NA DANAŠNJI DAN: Ljubica Oblak-Strozzi, Rudi Supek, Ivan Supek, Vjenceslav Richter, Branko Gavella, Pablo Picasso, Dan bibliobusa, Svjetski dan Roma
Ljubica Oblak-Strozzi, primadona – 1896.
Ljubica Oblak-Strozzi (Sarajevo, 8. travnja 1896. – New York, 23. ožujka 1981.), hrvatska operna pjevačica
Ljubica Oblak-Strozzi
Od 1916. do 1922. djelovala je u zagrebačkom HNK, zatim u Wroclawu, a od 1924. do 1934. godine prvakinja je opere u Berlinu. Gostovala je diljem Europe, a jedna je od najvećih interpretkinja svojeg vremena. Dramskim sopranom velike izražajnosti i vrhunskim glumačkim kreacijama ostvarila je niz uloga među kojima se posebice ističu Verdijeva Aida, Wagnerova Elizabeta, Puccinijeva Tosca i Straussova Saloma.
Bila je u braku s Titom Strozzijem, u kojemu je rođena kći koja živi u Sjedinjenim Državama i nije nastavila kazališnim putem svojih roditelja.
Rudi Supek, sociolog – 1913.
Rudi Supek (Zagreb, 8. travnja 1913. – Zagreb, 2. siječnja 1993.) bio je hrvatski filozof, sociolog i psiholog.
Rudi Supek
Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Studirao je kliničku psihologiju u Parizu, a 1952. godine doktorirao je na Sorboni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio se francuskom pokretu otpora. Nijemci su ga zatvorili u koncentracijski logor Buchenwald kod Weimara, jedini logor kojeg su logoraši sami oslobodili. Bio je nositelj legije časti i pukovnik francuskog pokreta otpora.
Radio je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu i Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Godine 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je Odsjek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osnivača Korčulanske ljetne škole. Od 1967. do 1973. godine urednik je časopisa Praxis, a utemeljio je i uređivao časopis Pogledi. Širok je spektar tema njegovih radova: od patopsihologije do antropološke, filozofijske i socijalnoekološke problematike.
Ivan Supek, hrvatski fizičar, filozof, pisac i humanist – 1915.
Ivan Supek (Zagreb, 8. travnja 1915. – Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.
Supek je 1940. godine doktorirao fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom fizičara Wernera Heisenberga, s kojim je nastavio rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine.
Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala na niskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost materijala na tim temperaturama.
Autor je brojnih romana i drama s filozofskim, političkim i znanstveno-fantastičnim temama. Njegov roman Proces stoljeća priča je o procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera.
Bio je kritičar procesa globalizacije i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti te je u doba prisilne šutnje u domovini održavao predavanja na mnogim svjetskim sveučilištima (američkim, britanskim, njemačkim i francuskim). Umro je u svom stanu u Zagrebu 5. ožujka 2007. nakon duge bolesti. U spomen na Ivana Supeka, gimnazija u Zagrebu nosi njegovo ime kao X. Gimnazija “Ivan Supek” te svake godine od 5. ožujka do kraja mjeseca travnja održava proslavu Dani Ivana Supeka.
Vjenceslav Richter, arhitekt – 1917.
Richter Vjenceslav, hrvatski arhitekt, kipar i slikar (Drenova, 8. IV. 1917 – Zagreb, 2. XII. 2002). Diplomirao arhitekturu 1949. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Suosnivač skupine EXAT 51 (1950), Studija za industrijsko oblikovanje – SIO (1956) i Centra za industrijsko oblikovanje – CIO (1963) u Zagrebu.
U svojim teorijskim radovima o urbanizmu (Sinturbanizam, 1964; Heliopolis, u časopisu Arhitektura, 1968) te kiparskim (Sistemska plastika, 1963; Reljefometar, 1964) i slikarskim ostvarenjima (Sistemska grafika, 1973) dosljedno je provodio načela likovne sinteze konstruktivizma i funkcionalizma. Autor je izložbenih paviljona u Bruxellesu (1958) i Milanu (1964), robne kuće u Blatnici (1978) i više obiteljskih kuća (Rabuzin u Ključu, 1979; Jeličić u Zagrebu, 1985; Klinar u Puli, 1988). Bavio se uređenjem interijera (Kazališna kavana u Zagrebu, 1970) i scenografijom (S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, 1959; R. Strauss, Elektra, 1981). U njegovoj kući na Vrhovcu u Zagrebu od 2000. je otvorena Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1992).
Branko Gavella, kazališni redatelj – 1962.
Branko Gavella (Zagreb, 28. srpnja 1885. – Zagreb, 8. travnja 1962.), hrvatski redatelj, teatrolog i kazališni pedagog. Filozofiju i germanistiku studirao je u Beču. Pisao je kazališne kritike u dnevniku Agramer Tagblatt, a 1914. prvi put režira u HNK. Potiče osnivanje glumačke škole, ravna dramom HNK i postavlja svoje najbolje predstave, te realizira brojna djela opernog repertoara. Osobito se zalagao za scensko izvođenje hrvatske dramske baštine.
Branko Gavella
Režira u godinama nakon Drugog svjetskog rata u Bratislavi, Ostravi i Ljubljani, a od 1949. ponovo je u svom rodnom gradu, a 1950. preustrojio je zagrebačku Zemaljsku glumačku školu u Akademiju za kazališnu umjetnost (danas ADU). 1953. pokreće utemeljenje Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Dramsko kazalište Gavella). Režirao je oko 270 dramskih, opernih i operetnih djela, a napisao je knjige: ˝Hrvatsko glumište˝, ˝Glumac i kazalište˝ i ˝Književnost i kazalište˝).
