NA DANAŠNJI DAN: Neron pali Rim, Caravaggio, Jane Austen, dogma o papinoj nepogrešivosti, Mandela, Kozara i NATO u Jadranu

Dana 18. srpnja 1870. godine Prvi vatikanski koncil proglasio je dogmu o papinoj nepogrešivosti (nezabludivosti) o pitanju vjere i morala svih vjernika

Paljevina Rima: Neron? – 64.

Veliki antički grad Rim iznenada se našao u plamenu. Vatrena stihija trajala je šest dana i sedam noći i potpuno uništila devet od 14 gradskih četvrti.

Nikada nije potpuno razjašnjeno da li se katastrofa dogodila slučajno, ili je, kako tvrde stare kronike, požar podmetnuo rimski car Neron, koji je optužio kršćane da su podmetnuli požar i prognao ih iz Rima.

Opće nezadovoljstvo dovelo je do urote protiv cara, a kada je ona otkrivena, Neron je dao pogubiti mnoštvo urotnika. No, ubrzo Senat ga je proglasio neprijateljem rimskoga naroda i osudio na smrt, pa je car počinio samoubojstvo.

Michelangelo Merisi da Caravaggio, talijanski slikar – 1610.

Dana 18. srpnja 1610. godine umro je talijanski slikar Michelangelo Merisi da Caravaggio, začetnik baroknog slikarstva i prvi pravi slikar ovog pravca. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća u gradu Rimu nastajale su velike nove crkve i palače te se javila potreba za velikim slikama kako bi se one ispunile.

Crkvena protureformacija je vapila za autentičnom religijskom umjetnošću kao otporom Protestantizmu, za što su se umjetne odrednice aktualnog pravca manirizma pokazale neodgovarajućima. Caravaggiova novina bio je radikalan naturalizam koji je kombinirao s pažljivim psihološkim zapažanjima i dramatičnim, skoro teatralnim pristupom kjaroskurom – uporabom svjetla i sjene.

Njegove su slike značajno utjecale na barokno slikarstvo. Caravaggio je bio slavan za života, no zaboravljen gotovo odmah nakon smrti. Njegova važnost ponovno je otkrivena u 20. stoljeću. Caravaggiov utjecaj može se, izravno ili neizravno, vidjeti i u djelima Rubensa, Jusepea de Riberaa, Berninija i Rembrandta.

Jane Austen, britanska književnica – 1817

Jane Austen, britanska književnica koja je je svoja književna djela izdavala anonimno zbog čega je, iako vrlo čitana, sama autorica bila isključena iz važnih literarnih krugova.

Sva njezina djela ljubavni su romani, pisani pod utjecajem romantizma u engleskoj književnosti, no Jane nije bila tipični književni romantičar. Snažne emocije u njezinim romanima uglavnom donose opasnost, a mlada djevojka koja vježba suzdržanost prije će naći sreću od one koja bježi s izabranikom svoga srca.

Napisala je šest romana: Razum i osjećaji, Ponos i predrasuda, Mansfield Park, Emma, Opatija Northanger i Uvjeravanje.

Njezini likovi pripadaju uskomu krugu ladanjske gospode (rentijera, plemića koji žive od prihoda s imanja) ili njihovih potomaka i ogranaka obitelji, kadšto i vrlo osiromašenih. Ustajali život u takvu okružju prikazala je s mnogo duha i sugestivne snage. U srži je zapleta želja mladih djevojaka za udajom, a oko toga se razvija vrlo pomno vođena radnja. Iznenađenja i obrati imaju moralno i psihološko značenje, dok je vanjska dramatičnost gotovo prigušena. Jane Austen i u najnovije doba ima vjerno čitateljstvo zbog svoje izvanredne psihološke pronicavosti, profinjena humora, poluprikrivene ironije, mudrosti općenitih zapažanja, te klasično odmjerena i precizna načina izražavanja.

Proglašena dogma o papinoj nepogrešivosti o pitanju vjere i morala svih vjernika – 1870.

Dana 18. srpnja 1870. godine Prvi vatikanski koncil proglasio je dogmu o papinoj nepogrešivosti (nezabludivosti) o pitanju vjere i morala svih vjernika.

