NA DANAŠNJI DAN: Kotromanić, Pavičić, Tesla, Proust, de Chirico i Višijevska Francuska
Stjepan Tomaš Kotromanić, bosanki kralj – 1461.
Stjepan Tomaš, bosanski kralj od 1443. do 1461. Bio je nezakoniti sin Stjepana Ostoje. Na početku vladavine sukobio se s neposlušnim velikašima. Godine1444. potisnuo je Osmanlije iz Srebrenice, a njihova vazala Stjepana Vukčića Kosaču iz zapadnog Huma. Papa Eugen IV. proglasio ga je 1445. zakonitim kraljem Bosne i oslobodio obveza iz izvanbračne zajednice s Vojačom, ženom niska podrijetla.
Zatim se pomirio sa Stjepanom Vukčićem Kosačom te se u zalog novoga saveza oženio Vukčićevom kćeri Katarinom 1446. u Milodražu kraj Fojnice, po katoličkom obredu. Time je u Vukčiću Kosači stekao i novoga saveznika protiv Osmanlija. Pod stalnim osmanskim pritiskom čvrsto se vezao uz Ugarsku, primivši 1449. među ostalim i obvezu da će progoniti pripadnike Crkve bosanske. Zajedno sa svojom ženom, kraljicom Katarinom, bio je zaslužan za podizanje mnogobrojnih katoličkih vjerskih objekata u ondašnjoj Bosni, primjerice crkve Presvetoga Trojstva u Vrlima, crkve sv. Katarine u Jajcu, crkve sv. Tome u Vranduku, kao i najveće nedovršene crkve u gradu Bobovcu 1461.
Neuspio pokušaj povezivanja Bosne i Smederevske Despotovine (1459., ženidbom sina mu Stjepana Tomaševića s Marom, kćeri despota Lazara) bio je povod novim osmanskim neprijateljstvima prema Bosni. Usred tih zbivanja umro je početkom srpnja 1461., u nerazjašnjenim okolnostima, a naslijedio ga je Stjepan Tomašević, sin što ga je imao s Vojačom.
Ante Tresić Pavičić, književnik – 1867.
Hrvatski književnik Ante Tresić Pavičić rođen je 10. srpnja 1867. u Vrbanju na Hvaru
Školovao se u raznim gradovima, a u Beču je završio povijest i filozofiju te doktorirao. Uz opsežan književni rad, bio je vrlo aktivan pravaš, nezaobilazan sudionik javnog i političkog života.
Kada je osnovana država Srba, Hrvata i Slovenaca, bio je diplomatski predstavnik u Washingtonu i Madridu. Tresić Pavičić bio je veoma plodan pisac. Okušao se u gotovo svim književnim oblicima. Njegovi romani Izgubljeni ljudi, Moć ljepote, Pobjeda kreposti, uglavnom su deklarativno-programatski tekstovi.
Među boljim su proznim radovima putopisi koje je pisao modernijim stilom, bez opterećenja društveno-narodne komponente. U poeziji je Tresić kultne forme, temeljene na narodnoj i klasicističkoj metrici, podredio emotivnosti i nadahnuću. Vrednija mu je zbirka Sutonski soneti. Okušao se i u drami, i to u dvama tematskim krugovima: iz nacionalne prošlosti (na primjer c) i iz rimskog života.
Rođen Nikola Tesla, znanstvenik i izumitelj – 1856.
Znanstvenik i inovator Nikola Tesla rođen je u Smiljanima kraj Gospića 10. srpnja 1856. godine. Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike. Izumitelj je okretnog magnetskog polja, višefaznog sustava izmjeničnih struja i nebrojenih drugih stvari koje su dobrim dijelom odgovorne za tehnologiju koju danas svakodnevno koristimo.
