NA DANAŠNJI DAN: Matija Korvin, Karl Jaspers, Erich Kästner, Otokar Keršovani, Stefan Zweig, Slobodan Lang

Matija Korvin, hrvatsko-ugarski kralj – 1453.

Dana 23. veljače 1443. rođen je Matija Korvin, hrvatsko-ugarski kralj. Bio je sin transilvanijskog plemića Jánosa Hunyadija, a nazvan je Corvinus prema gavranu (lat. corvus) kojega je imao u grbu.

Kao kralj uspio je ostvariti apsolutnu monarhiju oslanjajući se na srednje plemstvo i gradove. Iako su mu pozornost odvlačili vlastiti interesi na Zapadu i sukobi s njemačkim carom Fridrikom III. i češkim kraljem Vladislavom, zaslužan je za usporavanje turskog napredovanja.

Nakon pada Bosne oslobodio je Jajce i organizirao Jajačku i Srebreničku banovinu, otežavši time Osmanlijama prodor u slavenske zemlje. Istaknuo se kao zaštitnik umjetnosti. Dvor mu je bio okupljalište humanista, među kojima Ivana Viteza od Sredne i Ivana Česmičkog (Janusa Pannoniusa). Za ženu je imao napuljsku princezu Beatrice, koja mu nije mogla dati potomka, pa je kralj Matijaš nastojao prije smrti prijestolonasljednikom proglasiti svog nezakonitog sina Ivana. Kraljica Beatrice mu je to onemogućila.

U Budimu je utemeljio “Bibliothecu Corvinianu”, knjižnicu u kojoj su bila pohranjena najznamenitija djela humanističkih znanosti u kojoj je od 1471. do 1490. godine prikupljeno oko 5.000 naslova iz svih znanstvenih područja. U narodu je ostala uzrečica “Pokle dobri kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni!”. Umro je 1490. godine u Beču.

Karl Jaspers, njemački filozof i psihijatar – 1883.

Karl Theodor Jaspers, rođen u Oldenburgu 23. veljače 1883., bio je njemački filozof egzistencije i psihijatar, protivnik Hitlerovog nacionalsocijalizma i totalitarizma uopće. U središtu njegove filozofije je pojedinačni, egzistirajući čovjek.

JASPERS, Karl

Kao i druge egzistencijaliste, zaokupljaju ga pitanja smrti, krivnje i Angsta, no u odnosu na svoje suvremenike je nešto optimističniji glede egzistencije kao specifičnog načina opstojnosti čovjeka. Bavi se pitanjima psihološke naravi čovjekovog susreta s bogom te njegova filozofija u pojedinim aspektima naginje religiji.

Na tragu Kierkegaarda i Nietzschea, filozofiju ne poima kao racionalno istraživanje svijeta, već kao privatnu, osobno proživljenu bitku. Odbacuje filozofiju koja želi biti egzaktna poput znanosti, jer po Jaspersu znanstvena (i uopće racionalna) analiza ne može shvatiti egzistenciju. Bit čovjeka te smisao svijeta i života dostupni su jedino neposrednim, intuitivnim razumijevanjem. Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, pisao je o krivnji i odgovornosti Njemačke za holokaust.

Erich Kästner, njemački književnik – 1899.

Erich Kästner, rođen u Dresdenu 23. veljače 1899., njemački je književnik. Najpoznatiji je po svojoj humorističnoj, socijalno angažiranoj poeziji i knjigama za djecu.

Jedan je od najboljih i najcjenjenijih njemačkih pisaca za djecu, u svijetu možda najprepoznatljiviji po knjizi Emil i detektivi. Pisao je i epigrame i drame. Studirao je germanistiku i romanistiku te doktorirao iz filozofije.

Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada. Godine 1933. njegove su knjige zabranjene i spaljivane.

Godine 1960. nagrađen je medaljom Hansa Christiana Andersena za svoju autobiografiju Als ich ein kleiner Junge war. Umro je u Münchenu, 1974. godine.

Otokar Keršovani, hrvatski publicist – 1902.

Dana 23. veljače 1902. rođen je Otokar Keršovani, hrvatski publicist. Keršovani je pisao najprije u karlovačkom školskom listu Timor, a u prvoj polovici 1920-ih u klupskom glasilu Mlada Jugoslavija (1922–23), kojem je bio supokretač i suurednik. 1924. postao je novinar i radio za Zagrebački tisak, a doprinosio je i za Novosti (Zagreb 1922-23).

