NA DANAŠNJI DAN: Prodaja Dalmacije Mlecima, Hercegovački ustanak, Adžija i Goran Ivanišević osvaja Wimbledon

Sramna prodaja Dalmacije Mlecima – 1409.

Nakon višemjesečnog cjenkanja s Mlečanima oko prodaje Dalmacije, u kojoj je gubio utjecaj i vlast, Ladislav Napuljski je išao “spasiti što se spasiti dâ” i prodati zemlju, odnosno dignuti novce za posjed za kojeg je bilo izgledno da će ga izgubiti u ratovima.

Dana 9. srpnja 1409. godine, u Mletcima, u crkvi sv. Silvestra se sklopilo ugovor. Dužd Mihovil Steno i Mletci su za 100.000 dukata od ugarskoga kralja Ladislava kupili sav njegov posjed kojeg je imao u Dalmaciji, točnije grad Zadar s tvrđavom i kotarom, Novigrad, Vranu i otok Pag, sa svim pravima ne samo ovo područje, nego i na čitavu Dalmaciju.

Već 29. srpnja na zadarskom gradskom zidu je zavijoren mletački barjak. Ironija je u tome što je prije šest godina, u istom gradu, na ustrajanje hrvatske strane, baš u Zadru okrunjen Ladislav Napuljski za hrvatskog kralja, a pritom je još i dao riječ da će “braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije”.

Ferdinand IV., hrvatsko-ugarski kralj – 1654.

Ferdinand IV. (* Beč, 8. rujna 1633.; † Beč, 9. srpnja 1654.), rođen kao Ferdinand Franjo, iz dinastije Habsburg bio je od 1653. do 1654. rimsko-njemački kralj, od 1646. pa do smrti češki kralj, te od 1647. pa do smrti hrvatsko-ugarski kralj.

Ferdinand IV okrunjen je krunom sv. Stjepana, a 31. svibnja 1653. za rimsko-njemačkog kralja. Okrunjen je 18. lipnja iste godine u Regensburgu. No, već iduće godine je umro od boginja. Naslijedio ga je mlađi brat Leopold I.

Unatoč vladarskim naslovima i krunidbama Ferdinand IV. nije nikada stvarno vladao jer je umro prije svoga oca. Trag njegove formalne vladavine ostao je međutim u titulaturi kasnijih habsburških vladara pa je tako Ferdinand I. Austrijski kao hrvatsko-ugarski i češki kralj bio Ferdinand V.

Hercegovački ustanak – 1875.

Pobuna protiv otomanske vlasti poznata pod nazivom Hercegovački ustanak, započela je 1875. u Dračevu kraj Čapljine pod vodstvom don Ivana Musića. Hercegovački ustanak jedan je od najvažnijih događaja u povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću.

Pobunu su potaknuli teški uvjeti života, ali i politički i nacionalni razlozi. Povijesnu težinu ustanku daje činjenica da je inicirao otpor u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Tako su se nakon Hrvata na ustanak digli i hercegovački Srbi, a borbe su brzo zahvatile i druge krajeve.

Turska je ustanike najprije pokušala smiriti preko mirovnih posrednika, no kada u tome nije uspjela pokušala je silom, u čemu je bila samo djelomično uspješna. Zapisi govore o velikom krvoproliću i strahotama koje su počinile obje strane što je prouzročilo izbjegavanje velikog broja ljudi u Dalmaciju i na zapad.

Uzroci ustanka bili su neriješeni socijalni i agrarni odnosi u BiH; neposredan povod bilo je ubiranje podavanja za nerodnu 1874. godinu. Tijekom ustanka u prvi su plan izbili i politički ciljevi, tj. oslobođenje BiH od turske vlasti. U događanja se uključuju Srbija, Crna Gora i Rusija te ulaze u rat protiv Turske. Tijekom ustanka muslimansko stanovništvo uglavnom je djelovalo na turskoj strani. Ustanak je skršen u proljeće 1878, a njegova izravna posljedica bio je Berlinski kongres na kojemu je uprava nad BiH prepuštena Austro-Ugarskoj.

Božidar Adžija, hrvatski publicist – 1941.

