NA DANAŠNJI DAN: Ladislav III., Johannes Brahms, Petar Iljič Čajkovski, Gary Cooper, Eva Peron, prvi višestranački izbori u Hrvatskoj, Mato Ergović

Ladislav III., hrvatsko-ugarski kralj – 1205.

Ladislav III. (mađ. III. László) (1199. – 7. svibnja 1205.), hrvatsko – ugarski kralj (1204. – 1205.) iz dinastije Arpadovića.

Kralj Emerik se 1198. godine vjenčao Konstancom, kćeri aragonskog kralja Alfonsa II. Godine 1201. rodio mu se sin Ladislav. Kako je kralj bio u zavadi s bratom Andrijom, a zdravlje mu je bilo sve lošije, odlučio je 1204. godine okruniti sina za kralja. Smatrao je da će mu tako sačuvati krunu. Za ugarskog kralja krunio ga je kaločki nadbiskup Ivan, jer je Ostrogonska biskupija bila upražnjena. Tom je prilikom splitski nadbiskup Bernard okrunio Ladislava za hrvatskog kralja.

Ladislav III

Emerik se uoči svoje smrti izmirio s bratom i imenovao ga ga skrbnikom svog maloljetnog sina, a ubrzo potom je umro. Kada je Andrija odbio prihvatiti dužnost skrbnika, te počeo uskraćivati prihode kraljici Konstanci, ona se nije više osjećala sigurno, pa je pobjegla sa sinom kraljem Ladislavom III. i krunom svetog Stjepana u Beč, k austrijskom vojvodi Leopoldu VI.. No tu je iznenada umro, pa se Andrija izmirio s Konstancom i vojvodom Leopoldom, koji mu je vratio krunu. Kralj Ladislav III. pokopan je u Stolnom Biogradu. Zbog svoje mladosti nije mogao bitno utjecati na prilike u državi.

Ladislav III. je umro 7. svibnja 1205. godine, a nasljedio ga je stric Andrija II.

Johannes Brahms, skladatelj – 1833.

Johannes Brahms

Johannes Brahms (Hamburg, 7. svibnja 1833. – Beč, 3. travnja 1897.), njemački skladatelj. Karijeru je započeo kao pijanistički virtuoz. Robert Schumann mu je pomogao da se afirmira kao skladatelj, predstavivši ga glazbenoj javnosti i zauzimajući se za tiskanje njegovih djela. Polazi od klasičnog i baroknog naslijeđa, ali je njegov glazbeni izraz u osnovi romantičarski. U njegovu opusu nalaze se sve glavne instrumentalne i vokalne vrste, izuzevši opere. Često se inspirirao narodnom glazbom, a osobito se istaknuo na području komorne glazbe i solo pjesama. Četiri simfonije, dva klavirska koncerta, violinski koncert u D duru, dvostruki koncert za violinu i violončelo u a-molu, Njemački requiem i brojne solo pjesme samo su dio najvažnijeg Brahmsovog opusa, uz komorna djela te crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo.

Petar Iljič Čajkovski, ruski skladatelj – 1893.

Petar Iljič Čajkovski (Votkinsk, 7. svibnja 1840. – Petrograd, 6. studenog 1893.) bio je ruski skladatelj i jedan od najvećih skladatelja romantizma. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske kozačke obitelji Čajka (rod).

Petar Iljič Čajkovski

Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv. grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera. Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike.

Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je njegova mecenatkinja Nadežda von Meck, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u. Umro je u Sankt Peterburgu 6. studenog 1893.

Među njegovim najpoznatijim djelima su: “Pikova dama”, “Jevgenije Onjegin”, “Mazeppa”, “Djevica Orleanska”, “Labuđe jezero”, “Orašar”, “Koncert za klavir i orkestar br.1”, “Koncert za violinu i orkestar”, “IV. simfonija”, “VI. simfonija “Patetična” i “Uvertira 1812”.

Gary Cooper, glumac – 1901.

Gary Cooper

Cooper Gary, američki filmski glumac (Helena, Montana, 7. V. 1901 – Los Angeles, 13. V. 1961). Iz ugledne obitelji, isprva karikaturist. Visok, muževan, vrstan jahač, od 1925. dobivao epizodne uloge u vesternima, a od 1926. nastupao u glavnima zadržavajući golemu popularnost sve do kraja života. Nastupao pretežito u dvjema vrstama likova sličnih obilježja. Kao tipični »mladić iz susjedstva«, povučen, čestit i nepokolebljiv, utjelovljenje američke demokratičnosti i individualizma 1930-ih, posebno se istaknuo ulogom u filmu F. Capre Gospodin Deeds ide u grad (Mr. Deeds Goes to Town, 1936), a ubrzo su se toj karakterizaciji pridružile uloge u akcijskim filmovima, osobito vesternima (legendarni »Zapadnjak«). Ističu se Zakon Divljega Zapada (The Westerner, 1941) W. Wylera i Točno u podne (High Noon, 1952) F. Zinnemanna, za koji je nagrađen Oscarom, kao i za ratni film Narednik York (Sergeant York, 1941) H. Hawksa. God. 1961. dobio je Oscara za životno djelo.

