NA DANAŠNJI DAN: Kosovska bitka, Antun Vrančić, Benjamin Franklin, Franjo Krežma, Hugo Pratt, UEFA, Ljubo Karaman, Ella Fitzgerald, Franco Zeffirelli, Svjetski dan vjetra

2021-06-15-dndd

Kosovska bitka između osmanske i kršćanske vojske -1389.

Dana 15. lipnja 1389. godine na Kosovu polju odvila se glasovita bitka između osmanske i srpske vojske. Nakon pada Sredca u Bugarskoj i Niša u Srbiji, Turcima su bila otvorena vrata za upad u Srbiju i dalje na zapad. Knez Lazar je pomoću bosanske vojske 1387. razbio Turke kod Pločnika, ali ta, kao i ona bosanska pobjeda kod Bileće 1388. razljutila je sultana Murata I. kojem je prvi na udaru bio upravo knez Lazar. On se zbog toga izmirio s ugarskim kraljem Žigmundom, a tražio je i pomoć bosanskog kralja Tvrtka koji mu je poslao 20.000 vojnika.

Njima su se pridružile i hrvatske snage pod vodstvom bana Ivaniša Horvata. Tijek bitke i danas je nejasan, a prema nekim teorijama trajala je čak nekoliko dana. Legenda kaže da je sultana Murata I. ubio srpski junak Miloš, a zna se i da su bosanske kraljevske snage s hrvatskom vojskom i križarima razbile tursko krilo, te dva puta poslale glasnike da je bitka dobivena.

Kršćani su na Kosovu Turcima doista zadali jak udarac, ali uz strašne gubitke od kojih se razjedinjena i oslabljena srpska zemlja, koja je bez Lazara kao jedinog vođe koji je mogao objediniti srpske plemiće, nikada nije oporavila te je uskoro postala lakim plijenom brzo osnažene turske vojske.

Antun Vrančić, prvi hrvatski diplomat svjetskog ranga – 1575.

Vrančić, Antun, hrvatski crkveni prelat, diplomat i pisac (Šibenik, 29. V. 1504 – Prešov, Slovačka, 15. VI. 1573). Mlad otišao u Ugarsku, gdje se u Veszprému za njegovu izobrazbu brinuo majčin rođak, biskup Petar Berislavić; postao skradinski kanonik i veszprémski arhiđakon.

Antun Vrančić

Smrću Berislavića ulazi u krug oko Ivana Zapolje, koji ga šalje na studij u Padovu, Beč i Krakov. Godinama obavljao diplomatske misije u vodećim europskim državama. God. 1549. prešao u službu Ferdinanda I. Habsburgovca; 1553–57. bio je kraljev pregovarač u Carigradu.

Bio je pečuški i jegarski biskup, ostrogonski nadbiskup, primas Ugarske i kardinal. Dopisivao se s najistaknutijim europskim humanistima (Aonio Paleario, P. Giovio, Ph. Melanchthon, N. Zrinski). Svestran književni djelatnik, autor putopisa po istočnoeuropskim zemljama, pjesnik latinist, arheolog (rimski natpisi, u Ankari pronašao i objavio Augustov autobiografski spis Res gestae divi Augusti) i biograf (životopis P. Berislavića); uvrstio se među najistaknutije ličnosti hrvatske povijesti XVI. stoljeća.

Benjamin Franklin dokazao da je munja elektricitet – 1752.

Američki političar, filozof i fizičar Benjamin Franklin 1752. godine izveo je svoj čuveni pokus sa zmajem i munjom. Franklin je već u svojim ranijim radovima o elektricitetu blago odstupao od tadašnjih pogleda na tu nedovoljno istraženu pojavu, a i prvi je predložio podjelu na pozitivni i negativni naboj. 1750. predložio je pokus sa zmajem kako bi dokazao da su munje u stvari elektricitet, a dvije godine kasnije Francuz Thomas-François Dalibard izveo je sličan pokus sa željeznom šipkom i uspio iz oblaka izvući iskre.

Benjamin Franklin

Franklin je samo mjesec dana kasnije u Philadephiji izveo pokus koji je predložio, a prema svjedočanstvima bio je potpuno uspješan, no postoje i teorije prema kojima ga uopće nije izveo na način kako je opisano. Logično je da bi u slučaju opisane izvedbe eksperimenta Franklin možda i poginuo, pa se vjeruje kako nije čekao da ga preko konopca i zmaja ‘pogodi munja’, nego je zmaj podigao prema olujnom oblaku, a pošto se zmaj naelektrizirao on je zaključio kako je teorija o munjama kao elektricitetu točna.

Tomu u prilog ide i smrt Georga Wilhelma Richmanna koji je samo nekoliko mjeseci nakon Franklinovog eksperimenta poginuo pokušavajući izvesti sličan pokus. Nakon uspješnog pokusa Franklin je postavio novu teoriju elektriciteta, te je izumio gromobran što ga je proslavilo i u neznastvenom svijetu.

