NA DANAŠNJI DAN: Nostradamus, Krimski rat, Hesse, Amelia Earhart, Hemingway, Nabokov i Eskobar

Ovo je obilježilo današnji dan

Nostradamusova proročanstva

Dana 2. srpnja 1566. godine u Salon-de-Provence umro je Michel de Nostredame, poznatiji kao Nostradamus, francuski liječnik, kozmetičar, mešetar i prorok.

Rođen je kao Židov, ali je obitelj zbog vjerskih netolerancija toga doba prešla na katoličanstvo. Školovao se za liječnika, već u 21. godini dobiva dozvolu za liječničku praksu i postaje poznat požrtvovno liječeći oboljele od kuge. Vjerojatno bi Nostradamusov život bio potpuno nepoznat da nesretnom liječniku nisu od kuge umrli žena i dvoje djece, pa je razočaran, čak i prezren od sredine, otišao iz Francuske, lutao Europom, bavio se mešetarstvom, astrologijom i proroštvom. Nostradamus je živio u doba važnih promjena. Zemljovidi svijeta mijenjaju velika zemljopisna otkrića, srednji vijek gasi renesansa, a Crkvu razdiru nesuglasice, vjerske netolerancije i luteranstvo. Doba je to kojemu je bio potreban velik prorok, kao što je i velikom proroku trebalo prijelomno doba.

Nostradamus ne proriče samo budućnost, on proriče i prošlost i budućnost tijekom nadolazećih stoljeća, pa i tisućljeća. Godine 1555. Nostradamus je u Lyonu tiskao svoja Proročanstva napisana u 965 strofa, s po četiri stiha, koja postaju posebno popularna nakon nesretne smrti kralja Henrika II. Iako u doba bez novina, telekomunikacija pa čak i prometa, Nostradamusova slava još je se za života proširila i bila golema. Naravno, uz slavu ide i mržnja pa su Nostradamusa povremeno proganjali francuski dvor i španjolska inkvizicija. Mnogi će autoriteti i danas potvrditi Nostradamusov neobičan proročki dar.

U njegovim mističnim, dvosmislenim stihovima punim neobičnih asocijacija i metafora mnogi će ljudi prepoznati predviđanja pojava povijesnih osoba, poput Napoleona ili Hitlera, najavu svjetskih ratova, različitih katastrofa, putovanja čovjeka na Mjesec pa i pojave računalnih virusa. No, stihovi Proročanstva većini Nostradamusovih štovatelja omogućuju da u njima prepoznaju prošlost ili sadašnjost, a veoma rijetko i budućnost. Njegovo smrtno tijelo za sva je vremena nadživjelo devetstotinjak strofa proročanstva o kojima je do danas napisano barem deset puta toliko knjiga.

Jean Jacques Rousseau

Jean Jacques Rousseau je francuski književnik, pedagog i politički filozof. Protivi se ograničenjima civiliziranog društva i zagovara povratak prirodi umro je 2. srpnja 1772. godine.

Čovjek je po Rousseauu, od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu sav napredak znanosti, umjetnosti, tehnike i gospodarstva znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: “Ovo je moje” i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju, bio je pravi osnivač građanskog društva.

Rousseauu razvio je teoriju države utemeljenu na republikanskim načelima. Država se uspostavlja fikcijom društvenog ugovora kojim svatko prenosi svoja prirodna prava jednomu zajedničkomu suverenu (narod kao cjelina). Njegova je izvornost u ugovornoj teoriji u tome što su, s jedne strane, kontrahenti ugovora pojedinci i, s druge, polit. tijelo (narod, država) kojega su pojedinci dio. Time je stvoreno stanje u kojem se čovjek pokorava »samomu sebi« (građaninu) kao dijelu cjeline. Kako bi se spriječilo nametanje i loša strana volja pojedinca (volonté particulière), potrebno je obrazovati opću volju (volonté générale) kao neovisan organizam kojega sačinjava volja svakoga člana države za općim dobrom

Počeo Krimski rat

Dana 2. srpnja 1853. ruska je vojska napala Tursku, čime je počeo Krimski rat. Vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije). Rat je završen pobjedom saveznika i mirovnim ugovorom iz Pariza 1856. godine.

