rusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku 1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se 1867. godine nije vratio s ciljem da ostane u Hrvatskoj. Ne vidjevši drugog rješenja za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti, on 8. listopada 1871. godine staje na čelo narodnog ustanka u Rakovici, poznatog kao Rakovička buna.

Mirogojska tramvajska nesreća – 1954.

Iako danas do središnjega zagrebačkoga groblja na Mirogoju prometuju autobusi, nije oduvijek bilo tako. Tramvajska linija premrežavala je i taj dio Zagreba sve do velike tramvajske nesreće koja se dogodila u nedjelju, 31. listopada 1954. uoči Svih svetih.

Tog su jutra u 8 i 50 tramvajska motorna kola broj 21 krenula od zaokretnice Mirogoj prema Gupčevoj zvijezdi. Pri vožnji nizbrdo na dionici na kojoj je najveći uzdužni nagib zakazala je tračnička kočnica. To se vjerojatno dogodilo zbog toga što su ta tramvajska kola ranije toga dana, zahvatila i prevrnula zaprežna kola, nakon kojih nisu pregledana. Uskoro je tramvaj na nizbrdici peterostruko premašio dopuštenu brzinu, a nije pomogao ni pijesak ispušten po tračnicama. Za ručnu kočnicu pri brzini od 80 kilometara na sat bilo je prekasno. Dio putnika počeo je iskakati, a neki su se ukočili od straha ili izgubili svijest.

Na posljednjem zavoju kod Zarazne bolnice tramvajska kola su iskliznula iz tračnica i velikom brzinom udarila u drvored na drugoj strani Mirogojske ceste. Od udarca mnoga su stabla iščupana, a sve osim poda kola bilo je razmrskano. 19 osoba je poginulo, 37 je teško ozlijeđeno. Očevici nesreće zaustavljali su automobile kako bi unesrećene prevezli do bolnica. Cijeli Zagreb sjatio se na Mirogoj, a telefoni svih zagrebačkih bolnica tog su dana bili užareni. Koliko je nesreća bila strašna, najbolje govori podatak da se dio žrtava mogao identificirati samo preko otisaka prstiju.

Zbog ove nesreće sljedećih je deset godina bio obustavljen tramvajski promet na toj dionici. Ponovno je uspostavljen uz kola opremljena jakom zračnom, elektromagnetnom i ručnom kočnicom. Ipak, tramvajski je promet na tome dijelu 1967. zamijenjen autobusnim.

Ubijen Matija Ljubek – 2000.

Na današnji dan 2000. godine ubijen je športaš Matija Ljubek, najtrofejniji hrvatski kanuist i naš najuspješniji pojedinačni olimpijac svih vremena.

Matija Ljubek bio je najtrofejniji hrvatski kanuist i jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša uopće. Blistave trenutke karijere doživio je osvajanjem dvaju zlatnih te po jedne srebrne i brončane Olimpijske medalje, čime je zasluženo dobio titulu najuspješnijeg muškog hrvatskog olimpijca u pojedinačnim sportovima svih vremena.

Nakon završetka sportske karijere ostao je aktivan kao sportski djelatnik. Nažalost, prerana smrt (stradao je od dva metka iz puške M-48 uslijed nerazjašnjenih obiteljskih prilika) odvojila ga je zauvijek od sporta. Po njemu danas nosi ime kajak i kanu klub u Zagrebu, ali i nagrada za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora: Nagrada HOO-a Matija Ljubek. Posmrtno je 2000. godine za životno djelo dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”.

Svjetski dan štednje

Danas se obilježava Svjetski dan štednje. Na taj su se dan 1924. u Milanu sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova kako bi pronašli izlaz iz krize nakon Prvog svjetskog rata. Oko 350 predstavnika financijskih ustanova iz 27 zemalja svijeta složili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva.

Noć vještica

Noć vještica ili Halloween (Hallowe’en) je poganski praznik koji se slavi noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows’ Eve ili Hallow Eve. Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu. Premda je Halloween skraćeni oblik od arhaičnog engleskog imena za blagdan Svih svetih All-Hallow-even, All Hallows’ Eve, Noć vještica je, prema katoličkim službenicima, poganski blagdan izravno suprotstavljen katoličkom blagdanu Svih svetih.

Svetkovina je nastala na temelju keltskih poganskih obreda u slavu žetve,[4] a danas se slavi, većinom u anglosaskim zemljama, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama (Jack-o’-lantern), paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Dana svih svetih. Dok jedni tvrde da moderna Noć vještica sadrži elemente kršćanstva i poganskih rituala, drugi smatraju da je uvjerenje da je svetkovina nastala temeljem kristijaniziranih obreda pogrešno.[

Velika zasluga za proširenje proslave Noći vještica pripisuje se redatelju Johnu Carpenteru koji je snimio istoimeni horor na tu tematiku.