Godine 1775. postaje član Kongresa SAD-a i jedan od autora Deklaracije neovisnosti. Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj od 1776. do 1785., koristeći se svojim osobnim ugledom i popularnošću, učinio je goleme usluge Sjedinjenim državama u njezinom ratu za nezavisnost od 1775. do 1883., sklopio je s Francuskom savez 1778., a 1783. bio je potpisnik mirovnog ugovora s Velikom Britanijom nakon Američkoga rata za neovisnost. Vrativši se u Ameriku, Franklin sudjeluje u stvaranju američkog ustava 1787., a posljednjih godina života objavljuje niz članaka u korist ukidanja ropstva. Učenjak, neumoran borac za slobodu čovjeka, diplomat, vjerujući u djelotvornost razuma pri rješavanju ljudskih pitanja, Franklin je personifikacija i simbol svoga prosvjetiteljskog vijeka.

Franjo Krežma, hrvatski violinist i skladatelj – 1881.

Franjo Krežma, u njemačkogovornim zemljama Franz Krezma, (Osijek, 2. rujna 1862. – Frankfurt na Majni, 15. lipnja 1881.), hrvatski violinist i skladatelj.

Svijet će ga upamtiti kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinistu i skladatelja, koji će svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stati uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim će danima postati pravi violinski virtuoz.

Franjo Krežma

Glazbu je učio u Zagrebu, kod Đure Eisenhuta, a nakon toga i u prijestolnici Austro-Ugarske, u Beču. U Bečki konzervatorij stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad! Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe.

Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U Italiji je imao priliku zasvirati na Paganinijevoj violini, a u dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u “Bilse orkestru”, koji je imao u Berlinu službeni naslov “Bilse’sche Kapelle” iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja “Berlinska filharmonija”.

Rekli su za njega: “Francesco Krežma, čudo iz Hrvatske!”. Umro je na turneji u Njemačkoj u dobi od 19 godina, nakon što je obolio od upale uha.

Hugo Eugenio Pratt, strip crtač – 1927.

Hugo Eugenio Pratt (15. lipanj 1927. – 20. kolovoz 1995.), talijanski strip autor čije radove karakteriziraju snažne priče i prepoznatljiv crtački stil. Njegovo najpoznatije djelo je, zasigurno, serija Corto Maltese.

Hugo Eugenio Pratt

Crtačem stripova odlučuje postati u desetoj godini, za vrijeme boravka u Etiopiji s roditeljima. Nakon što u sedamnaestoj godini zajedno s prijateljima u Veneciji tiska prvu publikaciju ’As pik’, argentinski izdavač ih poziva da dođu raditi u Buenos Aires, što oni prihvaćaju. 1952. izdaje ’Narednika Kirka’, zatim slijede ’Ana iz džungle’, ’Fort Wheeling’ i drugi stripovi. 1959. u Londonu radi za Daily Mirror. Nakon toga odlazi u Brazil, a kasnije se vraća u Italiju.

Godine 1967. crta prvu priču u kojoj se pojavljuje njegov kasnije najpoznatiji lik, Corto Maltese, ’Baladu o slanome moru’. Corto ubrzo postaje dominantan lik u Prattovim djelima.

Osnovana nogometna organizacija UEFA – 1954. godine

UEFA predstavlja većinu europskih nacionalnih nogometnih udruženja te nogometnih natjecanja, kao i nagradne fondove na natjecanjima te medijska prava tih natjecanja. Smještena je u švicarskom Nyonu. Ova Unija europskih nogometnih udruga (Union of European Football Associations – UEFA) osnovana je na današnji dan 1954. godine u švicarskom gradu Baselu. Za prvog je predsjednika izabran Danac Ebbe Schwartz, a za glavnog tajnika Francuz Henri Delaunay, idejni začetnik europskog nogometnog prvenstva.

Ljubo Karaman, veliki sintetičar hrvatske povijesti umjetnosti – 1971.

Karaman, Ljubo, hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator rođen je u Splitu 15. lipnja 1886. godine, umro u Zagrebu 19. lipnja 1971. Studirao u Beču, gdje je doktorirao iz povijesti umjetnosti kod M. Dvořáka i J. Strzygowskoga (1920). Zajedno s F. Bulićem organizirao je i vodio u Splitu konzervatorsku službu za Dalmaciju (od 1926), a u Zagrebu je bio ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za cijelu Hrvatsku (1941–50). Od 1965. član JAZU (danas HAZU). Godine 1964. dobio je Nagradu za životno djelo.

Ljubo Karaman

Težište njegova znanstvenoga istraživanja bili su spomenici Dalmacije od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske i Istre. U mnogobrojnim člancima u dnevnome tisku popularizirao je spomeničku baštinu Hrvatske. U svojim je radovima iznio tvrdnju da Dioklecijanova palača nije castrum već kasnorimska rezidencija, izgrađena na helenistički način i u jednome mahu (Palača cara Dioklecijana, 1927., s F. Bulićem).

