NA DANAŠNJI DAN: Marko Aurelije, Delacroix Eugene, Juraj Posilović, Rudolf Hess, osnovan Građanski, preteča Dinama, Černobilska katastrofa, Svjetski dan obnovljivih izvora energije

Marko Aurelije, rimski car – 121.

Marko Aurelije , rimski car i filozof (Rim, 26. IV. 121 – Vindobona, danas Beč, 17. III. 180). Konzul 140. i 145., tribun 147., zatim suvladar Antonina Pija, a nakon njegove smrti car od 161. do 180. Ratovao je protiv Parta (162–166), zauzeo Armeniju, Mezopotamiju i upao u Mediju.

Uspio je odbiti i poraziti (167–168) plemena Markomana, Kvada i Jaziga, koja su napala podunavska područja Rimskoga Carstva i doprla do Akvileje. Ugušio je ustanke u Britaniji (162), Egiptu (172) i pobunu Avidija Kasija (175). Umro je tijekom novoga rata s Markomanima i Kvadima, koji je počeo 177. Za svoje vladavine pojačao je nadzor nad provincijama, štednjom sanirao državne financije, proveo reforme u građanskom pravu te osnivao škole.

Marko Aurelije

Napisao je na grčkom jeziku spis Razgovori sa samim sobom , djelo bolne rezignacije nad tužnim ljudskim sudbinama, prožeto etičkim sugestijama koje tvore filozofsku (stoičku) paralelu ćudorednim zasadama ranoga kršćanstva. U središtu je njegova antimaterijalističkoga nauka sudjelovanje čovjeka u tijelu, duši i duhu, čiji je nositelj pobožna, hrabra i umna osobnost, no ona gospodari samo duhom kao sjedištem dužnostî i savjesti koja čovjeka stalno preispituje s obzirom na ispravnost njegovih čina. Posredstvom duha ljudi sudjeluju u božanskom bitku i time čine idealnu zajednicu koja prekoračuje sve zbiljske, povijesne, nacionalne i kulturne granice, a po tom se Marko Aurelije smatra jednim od začetnika ideje kozmopolitizma. Njegov brončani konjanički spomenik u Rimu na Kapitoliju jedno je od najmonumentalnijih djela rimske antičke skulpture.

Delacroix Eugene, francuski slikar i grafičar – 1798.

Delacroix Eugène, francuski slikar i grafičar (Charenton-Saint-Maurice, 26. IV. 1798 – Pariz, 13. VIII. 1863). Najistaknutiji predstavnik i zagovornik romantizma u francuskom slikarstvu. Učio je kod P. Guérina, kopirao P. P. Rubensa i Veronesea, cijenio engleske pejsažiste (R. P. Bonnington, J. Constable).

Delacroix Eugene

Na pariškom Salonu debitirao 1822. djelom Dante i Vergilije u paklu, kojim je obilježio prijelom između akademskoga klasicizma J. L. Davida i sljedbenika te – istodobno s književnim romantizmom – novih nastojanja na slobodi likovnog izraza, suprotstavljajući akademskim formulama svoju imaginaciju, dinamiku i patos te domoljubni zanos (Sloboda predvodi narod, 1831). Godine 1832. Delacroix putuje u Maroko i Alžir, gdje dozrijeva njegov smisao za jake kolorističke ekspresije. Nevjerojatnom upornošću radio je skice i studije svega što je vidio, nastojeći naročito fiksirati ritmove pokreta (Alžirske žene u haremu, 1834). Slikao je velike kompozicije, u kojima je ponajviše prikazivao dramatične povijesne trenutke (Car Justinijan sastavlja zakonik, 1826; Križari osvajaju Carigrad, 1841), mitološku tematiku (Medeja, 1838), biblijske prizore (Dobri Samaritanac, 1850; Tobija i anđeo, 1863), egzotične zvijeri i konje (Lov na lavove, 1854), teme iz djela Dantea, W. Shakespearea, G. G. Byrona, W. Scotta i J. W. Goethea (većinom u grafici).

