NA DANAŠNJI DAN: Prvi hrvatski sabor, Pragmatička sankcija, Ferdinand I., Charles Darwin, George Byron, Janko Ibler, Lelja Dobronić, Simpsoni
Prvi hrvatski sabor – 1273.
U Zagrebu je održan prvi poznati sabor, sa sačuvanim zapisnikom i zaključcima. Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).
OdlukeNa tom saboru sudjelovali su predstavnici Zagrebačke, Varaždinske, Križevačke i Virovitičke županije, a sastajao se ponajviše u Križevcima, Zagrebu i Čazmi.[ Sabora svojim pečatom potkrepljivao je ban.
Hrvatski sabor (Congregatio regnorum Dalmatiae et Croatiae generalis) u izvorima se prvi put pouzdano javlja oko 1350. godine. Tada je kod sela Podbrižane, koje se nalazilo južno od Benkovca u Lučkoj županiji, održana skupština (congregatio) na kojoj je plemenu Virevića potvrđena pripadnost instituciji dvanaest plemena (Nobiles duodecim generationum regni Croatie).
Car Karlo VI. donio Pragmatičku sankciju – 1713.
Hrvatska pragmatička sankcija naziv je za zaključak Hrvatskog sabora donesen 11. ožujka 1712. kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja.
Ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. naime nije imao sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatsko-slavonski staleži, tražeći potporu Bečkog dvora protiv ugarskih presizanja, prvi su Karlu izašli u susret. Hrvatski sabor je 9. ožujka 1712. na zasjedanju u Zagrebu donio zaključak da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.
Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza Habsburgovaca. Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice davši im na taj način željenu podršku.
Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. donio Pragmatičku sankciju za sve zemlje Habsburške Monarhije.
Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih Zemalja Krune sv. Stjepana. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli Ustava Republike Hrvatske kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.
Ferdinand I., austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj – 1793.
Ferdinand I., punim imenom Ferdinand Karl Leopold Joseph Franz Marcelin (Beč, 19. travnja 1793. – Prag, 29. lipnja 1875.), austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj pod titulom Ferdinand V.
Rođen je u Beču 19. travnja 1793. kao prvi sin cara Franje II. i njegove druge supruge Marije Terezije od Napulja. Kako su njegovi roditelji bili genetički bliski (bili su bliski rođaci), Ferdinand je još od rođena pokazivao simptome neuroloških poremećaja: patio je od epilepsije, imao je neuobičajeno veliku glavu, probleme s govorom i druge neurološke probleme. Nakon njegovog vjenčanja s Marijom Anom Savojskom, šestim djetetom Viktora Emanuela I., dvorski je liječnik rekao kako car najvjerojatnije neće biti sposoban konuzmirati brak.
Ferdinand je odmah po dolasku na prijestolje etiketiran kao malouman i nesposoban za vladanje, no, iako je zasigurno bio epileptičar i niske inteligencije, vodio je vrlo detaljan i ažuran dnevnik, a govorilo se kako je bio i poprilično domišljat. Ferdinand I. je ujedno bio i posljednji češki kralj.
Zbog svoje velike ljubavi prema Češkoj dobio češki nadimak Ferdinand V. Dobri. U Austriji je bio znan samo kao Ferdinand Dobrohotni.
U jeku “Proljeća naroda” 1848., revolucionarna zbivanja zahvatila su i Monarhiju. U Češkoj su pripadnici mlađe generacije studenata postavili barikade na Karlov most, Mađari su proglasili samostalnu republiku na čelu s Lajosom Kossuthom (koju će 1849. ugasiti vojska bana Jelačića uz pomoć ruskog generala Ivana Paskjeviča), a revolucionari su marširali i po samom Beču. Kada je iznenađeni car vidio revolucionare kako marširaju prema palači, navodno je pitao Metternicha za objašnjenje. Metternich mu je objasnio kako je narod pokrenuo revoluciju, na što mu je ovaj odgovorio: “Ali, smiju li oni to?”. Ubrzo ga je Felix von Schwarzenberg nagovorio da abdicira u korist svog nećaka Franje Josipa (iako je prijestolonasljednik bio Ferdinandov mlađi brat Franjo Karlo, i on je nagovoren da tron prepusti sinu), koji će sa svojih 18 godina započeti uspješnu šezdesetosmogodišnju vladavinu.
Charles Robert Darwin, tvorac prve moderne teorije o evoluciji živih bića – 1889.
Charles Robert Darwin ( 12.02.1809. (Shrewsbury, GB – 19.04.1889., Downe, Kent), engleski znanstvenik i prirodoslovac. Darwin je autor prve moderne teorije o evoluciji živih bića pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Ta teorija je po njemu dobila i naziv darvinizam. Darwinova teorija je u cijelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom Postanak vrsta (The Origin of Species). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno tiskano još šest izdanja (Darwin ju je pripremao pune 22 godine).
Charles Robert Darwin
Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi (Adam Sedgwick i John Stevens Henslow) spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama. Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi suvremenici te je Darwin izabran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. travnja 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent. U biologiji se rabi oblik Darwin kad se citira botaničko ime.