Papina nezabludivost je dogma u katoličkoj teologiji prema kojoj papa ne može zabluditi u pitanjima vjere i moralnog nauka kad naučava ex cathedra. To ne znači da on kao osoba ne bi mogao pogriješiti ili biti grešan, već se ta odluka odnosi isključivo na svečano izjavljivanje određenog nauka.

Dosad su se pape samo jedanput poslužili tom odlukom, kad je proglašena dogma o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, što je bio sadržaj vjere već u prvoj Crkvi o čemu svjedoče spisi iz 2. stoljeća (npr. Dormitio Mariae), kao i zajednička predaja Katoličke i svih Pravoslavnih crkava.

Nelson Mandela – 1918.

Nelson Rolihlahla Mandela (18. srpnja 1918. − 5. prosinca 2013.), bio je južnoafrički političar i predsjednik.

Nakon očeve smrti odgojio ga je regent naroda Tembu. Studirao je pravo u Johannesburgu, gdje je do 1952. obavljao pravnu praksu. Godine 1949. postao je jedan od vođa Afričkoga nacionalnoga kongresa (ANC), 1961. prešao u ilegalnost i formirao Umkhonto we Sizwe (Koplje nacije), vojno krilo ANC-a. Pod optužbom za veleizdaju 1962. osuđen je na 5 godina zatvora, a 1964., zbog navodnog upravljanja ilegalnim domorodačkim pokretom, na doživotni zatvor, pa je robijao do veljače 1990. Postao je herojski simbol crnačkog otpora.

Na početku ožujka 1990. izabran je za potpredsjednika ANC-a, a u srpnju 1991. postao je njegov predsjednik. S južnoafričkim predsjednikom Frederikom Willemom de Klerkom djelovao je na okončanju aparthejda i mirnom prijelazu na nerasnu demokraciju. Zbog borbe za ljudska prava i nastojanja na mirnom suživotu različitih rasa dobio je s de Klerkom Nobelovu nagradu za mir (1993). Na prvim višerasnim izborima 1994. bio je izabran za predsjednika Južnoafričke Republike.

Uspostavio je Povjerenstvo za istinu i pomirenje, koje je ispitivalo povrjede ljudskih prava za režima aparthejda, kako bi se mogao uspostaviti stabilan temelj građanske pomirbe i liberalne demokracije. Poduzeo je niz inicijativa za poboljšanje životnih uvjeta crnačkoga pučanstva. U prosincu 1996. potpisao je novi demokratski ustav Južnoafričke Republike, a u lipnju 1999. odrekao se sljedećega predsjedničkoga mandata u korist svojega nasljednika Thaba Mbekija. Ujedinjeni narodi su 2009. datum njegova rođenja proglasili Međunarodnim danom Nelsona Mandele.

Kozaračka ofenziva – 1942.

Sredinom travnja1942. godine, njemačke okupacijske snage su, zajedno uz pomoć ustaško-domobranskih i četničkih trupa u ukupnom broju od 40.000 vojnika, pokrenule ofanzivu čiji je cilj bio uništiti partizanske snage od 4.000 boraca na planini Kozari, koje su ugrožavale komunikacije Zagreb-Beograd, ali i prema Prijedoru i Banjaluci. Cilj njemačke ofanzive bilo je i civilno stanovništvo.

Nakon više od mjesec dana borba, potisnule partizanske snage na planini Kozari, u sjeverozapadnoj Bosni. Spaljena su sela, a oko 50 000 ljudi odvedeno je u logore.

Ratni brodovi NATO-a uplovili u Jadransko more – 1992.

NATO prestao biti pasivan promatrač, već aktivan sudionik u održavanju mira. Naime, pomorske snage pod nadzorom NATO-a uključuju se u kontrolu Jadrana, kako bi se poštovao UN–ov embargo, to jest embargo na oružje za bivšu Jugoslaviju i gospodarski embargo za SrJ. kako se navodi u Završnom priopćenju NAC-a od 17. prosinca 1992. “po prvi put u svojoj povijesti Savez sudjeluje u UN-ovim mirovnim operacijama i operacijama provođenja sankcija. NATO će i kontrolirati zračni prostor nad bosnom i Hercegovinom te na taj način zaštititi UN-ove baze na terenu.

Aktualno
Hrvatska