Branko Gavella jedan je od najvećih umjetnika što ih je imala hrvatska pozornica. Stvaralac i teoretičar, organizator i pedagog, redatelj, prevodilac i publicist koji svojim nezaobilaznim djelom postaje pojmom i simbolom cijelog kazališnog razdoblja. Zanimljivo je i da je kao nogometni sudac sudio prvu prvenstvenu utakmicu na području današnje Hrvatske, odigranu između HŠK-a Croatia i Tipografski ŠK-a u rujnu 1912.g.
Pablo Picasso, slikar – 1973.
Pablo Picasso, španjolski slikar, grafičar, kipar, keramičar i scenograf (Málaga, 25. X. 1881 – Mougins kraj Cannesa, Francuska, 8. IV. 1973). Jedan od najvećih i najutjecajnijih umjetnika XX. stoljeća i osnivač (uz G. Braquea) umjetničkoga smjera kubizam.
Isprva pohađao umjetničku školu u Barceloni, potom kratko studirao slikarstvo na Akademiji San Fernando u Madridu (1897). Od 1904. boravio u Parizu, gdje se nadahnuo djelima E. Delacroixa, H. Daumiera, impresionista, osobito E. Degasa, te H. Toulouse-Lautreca i P. Gauguina.
U modrom razdoblju hladnim modrim tonovima prikazivao je svijet beskućnika, prosjaka, bludnica, dok je u ružičastom razdoblju osnovni ton ružičaste boje davao intimno i melankolično ozračje motivima putujućih cirkusa, svirača, akrobata.
Pablo Picasso
Slika Gospođice iz Avignona nagoviješta njegovo novo razvojno razdoblje – kubizam (izgrađeno pod utjecajem P. Cézannea te afričke i polinezijske plastike), koji novom koncepcijom oblika i prostora označava prekretnicu u europskom slikarstvu.
U prvom razdoblju rastavljao je objekt na osnovne geometrijske oblike i uveo u slikarstvo novu tehniku, kolaž. Potom je prešao na sintetsko tretiranje motiva (pretežito mrtvih priroda). U neoklasičnom razdoblju vratio se čistoj liniji i klasičnoj modelaciji snažnih ljudskih figura.
U kontaktu s nadrealizmom, prelazi na tematiku s područja podsvijesti i fantastike (motiv Minotaura), potom izgrađuje sugestivni ekspresionizam (monokromna ekspresivna Guernica, 1937., simbolički prikaz apokaliptičkih strahota Španjolskoga građanskoga rata). Za okupacije Francuske 1940–44. u mnogobrojnim radovima daje odraz svojih raspoloženja i pogleda na događaje koji se zbivaju u svijetu. Nakon 1945. bavio se i skulpturom, keramikom i grafikom, u kojoj je u različitim tehnikama ostvario golem opus. U mnogim inačicama popularizirao je motiv bijeloga goluba mira.
Posljednje desetljeće života proveo je u dvorcu Vauvenargues kraj Cannesa, gdje je u njegovu atelijeru uređena memorijalna zbirka, a muzeji s njegovim djelima nalaze se u Barceloni, Parizu i u Málagi.
Dan bibliobusa
Na današnji dan obilježava se dan bibliobusa. Bibliobus (biblio+[auto]bus) ili pokretna knjižnica je posebno vozilo opremljeno policama s knjigama i drugom građom te je namijenjena prijevozu i posudbi knjižnične građe uz stručnu pomoć knjižničara.
Bibliobus omogućava pružanje knjižničnih usluga osobama koje žive na udaljenim mjestima ili kojima je iz bilo kojeg drugoga razloga onemogućeno da osobno dolaze u knjižnicu. Bibliobus je sastavni dio mreže narodnih knjižnica te obilazi sela i ruralna područja prema utvrđenom rasporedu, najčešće, svaka dva tjedna.
Suvremeni bibliobusi imaju i do nekoliko tisuća knjiga i građu na drugim medijima. U Hrvatskoj ima 11 bibliobusa i 1 bibliokombi (podaci iz 2008 g.) Preteča današnjih bibliobusa su bile pokretne knjižnice na zaprežnim kolima koje su se pojavile u 19. stoljeću u Velikoj Britaniji i početkom 20. stoljeća u SAD-u.
Tokom 20.stoljeća kao bibliobus se sve više upotrebljavaju motorna vozila a pravi procvat bibliobusi doživljavaju nakon 2. svjetskog rata kada se bibliobusne službe osnivaju u Francuskoj, Njemačkoj, Skandinaviji, SSSR-u, Oceaniji itd. Povijest bibliobusa u Hrvatskoj seže u 1969 g. kada je Gradska knjižnica Rijeka osnovala prvu bibliobusnu službu u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Knjižnice grada Zagreba su osnovale bibliobusnu službu 1976 g. dok su knjižnica Nikola Zrinski iz Čakovca i Knjižnica i čitaonica Fran Galović iz Koprivnice osnovale svoje bibliobusne službe 1979 g.Gradska knjižnica Zadar osniva bibliobusnu službu 2006 g.
Svjetski dan Roma
Svjetski dan Roma dan je proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemima s kojima se Romi suočavaju. Obilježava se 8. travnja.
Dan je službeno proglašen 1990. godine u Serocku u Poljskoj, mjestu četvrtog Svjetskog romskog kongresa Međunarodne romske unije , u spomen na prvi veći međunarodni susret romskih predstavnika održan u Chelsfieldu kraj Londona od 7. do 12. travnja 1971. godine. Na tom je kongresu donesena odluka o romskoj himni za koju je izabrana pjesma Đelem, Đelem (romski: Idem, idem) i odluka o zastavi za koju je odabrana plavo-zelena dvobojnica s crvenim kotačem u sredini, simbolom napretka i pokreta, ali i migracije Roma tijekom povijesti.