Izvodio je po narudžbi velike dekoracije u pariškim javnim ustanovama (strop u Senatu, 1846., i Louvreu, 1850), palačama i crkvama (Borba Jakova s anđelom u crkvi Saint-Sulpice, 1855). Radio je i portrete, osobito likove glazbenika (F. Chopin, H. Berlioz, N. Paganini). U Dnevniku (Le Journal d’Eugène Delacroix, I–II, 1932), četiri je desetljeća bilježio misli i uočavanja o umjetničkim pojavama svojega doba; njegovo bogato dopisivanje objavljeno je u dva sveska 1878. Rehabilitirao je boju kao počelo slikarske kreacije, čime je nagovijestio impresionizam; nadahnuo A. Renoira, P. Seurata i V. van Gogha.

Juraj Posilović, zagrebački nadbiskup – 1834.

Juraj Posilović (Ivanić Grad, 24. travnja 1834. – Zagreb, 26. travnja 1914.), zagrebački nadbiskup

Juraj Posilović

Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1854. godine. Doktorirao je teologiju u Beču. Nesebično se zalagao za promicanje opće kulture i znanosti u hrvatskomu narodu. Bio je urednik Katoličkog lista i jedan od pokretača Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronima te profesor bogoslovije i prvi dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1876. imenovan je biskupom senjsko-modruškim ili krbavskim, a 1894. ustoličen je za zagrebačkog nadbiskupa. Pomoćni biskup bio je Blaž Švinderman, njegov vjerni pomoćnik i suradnik. Pod njegovim pokroviteljstvom restaurirana je zagrebačka prvostolnica, izgrađeni samostan i crkva isusovaca u Zagrebu te održan Prvi hrvatski katolički sastanak 1900. Među osobite zasluge biskupa Posilovića pripadaju i njegova neumorna nastojanja da se očuva glagoljica u hrvatskome narodu.

Jednim je od darovatelja katedrala Srca Isusova u Sarajevu (slike Crkvenih Otaca). Uređivao je Zagrebački katolički list.

Rudolf Hess, nacistički političar – 1894.

Rudolf Hess

Hess Rudolf, njemački političar (Aleksandrija, Egipat, 26. IV. 1894 – Berlin-Spandau, 17. VIII. 1987). Od 1920. član Nacionalsocijalističke stranke. Sudjelovao u tzv. Münchenskom puču 1923. Hitlerov privatni tajnik (1925–32), u travnju 1933. postao njegov zamjenik u vodstvu stranke; iste god. ministar Reicha bez lisnice; od 1938. član Tajnoga savjeta. U namjeri da nagovori britansku vladu na sklapanje mira i na zajednički rat protiv SSSR-a, odletio u svibnju 1941. u Škotsku, gdje je odmah interniran. Kao najbliži Hitlerov suradnik radio je posebno na izgradnji kulta Vođe, bio osobno vezan uz Hitlera i upućen u sve njegove planove, ali se čini da je put u Škotsku izveo bez Hitlerova znanja. Na suđenju njemačkim ratnim zločincima u Nürnbergu 1946. osuđen je, zbog zločina protiv mira, na doživotnu robiju. Kaznu je izdržavao u tamnici Spandau, gdje je od 1966. bio jedini zatvorenik, a 1987. počinio je samoubojstvo.

Osnovan Građanski – 1911.

Na današnji dan 26. travnja 1911. godine u Zagrebu održana je osnivačka skupština Prvog hrvatskog Građanskog športskog kluba, poznatijeg kao Građanski

Bilo je to u Budjejovačkoj restauraciji, u zgradi Prve hrvatske štedionice, popularnoj kavani na današnjem Preradovićevom trgu. Hrvatska je tada bila dio Austro-Ugarske, nogomet kao novi sport u početnoj fazi razvoja. Kao klupska boja odabrana je plava boja, što će ostati trajna prepoznatljivost kluba do današnji dana, a za prvog predsjednika izabran je Andrija Mutafelija, inače ugledni trgovac šeširima, koji se i sam okušao u novoj loptačkoj igri. Purgeri kao neformalni sinonim za igrače i navijače, također, se zadržao do današnjih dana.

