NA DANAŠNJI DAN: Miguel de Cervantes Saavedra, William Shakespeare, Đuro Pilar, Sergej Prokofjev, Vlaho Bukovac, Roy Orbison, prvi youtube video, Boris Jeljcin, Svjetski dan knjige i autorskih prava

Miguel de Cervantes Saavedra, književnik – 1616.

Miguel de Cervantes Saavedra

Miguel de Cervantes Saavedra (Alcala de Henares, 29. rujna 1547. – Madrid, 23. travnja 1616.) najveći je španjolski pripovjedač i jedan od najvećih pisaca svjetske književnosti, autor romana “Don Quijote”. Rodio se u malom mjestu kraj Madrida u velikoj obitelji koja je bila nižeg društvenog položaja.

Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. Nakon školovanja u Madridu, 1570. stupa u vojsku, a već sljedeće godine sudjeluje u poznatoj pomorskoj Bitci kod Lepanta u kojoj je brodovlje Španjolske, Venecije i Svete Stolice porazilo tursku flotu, što označava početak kraja turske moći na Sredozemlju. Cervantes se istakao u borbi. 1575. godine vraća se u domovinu i nada se promaknuću.

Međutim, na povratku su brod napali gusari i zajedno s bratom je odveden u Alžir, gdje je zatočen. Smatrajući ga uglednom i važnom osobom (jer je znao čitati i pisati), za njega su tražili vrlo visoku otkupninu koju njegova siromašna obitelj nije mogla prikupiti. Ostao je punih pet godina u zatočeništvu, dok za njega nisu platili monasi iz reda Svetog Trojstva. Cervantes se vraća u Španjolsku, gdje će otkriti da je njegova vojnička karijera zaboravljena. 1582. godine okreće se literaturi. Zbog sve teže materijalne situacije postaje poreznik, ali ga to dovodi do zatvora, u kojem piše prva poglavlja svog romana ˝Don Quijote˝. Unatoč prigovorima književnika roman postiže veliki uspjeh. Djela: Uzorite novele Osam komedija i osam međuigara La Galatea 1585. Bistri vitez Don Quijote od Manche 1605.

William Shakespeare, dramski pisac – 1616.

William Shakespeare (Stratford na Avonu, Engleska, nepoznat datum rođenja – 26. travnja 1564. datum krštenja – Stratford na Avonu, 23. travnja 1616.), engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, općenito smatran za najvećeg pisca engleskog jezika i najslavnijeg i najizvođenijeg svjetskog dramatičara.

William Shakespeare

Njegova su djela prevedena na sve jezike svijeta. Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Shakespeare je bio plodan pisac. Pretpostavlja se (jer se ne može sa sigurnošću utvrditi autorstvo svih njegovih drama) da je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama. Piščevo se stvaralaštvo uglavnom dijeli na nekoliko kategorija: rane drame (uglavnom komedije i historije, tj. drame sa sadržajima iz engleske i antičke prošlosti te početni pokušaji tragedija) zrelo doba (velike tragedije) poznije doba stvaralaštva (tzv. mračne komedije ili problematske drame i “romance”) Uz dramski opus, Shakespeare je i autor spjevova te možda najbolje zbirke ljubavne poezije u engleskoj i svjetskoj književnosti. William Shakespeare je jedan od nekolicine najvećih svjetskih imaginativnih književnika, autor koji bez sumnje spada u najužu elitu vrhunskih pisaca. Ne samo autor za usku i naobraženu elitu, Shakespeare je možda i najpopularniji svjetski spisatelj. Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih kazališta, a našla su i snažnoga odjeka u drugim umjetnostima, od glazbe do slikarstva i filma.

Đuro Pilar, hrvatski geolog – 1846.

Đuro Pilar, hrvatski geolog i paleontolog (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 22. IV. 1846 – Zagreb, 19. V. 1893). Studirao na Fakultetu prirodnih znanosti u Bruxellesu, gdje je doktorirao 1868., a naslov docenta stekao godinu poslije. God. 1875. postao je redoviti profesor na Sveučilištu u Zagrebu, redoviti član JAZU te ravnatelj Mineraloško-geološkog odjela Naravoslovnoga muzeja u Zagrebu.