Darwinov dan (engl. Darwin Day) je praznik koji se obilježava 12. veljače na dan koji se 1809 godine rodio engleski znanstvenik Charles Darwin. Ovaj praznik je prilika da se naglasi njegov doprinos znanosti, kao i promovira znanost općenito. Proslave Darwinovog rada organizirane su sporadično još od njegove smrti 19. travnja 1882 godine. Slavlja su se odvijala u Down House, kući u predgrađu Londona u kojoj su Charles Darwin i članovi njegove obitelji živjeli od 1842 do 1896 godine.
George Gordon Byron, engleski književnik – 1824.
George Gordon Byron, George Gordon Byron (London, 22. siječnja 1788. – Mesolóngi, Grčka, 19. travnja 1824.), engleski pjesnik, poznatiji i samo kao Lord Byron, bio je engleski pjesnik i najznačajnija osoba engleskog romantizma.
Gordon Byron
Među Byronovim najpoznatijim djelima ističu se Putovanje Childea Harolda i Don Juan.
Jedan je od najpoznatijih engleskih pjesnika koji je jednako popularan i utjecajan i diljem svijeta.
Byron je mnogo putovao Europom i Bliskim istokom. Upravo je Lord Byron nazvao je grad Dubrovnik “Biser Jadrana”. U grčkom ratu za nezavisnost borio se protiv Osmanskog carstva, zbog čega su ga Grci proglasili narodnim herojem.
Umro je u 36. godini od groznice kojom se zarazio u Grčkoj.
Janko Ibler, književnik – 1862.
Janko Ibler (Stara Gradiška, 19. travnja 1862. – Zagreb, 9. lipnja 1926.), hrvatski publicist i književni kritičar Školovao se u Vinkovcima i Zagrebu, a radio kao kritičar i profesionalni novinar, najprije u ˝Slobodi˝, potom u ˝Viencu˝ i ˝Hrvatskoj vili˝, te kao dugodišnji urednik ˝Narodnih novina˝. Djelovao je u doba Hrvatske moderne. U politici Ibler je bio pravaš, a u književnosti pobornik realizma i protivnik Šenoina romantizma. Pisao je često pod pseudonimom Desiderius književne i kazališne kritike, feljtone i političke rasprave. Bio je teoretičar književnog realizma. Za života je tiskao djela: ˝Gospodarsko-šumarska Jubilarna izložba hrv.-slav. Gospodarskoga družtva u Zagrebu g. 1891.˝, Zagreb 1892, ˝Hrvatska politika od godine 1903. do 1913.˝, Zagreb 1914, a 1920. godine roman ˝Zora˝, te prevodio s ruskog i sa skandinavskih jezika.
Lelja Dobronić, povjesničarka – 1920.
Lelja Dobronić (Zagreb, 19. travnja 1920. – Zagreb, 19. prosinca 2006.), hrvatska povjesničarka, doktorica humanističkih znanosti .
Završila je srednju školu u Prvoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1939. Diplomirala je povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom te nacionalnu i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1943. Postigla je doktorat iz filozofije 1946.
Lelja Dobronić
Vjenčala se 1947. sa sveučilišnim profesorom i filozofom dr. Pavlom Vuk-Pavlovićem. Radila je kao kustosica u Gliptoteci grada Zagreba (1944. – 1948.), u Muzeju grada Zagreba (1948. – 1962.), u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba (1962. – 1964.), u Muzejsko-dokumentacijskom centru (1964. – 1967.) te u Povijesnom muzeju Hrvatske (1967. – 1980.), u kojem je bila ravnateljica.
Istraživala je kulturnu povijest grada Zagreba i Hrvatske. Napisala je mnogo knjiga i rasprava. Pripremila je sa suradnicima pet svezaka Povijesnih spomenika grada Zagreba. Temeljito je obradila povijest Kaptola i Nadbiskupijskog dvora. Proučavala je i opisala biografije prvih 29 zagrebačkih biskupa (osim bl. Augustina Kažotića), povijest župa Bedenica i Veliko Trgovišće. Pisala je o starim viteškim redovima. Predavala je na poslijediplomskom studiju pomoćnih povijesnih znanosti Filozofskog fakulteta u Zadru (1970. – 1980.). Kao vanjska suradnica Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža” surađivala je u izradi više enciklopedija. Kao aktivna vjernica, sudjelovala je u radu Hrvatskih sekcija Međunarodnih marioloških kongresa na Malti 1983., u Kevelaeru 1987., u Huelvi 1992. i Czestochowi 1996. Bila je predsjednica Hrvatskog planinarskog društva „Zagreb-Matica”. Bila je članica Matice hrvatske, Društva povjesničara umjetnosti, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić”.
Simpsoni premijerno na televiziji – 1987.
Simpsoni (eng. The Simpsons) su animirana TV serija, dobitnik Emmyja koju je stvorio Matt Groening, također i autor animirane TV serije Futurama, za TV kuću Fox Network. Serija je postala jedna od prvih velikih hitova te TV kuće, a uz to je i jedna od najuspješnijih televizijskih serija u povijesti tog medija. Televizijska je serija zapravo spin-off niza kratkih animiranih filmova koje su se emitirale tijekom showa Tracey Ullman. Obitelj Simpson prvi se put pojavila u kratkoj animaciji u showu Tracey Ullman, a prva je epizoda, “Good Night”, emitirana 19. travnja 1987. Obitelj je bila prilično “grubo” nacrtana zato što je Groening animatorima predao samo skice vjerujući da će ih oni popraviti, ali su oni nastavili crtati prema njegovim skicama.
