NA DANAŠNJI DAN: Reformacija Crkve, Eugen Kvaternik, Ante Zaninović, Mirogojska tramvajska nesreća, Dubravko Škiljan, Indira Gandhi, Federico Fellini, Matija Ljubek, Dan štednje, Noć vještica
Reformacija Crkve u Europi – 1517.
Martin Luther u Wittenbergu je objavio 95 teza o trgovanju oprostima, o dogmama i uređenju Katoličke crkve. To je bio početak reformacije i tako je nastala evangelistička vjerska zajednica.
Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luther 31. listopada 1517. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Witenbergu.
Nekako u isto vrijeme između 1523. i 1525., nadahnut Riječju Božjom, mudar, predan i bogobojzan svećenik Huldrych Zwingli je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u Zürichu, ali je to imalo velik utjecaj i na cijelu Švicarsku kao i na mnoga druga područja u Europi.
Eugen Kvaternik, hrvatski političar, pisac i revolucionar – 1825.
Eugen Kvaternik, rođen u Zagrebu 31. listopada 1825., bio je hrvatski političar, pisac i revolucionar. Uz dr. Antu Starčevića, svojim je državnopravnim spisima i saborskim govorima položio ideološke i borbeno-političke temelje Stranke prava i pravaškog svjetonazora.
Po njihovim zamislima, Stranka prava je od 1861. godine bila na čelu hrvatskog narodnog pokreta protiv Austrije i Ugarske. Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarima Italije, Francuske i Rusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku 1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se 1867. godine nije vratio s ciljem da ostane u Hrvatskoj. Ne vidjevši drugog rješenja za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti, on 8. listopada 1871. godine staje na čelo narodnog ustanka u Rakovici, poznatog kao Rakovička buna.
Ante Zaninović, animator – 1934.
Zaninović, Ante, hrvatski filmski redatelj, scenarist, crtač i animator (Beograd, 31. X. 1934 – Zagreb, 27. VIII. 2000). Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Istaknuti autor u Zagrebačkoj školi crtanog filma, realizirao je zapažene animirane filmove Rezultat (1966), O rupama i čepovima (1967), »minifilm« Ab ovo (1971) i Dezinfekcija (1975), a najveći međunarodni uspjeh postigao filmom Zid (1965). Sa Zlatkom Grgićem i Borisom Kolarom suautor je – redatelj, scenarist, crtač i animator – svih 12 filmova prve sezone crtane serije Profesor Baltazar (1969), dočim je u drugoj sezoni 1971–72. samostalno režirao i nacrtao pet epizoda (Duga profesora Baltazara, Ledeno vruće, Lutke bez kose, Oblačna priča, Problem nespretnosti) te u trećoj sezoni 1977. sedam epizoda (Amadeusove uši, Drama oko cvijeća, Gusarski problem, Lavlje nevolje, Neman Fu-Fu, Pepino Cicerone, Vatrogasna priča).
Režirao je i dva kratkometražna igrana filma (Weekend, 1972; Dobro jutro sine, 1978) te za Filmoteku 16 nacrtao i režirao nekoliko nastavnih element-filmova. Objavio je fantastični roman Gesak (1997) i knjigu legendi o Zagrebu Pero u jantaru (2000); bavio se ilustriranjem knjiga i slikovnica, a u dječjem časopisu Smib objavljivao strip Kljunko i ostali. Ostali važniji filmovi: Truba (1964), Priča bez veze (1966), Ornitologija (1971), Komentar (1971), Homo augens (1972), Predstava (1983), Allegro vivace (1983), Tempo secondo (1987), Čarobnjak (1988).
Dubravko Škiljan, lingvist – 1949.
Škiljan, Dubravko, hrvatski lingvist (Zagreb, 31. X. 1949 – Zagreb, 21. VII. 2007). Sin Mladena i Alke Škiljan.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1972. opću lingvistiku, latinski i grčki, magistrirao 1974. iz arheologije, doktorirao 1976. temom Lingvistika i dijalektika i od 1977. predavao, prvo kao asistent, a od 1988. kao redoviti profesor.