Teslin sustav višefaznih električnih struja i njegovu električnu rasvjetu prikazala je tvrtka Westinghouse na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893., te je predložila Teslin sustav izmjeničnih struja za hidroelektranu na slapovima Niagare. Hidroelektrana je bila završena 1896., a njome je, visokonaponskim dalekovodom (visoki napon je bitno smanjio gubitke), bio opskrbljivan oko 40 kilometara udaljen grad Buffalo, a potom i udaljeniji gradovi. U isto je doba po New Yorku bilo raspoređeno nekoliko stotina malih elektrana istosmjerne struje, jer se ona zbog velikih gubitaka mogla prenositi samo na udaljenosti do 3 kilometra. Za nekoliko godina Teslin se sustav višefaznih izmjeničnih struja počeo rabiti u cijelome svijetu, a tijekom više od jednoga stoljeća u osnovi se nije promijenio. Visokofrekvencijske izmjenične struje primijenio je za bežični prijenos signala i energije. S transformatorom vrlo visokoga omjera transformacije (poslije nazvanim Teslin transformator) postizao vrlo visoke napone i stvarao vrlo snažna električna polja. Izumio je radiokomunikacije i daljinsko upravljanje. Načinio je model broda kojim je s pomoću električnih signala bežično upravljao na daljinu, a javno ga je 1898. pokazao u New Yorku.
Bavio se i istraživanjima u strojarstvu, na primjer 1913. patentirao je turbinu s mnoštvom tankih diskova a bez lopatica (Teslina turbina). Kako nije imao interesa i vremena baviti se razvojem i prilagodbom svojih izuma tržištu, mnogi koji su razvijali njegove izume i prisvajali su ih. Vrhovni sud SAD-a tek je 1943., nakon Tesline smrti, poništio američke patente radija G. Marconija, jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi. Tesla je za svoje izume dobio mnoga priznanja i počasne doktorate. Nobelova ga je nagrada mimoišla jer ju nije htio podijeliti s Edisonom. Stotine izuma, većinom iz elektrotehnike, prijavio je u 112 patenata u SAD-u i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali samo zabilježeni u njegovim dnevnicima ili stručnim časopisima. Najveće je priznanje Teslinu radu bilo dano na 11. općoj konferenciji za mjere i utege 1960., kada je za mjernu jedinicu magnetske indukcije (gustoće magnetskog toka) prihvaćen naziv tesla (oznaka T). Jedini je to naziv mjerne jedinice po nekome Slavenu među 19 naziva po zaslužnim znanstvenicima u Međunarodnom sustavu mjernih jedinica. Po Tesli je nazvan planetoid ili asteroid 2244 Tesla, te krater na Mjesecu Tesla (krater).
Marcel Proust, francuski književnik
Marcel Proust rođen je 10. srpnja 1871. godine u Parizu, u imućnoj liječničkoj obitelji. Nježan i osjetljiv, pobolijevao je od djetinjstva od astme, što je obilježilo čitav njegov potonji život. Kao izobražen i profinjen mladić kretao se u mondenim građanskim, umjetničkim i aristokratskim krugovima, pisao i prevodio, posebno djela engleskoga estetičara Johna Ruskina, koji je presudno utjecao na njegovo kasnije stvaralaštvo. Svoje glavno životno djelo pisao je desetak godina, u utrci s bolešću i smrću. U gotovo potpunoj osami i odustajanju od svih drugih djelatnosti nastalo je jedno od najosebujnijih i najvrjednijih djela svjetske književnosti, golemi ciklus romana pod zajedničkim naslovom U traganju za izgubljenim vremenom.
Giorgio de Chirico, talijanski slikar -1888.
Giorgio de Chirico, rođen u Volosu u Grčkoj 10. srpnja 1888., grčko-talijanski je slikar – osnivač metafizičke škole slikarstva i preteča nadrealizma. Umjetnički se obrazovao u Ateni, Firenci i gdje je postao članom umjetničke akademije. U Njemačkoj je bio pod utjecajem filozofija Friedricha Nietzschea i Schopenhauera, ali i njemačkog romantičarskog simbolizma Arnolda Böcklina i Klingera, kod kojih je cjenio mogućnost da mitološke prizore uklope u sadašnjost, u prorijeđenoj i zamrznutoj atmosferi. De Chiricova je ljubav prema mitovima i klasičnoj kulturi učinila njegove slike, naslikane odlučnim i sjajnim umjetničkim jezikom, veoma prepoznatljivima. On je geometrijskom pravilnošću slikao statične kompozicije spajajući realno i imaginarno naglašavajući plastične vrijednosti neobičnih, apsurdnih kombinacija predmeta i pojava.