Naziv Građanski je preživio i Prvi i Drugi Svjetski rat, pad Austrijskog Carstva, državu SHS, Karađorđevu Jugoslaviju, Pavelićevu NDH, ali ne i stvaranje socijalističke Jugoslavije. Nakon rata, 1945., kao kazna zbog igrađnja prvenstva tijekom okupacije, ukinuti su svi zagrebački nogometni klubovi, a Građanski je osvanuio s novim imenom – Dinamo.

Stvaranjem suvremene samostalne hrvatske države, lutalo se i s imenom popularnog kluba iz zagrebačkog Maksimira. Tako, promjene imena kluba u HAŠK Građanski i Croatia Zagreb nisu dobro primljene ratnih devedesetih godina 20. stoljeća, a današnje ime usvojeno je na sjednici skupštine kluba 12. travnja 2011. godine kad se ime Nogometni klub Dinamo Zagreb mijenja u Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb želeći naglasiti povezanost sa Građanskim.

Černobilska katastrofa – 1986.

Černobilj je grad i pristanište u sjevernoj Ukrajini. Leži na rijeci Pripjat, oko 130 km sjeverno od Kijeva. Prije nuklearne katastrofe (1986) oko 25 000 st. Gradom proglašen 1941. Oko 16 km sjeverozapadno od grada nalazi se velika nuklearna elektrana Lenjin. U toj se elektrani (koja se sastojala od četiriju dovršenih i jednoga nedovršenog reaktora) dogodio 26. IV. 1986. do sada najteži kvar na nekom nuklearnom reaktoru, što je izazvalo teške posljedice: 31 osoba je poginula (29 od zračenja), 135 000 osoba je evakuirano i zabilježen je znatan porast radioaktivnosti, osim u tom dijelu ondašnjeg SSSR-a, i u većem dijelu Europe.

Do kvara je došlo na četvrtom reaktoru pri nepravilno zamišljenom i nepravilno provođenom pokusu zaustavljanja rada reaktora, pri čemu je isključeno hlađenje reaktora. Zbog toga je nekontrolirano porasla temperatura, zapalili su se grafitni moderatori pa je došlo do taljenja reaktorske jezgre i do eksplozije. U atmosferu su izbačene velike količine radioaktivnih tvari.

Radioaktivni oblak nošen zračnim strujama krenuo je prema Skandinaviji, a zatim je obišao cijelu sjevernu i srednju Europu. Požar na reaktoru ugašen je prvih dana svibnja zatrpavanjem pijeskom, a poslije je ostatak reaktora zazidan u betonski sarkofag.

Svjetski dan obnovljivih izvora energije

Dana 26. travnja obilježava se Svjetski dan obnovljivih izvora energije s osnovnim ciljem da se osvijesti potreba za istraživanjem i korištenjem obnovljivih izvora energije vode, vjetra, sunca i biomase, ali i ukaže na ograničenost i ekološku opasnost neobnovljivih resursa, atomske energije, nafte, ugljena i prirodnog plina. Obilježava se u spomen na velike nuklearnu katastrofu u Černobilu koja se dogodila 26. travnja 1986. godine sa stravičnim posljedicama. Procjenjuje se da je uz 30-ak trenutačnih ljudskih žrtava, od posljedica zračenja umrlo između 4 000 i 9 000 ljudi. K tome, s tog je područja evakuirano oko 350.000 ljudi, a nuklearna katastrofa je uništila i cjelokupni eko-sistem, biljni i životinjski svijet.