NA DANAŠNJI DAN: Ludwig van Beethoven, Ivo Žic-Klačić, Tennessee Williams, Ervin Šinko, Branko Ćopić, Schengenski sporazum

Ludwig van Beethoven, skladatelj – 1827.

Ludwig van Beethoven (Bonn, 16./17. prosinca 1770. – Beč, 26. ožujka 1827.), njemački skladatelj i pijanist, jedan od najvećih skladatelja u povijesti glazbe koji je prenosio bečku klasiku 18. i romantizam 19. stoljeća, zbog čega se i opravdano naziva “posljednjim bečkim klasičarem i prvim romantičarom”.

Ludwig van Beethoven

Ostavio je neizbrisiv trag na daljnji razvoj zapadnoeuropske klasične glazbe i ostao uz Mozarta najizvođeniji i najpoznatiji skladatelj europske glazbene tradicije.

Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika. Osim što je postao zaštitno lice romantizma, jednako snažno utjecao je i na glazbenike 20. stoljeća (Bartok, Šostakovič) sve do razdoblja avangarde čiji su mu predstavnici Pierre Boulez i Karlheinz Stockhausen isticali svoj dug. Njegovih devet simfonija smatra se “Biblijom za skladatelje”, dok se njegove 32 glasovirske sonate smatraju “Biblijom za pijaniste”, pri čemu su svaka simfonija i sonata glazbeni svijet za sebe.

Ivo Žic-Klačić, književnik – 1903.

Ivo Žic-Klačić (Punat, 26. ožujka 1903. – Rijeka, 2. siječnja 1973.) hrvatski književnik.

Ivo Žic-Klačić

U lipnju 1924. godine maturirao je na učiteljskoj školi u Kastvu. Bio je učitelj po selima na istoku Srbije od 1925. do 1932. godine i tamo mu se rodio sin Rikard Žic, kasnije ugledni slikar. Diplomirao je književnost na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu 1936. godine. Potom je bio nastavnik na građanskoj školi u Vrbniku do 1938. god. i u Banjoj Luci do 1942. god., kad je bio uhićen. Godinu i pol dana proveo je po zatvorima i jedva izbjegao strijeljanje. U prosincu 1945. godine došao je u Rijeku i tu je tri godine predavao na gimnaziji, potom je bio intendant Narodnog kazališta (1948.-1949.), te upravitelj Osnovne škole Kozala.

Zbog oporbenih stavova 1954. godine ostao je 18 mjeseci bez posla i jedva izbjegao Goli otok. Kao arhivist radio je u Povijesnom arhivu od 1956. do umirovljenja 1966. godine.

Poslije 1945. godine Ivo Žic-Klačić objavljivao je u: Riječkom listu, Novom listu, Riječkoj reviji, 15 dana, Pomorstvu, Galebu; u zagrebačkim listovima kao što su bili: Kulturni radnik, Ilustrirani vjesnik, Vjesnik; u splitskim časopisima: Književni Jadran, Jugoslavenski mornar, Čuvar Jadrana…

Tennessee Williams, američki dramski pisac – 1911.

Williams, Tennessee (pravo ime Thomas Lanier Williams), američki dramatičar (Columbus, Mississippi, 26. III. 1911 – New York, 24. II. 1983). Odrastao i školovao se u nekoliko gradova na američkome Jugu; diplomirao na Sveučilištu Iowa (1938). Nagrada za jednočinke pod naslovom Američki blues (American Blues, 1939) omogućila mu je pokusne izvedbe drame Borba anđela (Battle of Angels, 1940) u Bostonu, ali se predstava nije održala.

Tennessee Williams

Obiteljskom, dijelom i autobiografskom »dramom sjećanja« Staklena menažerija, o hendikepiranoj djevojci koja se pred zbiljom povlači u svijet mašte, postigao je prvi veliki uspjeh na Broadwayu, a nadmašio ga je dramom Tramvaj zvan žudnja, u kojoj se kompleksni odnosi dvaju središnjih likova, dekadentne južnjačke ljepotice i vitalna potomka poljskih imigranata, mogu tumačiti na više razina.

Sljedbenik utemeljitelja moderne drame (H. Ibsena, A. Strindberga i A. P. Čehova te E. O’Neilla), likovima marginaliziranih pojedinaca i provokativnim temama (alkoholizam, histerija, ludilo, samoubojstvo, homoseksualnost, promiskuitet, kanibalizam, linč, rasizam i slično) bavio se i u dramskim tekstovima što su nastali u sljedećem desetljeću. Premda je uz drame i jednočinke pisao i kratke priče, romane te pjesme, trag u književnosti i kazalištu ostavio je uglavnom dramskim tekstovima što su nastali od sredine 1940-ih do početka 1960-ih, a svjetsku su mu slavu donijele i njihove mnoge komercijalno uspjele ekranizacije.

Ervin Šinko, književnik – 1967.

Šinko, Ervin aka Franjo Spitzer; mađarski: Sinkó Ervin, mađarski i hrvatski književnik (Apatin, Vojvodina, 5. X. 1898 – Zagreb, 26. III. 1967).

Ervin Šinko

Od 1919. živio i djelovao u emigraciji (Pariz, Moskva). Objavljivao pjesme i književne priloge u mnogim mađarskim časopisima. Dobio jugoslavensko državljanstvo 1939, od 1942. do 1943. interniran u logoru na Rabu,od 1945. živio u Zagrebu.

Šef Katedre za mađarski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu od 1959. Djela: zbirka pjesama na mađarskom Noći i jutra; romani Egidije kreće na put; Četrnaest dana; Optimisti; pripovijetke Aronova ljubav, Natporučnik Elemir; dramski tekstovi Osuđenici; Strašna sreća; putopisni i autobiografski dnevnik Roman jednoga romana; eseji Sablast kruži Evropom, Falanga Antikrista: i drugi komentari i dr.

Branko Ćopić, književnik – 1984.

Ćopić, Branko, srpski književnik (Hašani kraj Bosanske Krupe, 1. I. 1915 – Beograd, 26. III. 1984).

Diplomirao 1940. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Pjesme, pripovijetke, romane i drame objavljivao u listovima, časopisima i zbornicima. Knjige pripovijedaka Pod Grmečom (1938), Borci i bjegunci (1939), Planinci (1940) i Bašta sljezove boje (1970) prožete su lirizmom, humorom i ironijom te lakoćom izražavanja.

U romanima Prolom (1952), Doživljaji Nikoletine Bursaća (1956), Gluvi barut (1957) i Osma ofanziva (1964) zaokupljen je malim čovjekom i njegovom sudbinom. Pjesme za djecu spontane su mu i maštovite te su stekle antologijski status, poput legendarne Ježeve kućice, a dramski tekstovi pretežno humoristični.

Izvršio je samoubojstvo, skokom s mosta na Savi u Beogradu 26. ožujka 1984. godine.

Stupio na snagu Schengenski sporazum – 1995.

Schengenski sporazum je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum je potpisan na brodu “Princeza-Mari Astrid”, na mjestu Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu. Prema Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).

Schengenski sporazuma konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.

Do danas su ovaj sporazum prihvatile 24 zemlje članice Europske unije, kao i 4 zemlje članice EFTA-e.