Stvorena Višijska Francuska – 1940.
Višijska Francuska, Višijski Režim ili Višijska Vlada su najčešći nazivi rabljeni za opisivanje francuske vlade koja je u Drugom svjetskom ratu kao Marionetska država Velikog Njemačkog Reicha surađivala s Nacističkom Njemačkom i Silama Osovinama od srpnja 1940. do kolovoza 1944. Višijska vlada je naslijedila Treću Francusku Republiku i bila prethodnik de Gaulleove Privremene vlade. Službeno se zvala Francuska Država (État Français), kako bi se razlikovala od prijašnje Republike Francuske.
Maršal Philippe Pétain je proglasio Višijsku Francusku nakon poraza protiv Nacističke Njemačke i svoje je proglašenje legitimirao glasovima u Nacionalnoj Skupštini, te je Skupština prenijela sve moći na Pétaina, čime je on postao posljednji premijer(Président du Conseil) Treće Republike i predsjednik Skupštine, a taj se događaj zbio 10. lipnja 1940., a kasnije je uzeo titulu Šefa Francuske Države(Chef de l’État Français). Maršal Pétain je bio na čelu reakcionarnog programa zvanog Révolution nationale, čiji je cilj bio “regeneracija(oživljavanje) nacije”.
Nekoliko dana nakon osnivanja režim je donio niz zakona usmjerenih protiv židova koji su živjeli u toj zemlji. Koliko je daleko Pétain išao u kolaboraciji, svjedoči podatak da je uveo antisemitske zakone te je počeo uhititi Židove i ostale nepogodne, te ih slati u koncetracijske logore u Njemačkoj, a za te su operacije bile zadužene policijske snage i milicija (milice), koje su isto tako hvatale političke protivnike režima i članove pokreta otpora te pomagale Njemačkoj policiji. Višijski režim je uz antisemitske, proveo i druge zakone, koji su pojedincima branili osnovne slobode i onemogućavali normalan život strancima. Svi su ti zakoni bili vrlo slični nacističkim.
Višijska Francuska se sporila sa generalom de Gaullom oko legitimnosti nad francuskim teritorijem. De Gaulle je smatrao da je njegova Slobodna Francuska jedina prava i zakonita nasljednica Treće Republike. S vremenom, de Gaulle je tu bitku za legitimnost počeo dobivati, jer se otpor prema režimu i Nijemcima sve više povećavao kako je vrijeme odmicalo. Pokret otpora se potpuno razvio. Kada su saveznici pokrenuli operaciju Overlord, iskrcavanje na plaže Normandije, de Gaulle je proglasio Privremenu Vladu Republike Francuske(Gouvernement Provisoire de la République Française, GPRF) u lipnju 1944. Nakon što je u kolovozu iste godine oslobođen Pariz, Privremena ga je vlada je 31. kolovoza proglasila svojim središtem. 23. listopada Saveznici su Privremenu vladu proglasili jedinom legitimnom francuskom vladom.
Većina članova Višijskog režima uhićena je od strane snaga Privremene vlade, a mnogi od njih su osuđeni na smrt. I sam Maršal Phillippe Petain je bio osuđen na streljanje, ali zbog njegove poodmakle životne dobi (imao je 89 godina) general de Gaulle mu je kaznu od smrtne promijenio u doživotnu. Umro je 23. srpnja 1951., u dobi od 95 godina na otoku Ile d’Yeu, gdje je služio kaznu i gdje je i pokopan.
Nakon oslobođenja vršen je lov na pristaše Vichyjevog režima, nazvan kao Epuration (čišćenja). Procjenjuje se da počinjeno najviše 9.000 ubojstava i izrečeno 6763 smrtnih kazni, od kojih je izvršeno 767. (izvor: Wikipedija)