Hermann Hesse, njemački književnik

Dana 2. srpnja 1877. godine u njemačkom gradu Calwu rođen je Hermann Hesse, njemački pjesnik, romanopisac i slikar. Najpoznatiji Hesseovi radovi su romani Stepski vuk, Siddartha i Igra staklenim biserima. Svojim djelima Hesse je još za života postigao značajne uspjehe. Povremeno se javljao i u političkom životu u duhu svojih demokratskih i pacifističkih uvjerenja. Poslije Prvoga svjetskog rata priklonio se psihoanalizi, a privlačio ga je i misticizam Dalekoga Istoka. U njegovim se prvim romanima odražavaju pojedine faze unutarnjih kriza, a u kasnijima se pojavljuju općeljudski problemi. Herman Hesse dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine.

Nestala Amelia Earhart, zrakoplovka i pionirka ženskog pilotiranja

Dana 2. srpnja 1937. godine iznad Tihog oceana nestala je Amelia Earhart.

Earhart je bila prva žena koja je tromotornim avionom preletjela sjeverni Atlantik, od 17. do 18. lipnja 1928. godine, s pratiocem pilotom Wilmerom Stultzom. Sasvim sama preletjela je sjeverni Atlantik od 20. do 21. svibnja 1932. U srpnju 1935. letjela je sama od Havaja do Kalifornije 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara. Fascinacija njezinim životom, karijerom i nestankom traje i danas.

Samoubojstvo Ernesta Hemingwaya – 1961.

Ernest Hemingway je cijenjeni pisac romana koji je najveću popularnost stekao zahvaljujući djelu “Starac i more”. Rođen je 21. srpnja 1899. godine u Oak Parku, predgrađu Chicaga, SAD.

Ernest je odrastao u velikoj obitelji, pa je tako imao jednog brata i četiri sestre. Ime je dobio po ujaku Milleru i djedu Ernestu. Odrastao je u naselju za koje je uvijek govorio kako je mirno mjesto u kojem je živjelo najviše protestanata.

Koliko god Oak Park bio blizu velikog grada, za razliku od Chicaga uvijek je njegovao konzervativan i zatvoren način života, pa je i Ernestovo djetinjstvo prošlo u znaku strogog odgoja prožetog vjerskim načelima.

Slobodno vrijeme je najviše provodio u lovu sa ocem i kod gospođe Grace koja ga je učila glazbi. S vremenom se pokazalo kako nema previše talenta za glazbu. U Oak Parku je završio osnovnu i srednju školu, a za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja radio je za “Trapeze” novine gdje je pisao humoristične članke.

Nakon srednje škole nije upisao fakultet, već se posvetio novinarstvu. Bavio se i sportom i lovom. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu kao dragovoljac. S navršenih osamnaest godina želio je ići u vojsku, ali nije primljen jer je slabije vidio na lijevo oko.

Zahvaljujući Crvenom križu Ernest se pridružio dragovoljcima i postao je vozač hitnog vozila. Sa Crvenim križom je bio do 1918. godine kada je ranjen dok je dijelio vojnicima cigarete. Godine 1919. se vratio u Oak Park i unatoč pritisku roditelja nije htio studirati nego se 1920. godine preselio u Chicago i zaposlio u novinama “Toronto Star Weekly”.

U to je vrijeme upoznao Hadley Richardson s kojom se vjenčao 1921. godine i ubrzo otišao za Pariz gdje je radio kao dopisnik. Godine 1927. iz Pariza se vratio u SAD te nakratko živio na Floridi.

Sudjelovao je kao ratni izvjestitelj u španjolskom građanskom ratu, a 1939. godine otišao je živjeti na Kubu, gdje je živio među ribarima, pišući i pecajući. Njegov život bio je buran, a pred kraj života počeo je pokazivati simptome manične depresivne psihoze. Godine 1961. izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom u Sun Valleyju u Idahu.

Ernest je bio pisac koji je svojim djelima uvelike utjecao na druge američke autore. Njegova djela u kojima je iznosio najviše iskustva iz stvarnog života, smatraju se klasičnom literaturom, a u kojima je iznio i nekoliko bliskih kontakata sa smrću kao kada ga je ranila bomba dok je pomagao talijanskim vojnicima.

Kada je tek počeo pisati u svojim je djelima mnogo pažnje posvetio likovima koji se bore za moral, a opet s druge strane ne poštuju ničije emocije osim vlastitih. Drugi likovi su bili oni ljudi jednostavnih emocija i karaktera. Do 30-ih godina više se bavio bespomoćnim likovima, a nakon toga se orijentirao na socijalne probleme. Tako je u djelu “Peta kolona” govorio o ekonomskoj nepravdi.

