NA DANAŠNJI DAN: Juraj Baraković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Yves Saint-Laurent, Olimpijske igre u Berlinu, Ron Brown, Pero Pirker, Ervina Dragman, Pokolj u Dalju, Zoran Đinđić, podmorska rijeka
Juraj Baraković, hrvatski pjesnik
Juraj Baraković (Plemići, Rtina kraj Zadra, 1548. – Rim, 1. kolovoza 1628.) hrvatski je renesansni pjesnik iz Zadra.
Juraj Baraković hrvatski je renesansni pjesnik iz Zadra. Poznata su mu djela Vila Slovinka, Jarula i Draga, rapska pastirica, a pripisuju mu se još neka djela. U zadarskom kalendaru Il Rammentatore dalmatino navodi se da je Baraković pisao životopis Cicerona na talijanskom i životopis sv. Jeronima na hrvatskom jeziku, gramatiku ‘ilirskog’ jezika, navodno tiskanu 1614. godine, i povijest ‘naroda dalmatinskog i hrvatskog’ koju je tiskao pjesnikov nećak Marko Baraković. Pridaje mu se i pohvalnica Čestitom Zadru gradu. Napisao je više djela, ali ostao je u književnosti zapamćen po jednom: spjevu u 13 pjevanja Vila Slovinka. Umro je u Rimu, 1. kolovoza 1628. godine. Pokopan je u crkvi sv. Jeronima, gdje mu je prijatelj Ivan Tomko Mrnavić postavio nadgrobnu ploču s epitafom iz kojeg saznajemo o starini Barakovićeva podrijetla i o njegovu sudjelovanju u borbi protiv Turaka.
Ivan Kukuljević Sakcinski, političar – 1889.
Hrvatski političar, književnik i povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski preminuo je 1. kolovoza 1889. godine
Ivan Kukuljević Sakcinski bio je hrvatski povjesničar, književnik i političar. Školovao se u gimnaziji u rodnom Varaždinu i Zagrebu, te na Vojnoj akademiji u Kremsu. Tijekom školovanja počeo je pisati na njemačkom jeziku. Godine 1833. stupio je u vojsku, a već tri godine kasnije postao je časnik u Beču. Od 1837. godine, kada je upoznao Gaja, oduševljen je ilirac. 1840. godine je dobio zapovijed za premještaj u Milano. Samo godinu dana kasnije podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku i uključio se u politički život boreći se protiv mađarizacije i cenzure. Postat će jedan od vođa Ilirskog pokreta. Godine 1845. postao je veliki sudac Varaždinske županije, a 1861. veliki župan zagrebački. Šest godina kasnije smijenjen je i otada se više nije bavio politikom. Preminuo je 1. kolovoza 1889. godine u dvorcu Tuhakovec u Hrvatskom Zagorju.
Yves Saint-Laurent, francuski modni dizajner – 1936.
Francuski modni dizajner i kostimograf Yves Saint-Laurent rodio se 1. kolovoza 1936. godine u Oranu, u Alžiru. 1954. godine preselio se u Pariz. S 19 godina počeo je raditi za Christiana Diora, a nakon njegove smrti 1957., u svojoj 21. godini, Yves Saint-Laurent je preuzeo upravljanje tom modnom kućom. Pet godina kasnije napustio je Dior i, uz podršku partnera Pierrea Bergéa, utemeljio modnu kuću pod svojim imenom (Yves Saint-Laurent, često se krati u YSL).
Sredinom šezdesetih osmislio je luksuznu žensku prêt-à-porter liniju Saint-Laurent Rive gauche. Bila je to linija industrijski, masovno proizvedene dizajnerske odjeće, koja je bila dostupna u istoimenom lancu prodavaonica. Popularizirajući na taj način prêt-à-porter, pridonio je demokratiziranju mode, koja je postajala dostupnija širem krugu potrošača. Na vrhuncu uspjeha, sedamdesetih, dizajnirao je i odjeću za djecu, modne dodatke te ženske i muške parfeme. Godine 1999. Gucci je otkupio brand YSL i, dok se Tom Ford bavio kolekcijom prêt-à-porter, Yves Saint-Laurent je dizajnirao liniju visoke mode. Modna kuća YSL službeno je zatvorena 2002.