Od 1996. do 2003. redoviti profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za poslijediplomske studije u Ljubljani. Na Filozofski fakultet u Zagrebu vratio se 2003. – Iznimno plodan znanstvenik s više od 250 radova i četrdesetak knjiga (Dinamika jezičnih struktura, 1976; Pogled u lingvistiku, 1980; U pozadini znaka, 1985; Jezična politika, 1988; Javni jezik, 2000; Govor nacije, 2002; Mappa mundi, 2006; Vježbe iz semantike ljubavi, 2007). Radovi mu se kreću u velikom tematskom opsegu (opća i teorijska lingvistika, povijest lingvistike, semiologija, sociolingvistika, klasična filologija). Prevodio s grčkoga i latinskoga (Katul, Pjesme, 1979; Herodot, Povijest, 2000), objavio udžbenike i priručnike. Bio je među vodećim hrvatskim jezikoslovnim teoretičarima, cijenjen izvan hrvatskih granica.
Mirogojska tramvajska nesreća – 1954.
Iako danas do središnjega zagrebačkoga groblja na Mirogoju prometuju autobusi, nije oduvijek bilo tako. Tramvajska linija premrežavala je i taj dio Zagreba sve do velike tramvajske nesreće koja se dogodila u nedjelju, 31. listopada 1954. uoči Svih svetih.
Tog su jutra u 8 i 50 tramvajska motorna kola broj 21 krenula od zaokretnice Mirogoj prema Gupčevoj zvijezdi. Pri vožnji nizbrdo na dionici na kojoj je najveći uzdužni nagib zakazala je tračnička kočnica. To se vjerojatno dogodilo zbog toga što su ta tramvajska kola ranije toga dana, zahvatila i prevrnula zaprežna kola, nakon kojih nisu pregledana. Uskoro je tramvaj na nizbrdici peterostruko premašio dopuštenu brzinu, a nije pomogao ni pijesak ispušten po tračnicama. Za ručnu kočnicu pri brzini od 80 kilometara na sat bilo je prekasno. Dio putnika počeo je iskakati, a neki su se ukočili od straha ili izgubili svijest.
Na posljednjem zavoju kod Zarazne bolnice tramvajska kola su iskliznula iz tračnica i velikom brzinom udarila u drvored na drugoj strani Mirogojske ceste. Od udarca mnoga su stabla iščupana, a sve osim poda kola bilo je razmrskano. 19 osoba je poginulo, 37 je teško ozlijeđeno. Očevici nesreće zaustavljali su automobile kako bi unesrećene prevezli do bolnica. Cijeli Zagreb sjatio se na Mirogoj, a telefoni svih zagrebačkih bolnica tog su dana bili užareni. Koliko je nesreća bila strašna, najbolje govori podatak da se dio žrtava mogao identificirati samo preko otisaka prstiju.
Zbog ove nesreće sljedećih je deset godina bio obustavljen tramvajski promet na toj dionici. Ponovno je uspostavljen uz kola opremljena jakom zračnom, elektromagnetnom i ručnom kočnicom. Ipak, tramvajski je promet na tome dijelu 1967. zamijenjen autobusnim.
Indira Gandhi, indijska političarka – 1984.
Gandhi Indira Priyadarshini, indijska političarka (Allahabad, 19. XI. 1917 – New Delhi, 31. X. 1984.). Jedino dijete premijera J. Nehrua i njegova osobna pratilja od 1936. Britanske su je vlasti progonile i zatvarale.
