NA DANAŠNJI DAN: Olimpizam, Krklec, Ivanjski krijesovi, prvi hrvatski pilot, Antartika i Brexit

Osnovan Međunarodni olimpijski odbor – 1894.

Međunarodni olimpijski odbor (MOO), organizacija koja rukovodi olimpijskim pokretom; osnovna joj je zadaća osigurati redovito održavanje Olimpijskih igara, nadzirati njihove pripreme i provedbu, a ima i isključivo pravo odlučivanja o olimpijskoj zastavi, himni i simbolima.

Osnovan je 23. lipnja 1894. u Parizu na prijedlog Francuza Pierrea de Coubertina, a od 1914. sjedište mu je u Lausannei. Članovi MOO-a biraju se među državljanima zemalja s priznatim nacionalnim olimpijskim odborom i oni nisu izaslanici svojih zemalja u MOO-u, nego su predstavnici MOO-a u svojim zemljama. Početkom XXI. st. bila su u MOO učlanjena 202 nacionalna odbora. Radni su organi MOO-a predsjednik, izvršni odbor i zasjedanje (Session), koje se održava jednom godišnje. Predsjednika biraju članovi na mandat od 8 godina. Izvršni odbor čine predsjednik, dopredsjednik i 10 članova. Rad MOO-a odvija se u dvadesetak povjerenstava koja u području svojega djelokruga daju prijedloge rješenja izvršnom odboru, a u svojem sastavu mogu, osim članova MOO-a, imati i predstavnike krovnih organizacija pojedinih športova, športaše, tehnničke stručnjake i druge savjetnike. Dosadašnji su predsjednici MOO-a bili: Grk Dimitrios Vikelas (1894–96), Francuz P. de Coubertin (1896–1925), Belgijanac Henri de Baillet-Latour (1925–42), Šveđanin Sigfrid Edström (1946–52), Amerikanac Avery Brundage (1952–72), Irac Michael Morris Killanin (1972–80), Španjolac Juan Antonio Samaranch (1980–2001), Belgijanac Jacques Rogge (2001–13), a od 2013. Nijemac Thomas Bach.

Gustav Krklec, hrvatski književnik

Hrvatski književnik i prevoditelj te prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca Gustav Krklec rođen je 23. lipnja 1899. godine u mjestu Udbinja kraj Karlovca.

Jedan je od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika.

Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Umro je u Zagrebu, 30. listopada 1977. godine.

Ivanjski krijesovi

Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.

Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevnicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.

Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja uvečer, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.

U svim hrvatskim krajevima postojali su ivanjski običaji, najčešće vezani uz paljenje ivanjskih krijesova, što se u mnogim područjima zadržalo i do današnjeg dana. Pritom se skuplja granje koje se onda zapali, a djeca i mladi ga preskaču. Često se takvi krijesovi pale na bregovima ili uz obale rijeka kako bi ih se moglo vidjeti iz što veće udaljenosti. U Pokuplju se osobito sačuvao običaj njihova paljenja uz obalu Kupe, a slično je i na obalama Cetine u Dalmaciji. Posebne manifestacije pod nazivom ‘Ivanjski krijesovi’ održavaju se u Karlovcu, Đakovu, Donjoj Stubici, Lukavcu, Špišić Bukovici i drugdje.

Dragutin Novak – prvi hrvatski pilot

Dragutin Karlo Novak poletio je, prvi u Hrvatskoj, avionom konstruktora Slavoljuba Penkale 22. / 23. lipnja 1910. godine s vojnog vježbališta u Črnomercu (Kajzerica), u Zagrebu. Kasnije, avion se, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada 1910., oštetio i Penkala je odustao od daljnjih istraživanja. Ipak, to je bio prvi let avionom na motorni pogon u Hrvatskoj i time Dragutin Novak postaje prvim hrvatskim pilotom u povijesti.

Dragutin Novak rođen je u Zagrebu u Ilici 19. Rano je ostao bez roditelja, tako da je brigu o njemu preuzela teta. Osnovnu školu završio je u Krajiškoj ul. u Zagrebu, odlazi u konvikt u Tropavu (Šleska) gdje završava mehaničarski zanat za preciznu mehaniku. Odlazi sestri u Budimpeštu gdje 1910. prisustvuje natjecanju aviona. Kratko iza toga vraća se u Zagreb i zapošljava kod Slavoljuba Penkale koji u to vrijeme radi na konstrukciji aviona i postaje mu desna ruka kod izrade i ispitivanja letnih osobina, sve do prvog leta u Hrvatskoj, te do konačnog odustajanja Penkale od daljnjih radova na avionu.

Antartika – jedinini nenaseljeni kontinent

Ugovor o Antarktici i povezani sporazumi, zajednički nazvani Sustav antarktičkog ugovora (engl. Antarctic Treaty System), reguliraju međunarodne odnose vezane za Antarktiku, jedini nenaseljeni kontinent na Zemlji. Za potrebe ugovornog sustava, Antarktika je definirana kao cjelokupno kopno i sve ledene ploče južno od 60°. Povelju je potpisalo 46 zemalja, uključujući i Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države. Poveljom je na Antarktici zabranjena vojna aktivnost i dopuštena znanstvena istraživanja. Ovo je prvi sporazum o kontroli naoružanja potpisan tijekom Hladnog rata.

Glavni ugovor otvoren je za potpisivanje 1. prosinca 1959. godine, a stupio je na snagu 23. lipnja 1961.. Izvorne potpisnice bile su 12 država aktivnih na Antarktici tijekom Međunarodne geofizičke godine (engl. International Geophysical Year) 1957. – 58., a koje su prihvatle poziv SAD-a da pristupe konferenciji na kojoj su vođeni pregovori o ugovoru. To su bile Argentina, Australija, Belgija, Čile, Francuska, Japan, Novi Zeland, Norveška, Južna Afrika, SSSR, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD.

Konzultativni sastanci Antarktičkog ugovora (engl. Antarctic Treaty Consultative Meetings) održavaju se godišnje kao međunarodni forum za upravljanje ovim područjem. Samo 28 država od 46 država stranaka ima pravo odlučivanja na ovim sastancima. Na ovim sastancima donešeno je oko 200 preporuka (sporazuma) koje su ratificirale vlade država stranaka. Zajedno s glavnim ugovorom, ovi sporazumi zajedno čine sustav ugovora.

Velika Britanija odlučila napustiti Europsku uniju – 2016.

U Ujedinjenom kraljevstvu održan referendum gdje se 51,8 posto glasača izjasnilo za izlazak, njih 48,2 bio je za ostanak u Europskoj uniji. Zato je cijeli proces dobio naziv Brexit.

Europski parlament potvrdio je 29. siječnja 2020. na plenarnoj sjednici u Bruxellesu sporazum o izlasku Velike Britanije, prve zemlje u povijesti koja napušta Europsku uniju, koja se do sada uvijek širila.