Eva Peron, predsjednica Argentine – 1919.

Eva PeronEva Peron

Perón, María Eva Duarte de (Evita), argentinska političarka (Los Toldos, 7. V. 1919 – Buenos Aires, 26. VII. 1952). Bez formalnog obrazovanja, u mladosti se bavila glumom. Udala se za J. D. Peróna 1945. Kada je Perón došao na vlast 1946., postala je politički utjecajna. Osnovala je Zakladu Eve Perón (Fundación Eva Perón, 1948), kroz koju je pomagala uspostavu bolnica, škola i sirotišta. Potaknula je širenje prava glasa na žene (1949). Njezina je masovna popularnost među najsiromašnijim slojevima (tzv. beskošuljaši – los descamisados) već za života dosegnula razinu kulta. O njoj su napisane mnogobrojne biografije i postala je ikonom popularne kulture druge pol. XX. st., o čem svjedoči i kazališni mjuzikl Evita A. Lloyda Webera i T. Ricea iz 1978., prema kojem je A. Parker snimio istoimeni film 1996.

Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj – 1989.

Izbori 1989.

Burne 1989., kada se mijenjala politička slike svijeta i Hrvatske, u Hrvatskoj je osnovana prva politička stranka. Bila je to Hrvatska socijalno – liberalna stranka/savez (HSLS), slijedi Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), koja je ne zanemarujući naglasiti demokraciju, inzistirala je prije svega na nacionalnom pitanju. Stranka je osnovana u Zagrebu u lipnju 1989.godine, a za predsjednika je izabran Franjo Tuđman. Razlike između HSLS-a i HDZ-a najočiglednije su se iskazale u listopadu 1989. godine, kada je HSLS na središnjem zagrebačkom trgu pokrenuo akciju za ponovno postavljanje spomenika banu Josipu Jelačiću, koji su komunističke vlasti uklonile 1947. godine. Liberali su tražili vraćanje spomenika, dok su članovi HDZ-a oštro naglasili kako je spomenik postao simbol zatiranja hrvatskih nacionalnih osjećaja . „Bilo je to prvo, ali masovno, opozicijsko okupljanje s jasnim porukama za stvaranje demokratske samostalne Hrvatske.“

Tijekom predizborne kampanje najvjerodostojnijom političkom opcijom se iskazala Hrvatska demokratska zajednica pod vodstvom dr. Franje Tuđmana koja se žestoko suprotstavila velikosrpskom hegemonizmu. S geslom “Svoj na svome” Tuđman je izričitije i odlučnije od drugih političkih stranaka tražio pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i državnu suverenost. Krajnji je cilj bila samostalna i nezavisna Hrvatska država. Poznat je i plakat iz toga vremena pod geslom “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske”.

U utrci za 351 zastupničko mjesto sudjelovalo je 1705 kandidata, 33 političke stranke i 16 raznih udruženja.

S 42 posto dobivenih glasova HDZ je osvojio 205 zastupničkih mjesta ili 58 posto. Drugi najbolji rezultat polučio je SKH-SDP s 26 % osvojenih glasova i 107 mandata (30 posto). Slijedila je Koalicija narodnog sporazuma KNS s 15 posto glasova i 21 mandatom (5.9 posto). Posljednja stranka koja je prošla izborni prag bila je Srpska demokratska stranka (SDS) koja s 1,6 posto glasova osvaja 5 (1.4 posto mandata). Ostatak mandata je išao nezavisnim kandidatima i nacionalnim manjinama.

Mato Ergović, glumac – 1913.

Ergovic Mato

Mato Ergović (Novi Mikanovci, 11. siječnja 1927. – Zagreb, 7. svibnja 2013.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Bio je iznimno upečatljiv epizodni karakterni glumac i komičar, koji je veći dio vlastite glumačke karijere proveo u zagrebačkome Gradskom dramskom kazalištu Gavella.

Kao upečatljiv karakterni i komični epizodni glumac ostavio je traga u mnogim gledanim televizijskim serijama, među ostalim, bio je Domenico u “Našem malom mistu”, Pučanstvo u “Velom mistu”, Kanonik u seriji “U registraturi”, velečasni iz “Mačka pod šljemom”.

Zapamćen je i po ulogama u mnogim filmovima kojih je snimio šezdesetak, a među kojima su i “Svoga tela gospodar”, “Družba Pere Kvržice”, “U gori raste zelen bor”, “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”, “Povratak”, “Sokol ga nije volio”, “Maršal”, “Tu”, “Duga mračna noć”.