Đuro Pilar

Dvaput je bio dekan Mudroslovnoga fakulteta u Zagrebu (1879–80. i 1890–91), a rektor Sveučilišta u Zagrebu 1884/85. Pilar je 1874. bio suosnivač Hrvatskoga planinarskog društva, a 1885. i Hrvatskoga naravoslovnog društva i njegov prvi dopredsjednik. Na Sveučilištu je predavao mineralogiju, petrografiju, geologiju, paleontologiju, neko vrijeme i astronomiju

U Arhivu HAZU čuva se rukopis tih predavanja u koja je, osim astronomije, bilo uključeno i tumačenje Newtonova zakona gravitacije, Keplerovih zakona i dr. Njegova je nastava bila na razini tadašnje europske znanosti, što svjedoče sadržaji i drugih udžbenika (u rukopisu, pohranjeni u HAZU) te različita nastavna pomagala i instrumentarij (uz ostalo, goniometar i polarizacijski mikroskop).

Pilar je bio vrlo svestran geoznanstvenik. U djelu Osnove abisodinamike (1881) izložio je teoriju o unutrašnjim silama Zemlje i njihovu djelovanju. Potrese je dijelio na tri tipa: vulkanske, one koji nastaju urušavanjem stijenja u šupljine u tlu i one koji nastaju na dislokacijama u stjenovitoj Zemljinoj kori. Mnogobrojna geološka pitanja bila su predmetom Pilarovih istraživanja.

Sergej Prokofjev, skladatelj – 1891.

Prokofjev Sergej Sergejevič, ruski skladatelj, dirigent i pijanist (Soncovka, Ukrajina, 23. IV. 1891 – Moskva, 5. III. 1953). Sklonost glazbi pokazao je već u najranijem djetinjstvu, kada je u dobi od pet godina skladao svoju prvu skladbu za glasovir. Nakon završetka Konzervatorija kraće je boravio u Londonu, gdje je upoznao S. P. Djagileva i započeo suradnju s Ruskim baletima. Niz djela nastalih u tom razdoblju izazvalo je oštre reakcije i publike i kritike.

Prokofjev Sergej Sergejevič

Nakon izbijanja revolucije u Rusiji Prokofjev je 1918. emigrirao u SAD, gdje je posebno intenzivno djelovao kao pijanist. God. 1922. preselio se u Pariz; ondje je, unatoč službenomu pozivu iz 1923. da se vrati u domovinu, ostao do 1936. Boravak u Francuskoj najplodnije je Prokofjevljevo stvaralačko razdoblje. Povratak u SSSR bio je postupan. Nakon intenzivnog angažmana i turneje po mnogim gradovima SSSR-a potpuno se preselio u Moskvu 1936. – Buntovnik po naravi, Prokofjev nije bespogovorno prihvaćao tradicionalne norme.

To se vidi već u slobodnijim harmonijskim progresijama, naglašenoj disonantnosti i elementima groteske te oporom zvukovlju njegovih ranijih skladbi. Najviše su na nj utjecali A. N. Skrjabin, C. Debussy, M. Reger i R. Strauss te napose I. Stravinski.

Stilski se Prokofjevljeva glazba veže na pojam novoklasicizma, prije svega u formalnom oslanjanju na klasične uzore, a kao paradigmatičan primjer za to navodi se najčešće njegova Klasična simfonija. Premda je poznavao djelovanje francuske grupe Šestorica (Les Six), nije slijedio njihov tip novoklasicističke estetike koja je često rabila elemente glazbene svakidašnjice, izvaneuropskih kultura ili jazza.

Nakon povratka u SSSR njegov je skladateljski izraz djelomično obilježen kompromisima zbog prevladavajuće socrealističke ideologije, koja je od glazbe zahtijevala poruku, sadržajnost, izravnu komunikaciju s narodom i vezanost za određenu ideju. Unatoč tomu, njegova je glazba, poput Šostakovičeve, ubrzo došla pod udar staljinističkog režima i bila proglašena formalističkom, pa je Prokofjev, kao i mnogi drugi skladatelji, bio prognan iz javnog života. Smatra ga se jednim od najvećih ruskih skladatelja XX. st.

Vlaho Bukovac, slikar – 1922.

Vlaho Bukovac (Biagio Fagioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), bio je hrvatski slikar. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara.

Vlaho Bukovac

Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. u Zagreb, postao je središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umjetničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Od 1903. do smrti živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji.

Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: ‘Dubravka’, ‘Gundulićev san’ na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalištu. U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji je hrvatski slikar na prijelazu 19. u 20. stoljeće.