Dana 9. srpnja 1941. pogubljen je Božidar Adžija, hrvatski političar i publicist te narodni heroj. Uhićivao ga je i zatvarao jugoslavenski režim, a utamničili u Kerestincu i pogubili ustaše.

Privučen Masarykom, Adžija je studirao u Pragu, gdje je doktorirao pravo. Nakon povratka iz rata u rodnom Drnišu je 1918. izabran za člana Narodnog vijeća SHS-a.

Bio je urednik lista Sloboda te povjerenik za socijalnu politiku Zemaljske vlade, ali podnosi ostavku. Zapostavlja stranačku politiku i bavi se zaštitom, osiguranjem, obrazovanjem i sindikalnim organiziranjem radnika. Osnivač je Radničke čitaonice i biblioteke 1926/27. godine. Godine 1935. pristupio je KP-u i postao predsjednik Stranke radnog naroda.

Neovisno o političkim dužnostima i ideološkim razmiricama, uvijek je uz konkretna radnička prava, te pokretač niza aktivnosti zagrebačke Radničke komore, jedan od prvih koji je upozoravao na fašističku opasnost, ostajući izvan ortodoksne komunističke ideologije.

U dvorcu Kerestincu pokraj Zagreba zatvor je osnovan još prije okupacije zemlje. Na početku Drugoga svjetskog rata ondje su ustaše, uz više od stotinu zatvorenika, zatvorili i Božidara Adžiju, Otokara Keršovanija, Ognjena Pricu, Augusta Cesarca i mnoge druge ugledne Hrvate. Spomenuti su strijeljani 9. srpnja 1941. godine u znak odmazde za ubojstvo ustaškog policajca. Taj je događaj ubrzao planove za bijeg dijela zatvorenika, koji su se nekoliko dana nakon toga odlučili na proboj iz zatvora. U proboj su krenula 92 zatvorenika, većina ih je pritom ubijena, a preostali logoraši, jer ih vani nitko nije dočekao, bili su uhićeni i poslije streljani.

Goran Ivanišević osvojio Wimbledon – 2001.

Prije 19 godina u 13 sati na centralni teren u Wimbledonu izašao je Goran Ivanišević. Na drugoj strani čekao ga je Australac Patrick Rafter. Oni su bili finalisti najprestižnijeg teniskog turnira.

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

Ivanišević je osvojio prvi set, no u drugom je Australac izjednačio. U trećem je setu Ivanišević održao svoj servis, a u šestom je gemu napravio break. Samo jedan set ga je dijelio od osvajanja Wimbledona. No tada je počela drama. U šestom mu je gemu četvrtog seta pri servisu suđen prijestup, a zatim i aut. Goran je izgubio servis. U 15. gemu Ivanišević je uspio uzeti Rafteru servis, a nakon 4 meč lopte, u 16. gemu Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon. Konačni rezultat bio je 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7.

Prva Goranova reakcija je bila: – Ne znam je li ovo samo san, nadam se da me sutra netko neće probuditi i reći nije se dogodilo, nisi osvojio. Zahvaljujem organizatorima na pozivnici, zahvaljujem svima koji su prije Wimbledona još uvijek vjerovali u mene. Na kraju i posveta: Ovo je za Dražena Petrovića, nadam se da me gore gleda, on je bio najveći.

Goran je na Wimbledon stigao s pozivnicom kao 125. igrač svijeta u tom trenutku.

Po povratku u Splitu dočekalo ga je 150 tisuća ljudi.

Ivanišević se tenisom počeo baviti na splitskim Firulama, na poticaj oca Srđana. Profesionalnu je karijeru započeo 1988. godine. Ukupno je osvojio 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji te još 9 u konkurenciji parova, čime je najuspješniji hrvatski tenisač u povijesti. U Wimbledonu je, osim naslova 2001., ubilježio i tri finala (1992., 1994. i 1998.) te dva polufinala (1990. i 1995.), a polufinale je ostvario i 1996. na US Openu. Umirovio se nakon poraza u 3. kolu Wimbledona 2004. godine. Nakon svršetka karijere povremeno nastupa na seniorskom ATP Champions Touru.