Indijskomu nacionalnom pokretu pristupila je 1938. Bila je u vodstvu Kongresne stranke od 1955., i njezina predsjednica 1959–60. God. 1964–66. bila je ministrica informacija u kabinetu L. B. Shastrija, a od siječnja 1966. njegova nasljednica na položaju predsjednice vlade. Povremeno je preuzimala i vođenje drugih resora (planiranja, financija, vanjskih poslova i dr.). Nizom radikalnih mjera pokušala je riješiti gospodarske i socijalne probleme Indije.
Provela je nacionalizaciju 14 velikih indijskih banaka, te ukinula visoke naknade koje je indijska država isplaćivala maharadžama. U vanjskoj politici nastavila je očevu politiku miroljubive koegzistencije i nesvrstanosti. Nakon parlamentarnih izbora 1975. i oporbenih optužbi za izbornu prijevaru uvela je izvanredne mjere i zatvorila mnoge oporbene prvake. Na parlamentarnim izborima 1977. doživjela poraz, čime je prekinuta 30-godišnja vladavina Kongresne stranke. Poč. 1978. njezini su se pristaše odvojili od Kongresne stranke i stvorili Kongresnu (I) stranku (I je akronim od Indira). Dvaput je nakratko bila zatvorena (1977. i 1978) pod optužbom za korupciju. U siječnju 1980. ponovno je izabrana za premijerku. Ubili su je dvojica njezinih tjelohranitelja Sikha kao osvetu za napad indijske vojske na Zlatni hram u Amritsaru, koji je po njezinoj naredbi izveden u lipnju 1984.
Federico Fellini, režiser – 1993.
Federico Fellini (Rimini, 20. siječnja 1920. – Rim, 31. listopada 1993.), talijanski filmski redatelj i scenarist, jedan od najutjecajnijih redatelja u XX. stoljeću.
Rođen i odgojen u Riminiju, njegova dječačka iskustva kasnije će imati veliku ulogu u nekim njegovim filmovima, kao Vitelloni (1953.), 81/2 (1963.) i Amarcord (1973.).
Godine 1993. Fellini je dobio Oscara “kao priznanje za njegova kinematografska dostignuća koja su zapanjila i zabavljala publiku diljem svijeta”. Iste godine, točnije 31. listopada, Federico Fellini umire u Rimu od srčanog udara, samo dan nakon svoje 50. godišnjice braka.
Njegova supruga, Giulietta Masina, preminula je 23. ožujka 1994. od raka pluća. Fellini, Giulietta Masina i njihov sin Pierfederico pokopani su u istoj brončanoj grobnici koju je napravio Arnaldo Pomodoro. Oblikovana kao pramac broda u vodi, grobnica se nalazi na ulazu u groblje u Riminiju. Međunarodna zračna luka Federico Fellini u Riminiju nazvana je u njegovu čast.
Svjetski dan štednje
Danas se obilježava Svjetski dan štednje. Na taj su se dan 1924. u Milanu sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova kako bi pronašli izlaz iz krize nakon Prvog svjetskog rata.
Oko 350 predstavnika financijskih ustanova iz 27 zemalja svijeta složili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva.
Noć vještica
Noć vještica ili Halloween je poganski praznik koji se slavi noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows’ Eve ili Hallow Eve. Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu. Premda je Halloween skraćeni oblik od arhaičnog engleskog imena za blagdan Svih svetih All-Hallow-even, All Hallows’ Eve, Noć vještica je, prema katoličkim službenicima, poganski blagdan izravno suprotstavljen katoličkom blagdanu Svih svetih.
Svetkovina je nastala na temelju keltskih poganskih obreda u slavu žetve, a danas se slavi, većinom u anglosaskim zemljama, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama (Jack-o’-lantern), paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Dana svih svetih. Dok jedni tvrde da moderna Noć vještica sadrži elemente kršćanstva i poganskih rituala, drugi smatraju da je uvjerenje da je svetkovina nastala temeljem kristijaniziranih obreda pogrešno.
Velika zasluga za proširenje proslave Noći vještica pripisuje se redatelju Johnu Carpenteru koji je snimio istoimeni horor na tu tematiku.