Roy Orbison, pjevač – 1936.

Roy Kelton Orbison (Vernon, Teksas, 23. travnja 1936. – Hendersonville, Tennessee, 6. prosinca 1988.) bio je neobično popularni i utjecajni američki, pjevač, skladatelj i gitarist .

Roy Orbison

On je jedan od pionira rock and rolla koji je u svojoj dugoj karijeri ( četiri decenije) presudno utjecao na razvoj tog muzičkog žanra.

Orbison će trajno ostati upamćen po svojim velikim uspješnicama; ˝Only the Lonely˝, ˝In Dreams˝, ˝Oh, Pretty Woman˝, ˝Crying˝, ˝Running Scared˝ i ˝You Got It˝, koje je pjevao sa svojim finim baritonom. Imao je veliki raspon glasa od dvije i pol oktave.

Vizualno će se ga pamtiti po sunčanim naočalima, bez kojih se nije pojavljivao.

Za zasluge na polju glazbe, dobio je brojne nagrade i priznanja, od nagrade Grammy do uvrštenja u Rock and Roll kuću slavnih 1989. godine (Rock and Roll Hall of Fame).

Prvi Youtube video – 2005.

Na današnji dan, prije svega 16 godina, 23. travnja 2005., na Youtube, danas planetarno najpopularniji servis za video striming, postavljen je prvi video.

Autor tog povijesnog video uratka je Jawed Karim, koji je tada imao 26 godina i nije bio nepoznato ime u svijetu informatičkog biznisa. Kao bivši djelatnik PayPala s dvojicom kolega osnovao je vlastiti servis, internetsku platformu na kojoj korisnici mogu postavljati, pregledavati i ocjenjivati videozapise.

Prva Yotube objava je skromni video uradak ukupnog trajanja 19 sekundi koji prikazuje Karimov posjet zoološkom vrtu u San Diegu u Kaliforniji. Sve što se nakon toga događalo je povijest.

U listopadu iduće, 2006. godine Youtube kupuje svemoćni Google za tada vrtoglavih 1,65 milijardi dolara.

Boris Jeljcin, ruski političar – 2007.

Boris Nikolajevič Jeljcin (Jekaterinburg, 1. veljače 1931. – Moskva, 23. travnja 2007.), ruski političar i predsjednik.

Boris Jeljcin

Pod povećalo javnosti dolazi u svibnju 1990. godine kada je izabran za predsjednika ruskog parlamenta u kojem je otvoreno promicao ideju ruske nezavisnosti. U lipnju iste godine ruski su deputati inaugurirali nadređenost republičkih zakona nad zakonima sovjetske federacije, a mjesec dana nakon toga Jeljcin je demonstrativno istupio iz komunističke stranke.

U lipnju 1991. godine izabran je za prvog predsjednika Ruske Federacije, a potom je skupina vodećih ortodoksnih komunista (potpredsjednik Janajev, šef KGB-a Krjučkov, ministri obrane i unutarnjih poslova Jazov i Pugov) pokušala je u kolovozu 1991. godine uz pomoć vojske državnim udarom zaustaviti Jeljcinov pohod prema vlasti. Ali kada su elitne postrojbe sovjetske vojske Alfe otkazale poslušnost pučistima, a ugledni generali – Lebed, Gromov i Gračov povezali se s Jeljcionom, uz svestranu podršku naroda, puč je neslavno propao. Tada u trenucima najteže krize Jeljcin se obratio masi s oklopnog transportera i u oštrom govoru pozvao narod i vojsku na utemeljenje nove, samostalne i suverene Rusije. Na takvo što nije se dugo čekalo, jer već je krajem kolovoza 1991. godine Jeljcin potpisao dekret o zabrani djelovanja KPSS-a i konfiskaciji partijske imovine, a početkom prosinca iste godine, uz potporu predsjednika parlamenata Ukrajine i Bjelorusije, Kravčuka i Šuškeviča, Sovjetski Savez bio je izbrisan s političke karte svijeta.

Svjetski dan knjige i autorskih prava

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. travnja svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i Shakespeare. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava donesena je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine. Također, ove godine se na ovaj dan obilježava i “Noć knjige” , a kako se 22. travnja obilježava i “Dan hrvatske knjige”, prilika je to da se ova dva važna datuma objedine u svrhu promicanja knjige, kulture čitanja, autora i izdavaštva.