Prvo poznatije književno djelo bila mu je prozna zbirka “U naše doba”, iz 1925. godine, a već sljedeće godine objavljeni su mu romani “Proljetne bujice” i “Sunce se ponovno rađa”. Godine 1927. slijedila je zbirka pripovjedaka “Muškarci bez žena”, a 1929. roman “Zbogom oružje”.

Napisao je i niz novela i pripovijesti, među kojima je najpoznatija zbirka “Snjegovi Kilimandžara”. Veliku popularnost stekao je romanom “Imati i nemati” (1937.), a još veći uspjeh priskrbio mu je roman s tematikom španjolskog građanskog rata “Komu zvono zvoni” (1940.).

Poslije Drugog svjetskog rata objavljena su mu dva romana, “Preko rijeke i među drveće” (1950.) i “Starac i more” (1952.). Za kratki roman “Starac i more” dobio je Nobelovu nagradu za književnost, 1954. godine.

Nabokov, autor Lolite – 1977.

Vladimir Vladimirovič Nabokov, ruski i američki književnik rođen je 1899, a umro na na današnji dan 1977.

Njegova je obitelj napustila Rusiju 1919; na Cambridgeu je studirao biologiju te književnost. Većinu je svojih djela na ruskom jeziku napisao i objavio u Berlinu (1922–37). Živio je u Francuskoj (1937–40) i SAD-u (1940–60), potom se vratio u Europu i do smrti živio u Švicarskoj.

Predavao je književnost na nekoliko američkih sveučilišta te djelovao kao književnik, književni kritičar i prevoditelj ruskih klasika na engleski jezik. Pišući na ruskom i engleskom, okušao se u svim književnim žanrovima; istaknuo se i kao znanstvenik radovima s područja lepidopterologije (proučavanje leptira). Objavljeno je i nekoliko knjiga njegovih predavanja o svjetskoj književnosti.

U književnosti se javio pjesničkim zbirkama, objavljenima još u Rusiji. Na ruskom i engleskom jeziku napisao je zbirke pripovijedaka niz dramskih tekstova i romana. Od američkih romana, osobitu je pozornost pa i sablazan (u početku zabranjen zbog »pornografskoga« sadržaja, ljubavi starijega muškarca prema djevojčici) izazvao njegov najpoznatiji, vrlo slojevit roman Lolita (objavljen u Parizu 1955. i SAD-u 1958). Njegovo američko remek-djelo, roman Blijeda vatra (Pale Fire, 1962) sadrži postmodernističke tendencije. Odlika je njegove proze gotovo prirodoznanstvena točnost opisa, bujna imaginacija, ironična igra umjetničkim postupcima, dubok uvid u ljudsku narav i lirska doživljajnost.

Ubijen kolumbijski nogometaš Andrés Escobar

Dana 2. srpnja 1994. godine kolumbijski nogometaš Andrés Escobar ubijen je zato što je zabio autogol na Svjetskom prvenstvu u SAD-u. Ovo je jedini poznati slučaj ubijanja zbog greške tijekom sportskog nadmetanja. Prema svjedočenju njegove djevojke, ubojica je vikao Goooool! za svaki od 12 metaka kojima ga je pogodio, imitirajući pritom južnoameričke nogometne komentatore.

U drugoj utakmici kolumbijske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1994., u skupini A protiv domaćina SAD-a 22. lipnja 1994., Escobar je postigao autogol u pokušaju da presječe loptu ubačenu u šesnaesterac. Umjesto u korner, lopta se nesretno odbila u mrežu za vodstvo SAD-a od 1:0. Kolumbija je na kraju izgubila utakmicu 2:1, te se s dva poraza u dvije utakmice oprostila od borbe za plasman u drugi krug natjecanja. Duboko se vjeruje da je ubojstvo bila kazna za taj autogol.

No, ni danas nije poznato je li ubojica radio na svoju ruku, ili je ubojstvo naručila svemoćna kolumbijska mafija, zbog propasti oklade na prolazak Kolumbije u drugi krug natjecanja. Dan poslije ubojstva Escobara, BBC je bio prisiljen javno se ispričati nakon što je njihov stručni komentator Alan Hansen u komentaru druge utakmice izjavio da “argentinski branič želi da ga se ustrijeli zbog takve pogreške”.