Također je pisao u listu Čovečnost (1925), glasilu SKA Rad (Beograd 1926–27), Politici (Beograd 1927, 1929) te Samoupravnom glasniku (Bitolj 1927). Istodobno, smatrao se komunistom te se pridružio Komunističkoj partiji Jugoslavije. Uhićen je 1928. godine i osuđen na godinu dana zatvora. Nakon što je pušten iz zatvora, odlazi u Srbiju, gdje pokušava organizirati SKOJ. Ponovno je uhićen 1930. godine i osuđen na deset godina zatvora jer je priznao svoje članstvo u Komunističkoj partiji.

Kaznu je služio u Srijemskoj Mitrovici, gdje je ostao politički aktivan. U zatvoru je bio marksistički učitelj za ostale komunističke zatvorenike. Također je i neke ostale zatvorenike uključio u novinarstvo i pokrenuo ilegalni zatvorski list Udarnik (1936). Pušten je u veljači 1940. godine, a nakon toga svoje djelovanje nastavlja u raznim ljevičarskim magazinima. U ožujku 1941. godine, pred Travanjski rat, ponovno je uhićen i zatvoren u zatvoru Kerestinec. Ustaše su ga, nakon dolaska na vlast, likvidirale zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom i Zvonimirom Richtmannom u Dotršćini. Strijeljan je kao ‘duhovni začetnik’ ubojstva redarstvenoga agenta. Nakon rata, jedna novinarska tvrtka u Opatiji i nagrada za životno dostignuće Hrvatskog novinarskog društva nose njegovo ime.

Stefan Zweig, književnik – 1942.

Zweig Stefan, austrijski književnik (Beč, 28. XI. 1881 – Petrópolis kraj Rio de Janeira, 23. II. 1942). Odrastao u otvorenoj i kozmopolitskoj židovskoj obitelji. U Berlinu i Beču studirao germanistiku, romanistiku i filozofiju. Zagovornik duhovnoga jedinstva Europe; pacifist. Emigrirao u Englesku, pa u Južnu Ameriku, gdje si je, izmoren egzilom, oduzeo život.

ZWEIG, Stefan

Književno stvaralaštvo započeo je u duhu novoromantičarskog impresionizma pjesničkom zbirkom Srebrne strune (Silberne Saiten, 1901). Široj publici postao je poznat 1920-ih novelama, pod utjecajem teorije psihoanalize, u kojima je prikazao duševna stanja suvremenoga čovjeka (zbirke Amok, 1922; Stranputice osjećaja – Verwirrung der Gefühle, 1927).

Drugi dio njegova stvaralaštva predstavljaju književne obradbe povijesnih tema u esejima, romansiranim biografijama i biografskim skicama u kojima daje novo viđenje povijesne uloge pojedinca i općih humanističkih vrijednosti. Esejistički duboko proživljenim portretima povezuje književno-povijesnu metodu sa snažnim doživljajem i umjetničkom rekonstrukcijom povijesnih zbivanja i prikazanih likova (Zvjezdani sati čovječanstva – Sternstunden der Menschheit, 1927; Tri majstora – Drei Meister, 1920; Maria Stuart, 1935; Magellan, 1938; Trijumf i tragika Erazma Roterdamskoga – Triumph und Tragik des Erasmus von Rotterdam, 1934). Izvrstan prevoditelj s francuskoga jezika (Ch. Baudelaire, P. Verlaine, R. Rolland).

Osnovana Međunarodna organizacija za standardizaciju – 1947.

Međunarodna organizacija za standardizaciju (engleski International Organization for Standardization; kratica ISO) je međunarodno tijelo za postavljanje standarda sastavljeno od predstavnika raznih nacionalnih tijela standarda.

Osnovana 23. veljače 1947., organizacija producira industrijske i komercijalne standarde. Iako se ISO definira kao nevladina organizacija, njegova sposobnost postavljanja standarda koji često postanu zakoni, bilo kroz međunarodne ugovore ili kroz nacionalne standarde, ga čini moćnijim od većine nevladinih organizacija. U praksi, ISO se ponaša kao konzorcij usko povezan s vladama.

Od jeseni 2006., postoji 158 članova od kojih svaki predstavlja jednu zemlju. ISO usko surađuje za IEC-om, koji je odgovoran za standardizaciju električne opreme.

Slobodan Lang, humanitarac – 2016.

Lang, Slobodan, hrvatski liječnik i humanitarni djelatnik (Zagreb, 8. X. 1945 – Zagreb, 23. II. 2016).

Diplomirao (1971) i doktorirao (1982) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio naslovni profesor na Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«.

Istaknuo se u ekološkom pokretu (osnivač pokreta »Zdravi grad«), pokretu za ljudska prava (u štrajku rudara Staroga trga na Kosovu 1989) te u humanitarnim akcijama (konvoji »Libertas«, 1992., »Bijeli put«, 1993. i dr.).

Bio je savjetnik predsjednika republike za humanitarna pitanja (1993–2000).