U djelu Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930) postavio je temelje starohrvatskoj arheologiji i razračunao se s pristašama različitih teza o predromaničkoj umjetnosti u Dalmaciji. Otklanjajući langobardsku i bizantsku tezu o podrijetlu pleterne ornamentike, uočio je inačice s regionalnim diferencijacijama, različite od pletera na italskome tlu, s kojima je ta skulptura u nas bila povezana. Prvi je sistematizirao grobove starohrvatskoga doba i predmete iz njih (nakit, mačeve, ostruge) te je time dao cjelovitu sliku toga razdoblja. Iz doba slobodnih komuna u XIII. stoljeću obradio je djela dvojice istaknutih majstora, Buvine i Radovana.

U umjetnosti XV. i XVI. stoljeća naglasio je osebujnost gotičko-renesansnih prijelaznih oblika. U nekoliko je navrata sumirao rezultate u sintetičkim pregledima umjetnosti Dalmacije (Pregled umjetnosti u Dalmaciji, 1952). Revidirao je niz mišljenja o umjetnosti sjeverne Hrvatske i Slavonije, napose ona o zagrebačkoj katedrali.

Uočio je slavenski udio u umjetničkim spomenicima Istre i naglašavao utjecaje iz Italije i alpskoga područja. Osobita mu je zasluga što je pojmovima u umjetničkom razvoju pojedinih regija u Hrvatskoj, granični i periferni, dao pozitivno značenje.

Ella Fitzgerald, pjevačica – 1996.

Fitzgerald, Ella, američka jazz-pjevačica (Newport News, Virginia, 25. IV. 1917 – Beverly Hills, California, 15. VI. 1996). Odrasla u gradu Yonkersu, od 1932. živjela u newyorškoj četvrti Harlem.

Ella Fitzgerald

U amaterskom zboru mjesnoga kazališta otkrio ju je Benny Carter, koju ju je preporučio Chicku Webbu, s čijim je orkestrom snimila prvu ploču (Love and Kisses, 1935) i prvi hit (A-Tisket, A-Tasket, 1938). Nakon Webbove smrti vodila je njegov orkestar do 1942., potom započela solo karijeru, sudjelovala na turnejama te nastupala i snimala s velikim džezistima (Duke Ellington, Count Basie, Oscar Peterson, Louis Armstrong i dr.).

Od 1947. do 1953. nastupala uz trio kontrabasista Raya Browna, tadašnjega supruga. Čisti zvuk i fleksibilnost njezina glasa, velik raspon (3 oktave) i briljantan ritmički stil omogućili su joj da postane najomiljenijom jazz-pjevačicom. Nastupala diljem svijeta s trupom Jazz at the Philharmonic producenta Normana Granza te je snimila niz tematskih albuma s djelima najvećih skladatelja. Bila je prva pjevačica koja je uporabila tzv. bebop scat varijaciju u izvedbama jazz-standarda. Njezine jazz-verzije pjesama Lady Be Good, Flying Home, How High the Moon i dr. najutjecajnije su izvedbe vokalnoga jazza do danas. Nagradu Grammy osvojila je 13 puta.

Franco Zeffirelli, redatelj – 2019.

Franco Zeffirelli

Zeffirelli, Franco, talijanski redatelj (Firenca, 12. II. 1923 – Rim, 15. VI. 2019). Bio je kazališni scenograf i kostimograf, pa redatelj, ugled stekao postavama opera. Na filmu režirao od 1957. uglavnom adaptacije i često u britanskoj i američkoj produkciji, npr. Shakespeareovih drama Ukroćena goropadnica (The Taming of the Shrew, 1967), Romeo i Julija (Romeo and Juliet, 1968), Hamlet (1990), te Verdijevih opera Traviata (1983) i Otello (1986). Režirao je i religijske spektakle Brat Sunce, sestra Mjesec (Fratello Sole, sorella Luna, 1973), o Franji Asiškom, te Isus iz Nazareta (Jesus of Nazareth, 1978). Čaj s Mussolinijem (Tea with Mussolini, 1999) melodrama je autobiografskoga nadahnuća, a Mladi Toscanini (Young Toscanini, 1988) i Callas zauvijek (Callas Forever, 2002) biografske su melodrame o slavnim glazbenim umjetnicima.

Svjetski dan vjetra

Dan vjetra

Svake godine 15. lipnja obilježava se svjetski dan vjetra, odnosno Global Wind Day. Cilj obilježavanja ovog dana je upoznati se s prednostimaiskorištavanja energije vjetra, načinima rada vjetroagregata i poticanje korištenja energije vjetra kao ekološkog, „zelenog“ izvora energije. Global wind day – Svjetski dan vjetra, kojeg koordiniraju EWEA i GWEC, počeo se obilježavati 2007. godine kao Europski dan vjetra, a 2009. godine je počelo obilježavanje u cijelom svijetu. Prošle godine ovaj dan obilježen je u 29 zemalja kroz 220 raznih događaja, a ove godine očekuje se još veći odaziv.

Aktualno
Hrvatska
Zanimljivosti