Premda više ne djeluje, brand i dalje postoji pod okriljem Guccija. Nakon povlačenja Toma Forda, liniju prêt-à-porter potpisuje Stefano Pilati. Yves Saint-Laurent i Pierre Bergé otvorili su u Parizu Fundaciju Pierre Bergé – Yves Saint-Laurent (Fondation Pierre Bergé – Yves Saint-Laurent), pokroviteljsku i muzejsku ustanovu, koja pohranjuje 20.000 izložaka iz povijesti ove modne kuće. Yves Saint-Laurent je prvi živući modni dizajner koji je počašćen velikom retrospektivom svojih radova u njujorškom muzeju The Metropolitan Museum of Art. Za svoj rad odlikovan je i ordenom Legije časti. Slavni dizajner umro je u 71. godini, 1. srpnja 2008., u Parizu. 2014. godine film o njemu snimio je francuski redatelj Jalil Lespert. Saint-Laurenta je u filmu, koji opisuje dizajnerov život od 1958. godine, utjelovio mladi francuski glumac Pierre Niney.
Olimpijske igre u Berlinu – 1936.
11. Olimpijske igre održane su u Berlinu, u Njemačkoj, od 1. do 16. kolovoza 1936. godine. Bile su to prve Igre koje su se prenosile uživo putem televizije. Prvi televizijski prijenos ikada emitiran u svemir bio je upravo govor Adolfa Hitlera na otvorenju, 1. kolovoza 1936.. Iako su Igre dodijeljene Njemačkoj prije nego što je nacistička ideologija zavladala tom zemljom, same Igre su dobrim dijelom bile stavljene u funkciju nacističke propagande. Igre su trajale dva tjedna, a najviše medalja osvojila je Njemačka (33 zlatne, 26 srebrnih i 30 brončanih). Najveća zvijezda Igara je bio tamnoputi Amerikanac Jesse Owens, koji je u sprinterskim utrkama i skoku u dalj osvojio ukupno četiri zlatne medalje. Kamerom je zabilježeno i nezadovoljstvo Adolfa Hitlera, nazočnog na stadionu, čije su teorije o superiornoj bijeloj rasi bile dovedene u pitanje fantastičnim Owensovim nastupom.
Ron Brown, američki političar – 1941.
Ronald Harmon “Ron” Brown (Washington, 1. kolovoza 1941. – Dubrovnik, 3. travnja 1996.) – američki političar, ministar trgovine. Poginuo je u nesreći zrakoplova kod Dubrovnika.
Dana 3. travnja 1996. srušio se pokraj Dubrovnika avion Ratnog zrakoplovstva SAD-a CT-43 (modificirani Boeing 737-200) na službenoj trgovačkoj misiji po Hrvatskoj.
U avionu su bili američki ministar trgovine Ron Brown i još 34 članova izaslanstva, uključujući glavnog urednika New York Times ureda u Frankfurtu, Nathaniela C. Nasha. U nesreći je poginulo i dvoje hrvatskih državljana.
Tijekom instrumentalnog prilaza na Zračnu luku Dubrovnik avion je udario u brdo Sveti Ivan pri čemu su poginuli svi putnici. Narednica ratnog zrakoplovstva Shelly Kelly preživjela je pad aviona, ali je umrla od ozljeda sat kasnije.
Mjesto pada, na visini oko 700 m, bilo je 2,6 km sjeveroistočno od mjesta na kojem se avion trebao nalaziti u fazi prilaza. Kao glavni uzrok pada aviona navodi se greška posade u nepravilnoj pripremi postupka instrumentalnog prilaza. Zaključeno je i kako vremenski uvjeti nisu značajnije utjecali na nesreću.
Avion je pripadao 86. Airlift Wing odjeljenju baziranom u Zrakoplovnoj bazi Ramstein u Njemačkoj. Za razliku od civilne inačice 737, vojni CT-43 nema niti snimač podataka o letu niti snimač razgovora u pilotskoj kabini.
Područje mjesta nesreće obilježeno je 10 m visokim križem od nehrđajućeg čelika, a planinari do tog mjesta mogu doći po stazi koja je imenovanoj po poginulom ministru Ronaldu Brownu.
Rođen je u Washingtonu, a odrastao je u New Yorku u obitelji Afroamerikanaca srednje klase. Glumio je u reklami za Pepsi-Colu, koja je bila jedna od prvih reklama usmjerenih prema afroameričkoj populaciji. Studirao je Midllebury College-u. Bio je prvi Afroamerikanac u bratovštini Sigma Phi Epsilon. Služio je vojni rok u Južnoj Koreji i Europi, oženio se i završio studij prava. Radio je kao odvjetnik i lobist. Imao je funkcije u Demokratskoj stranci. Sudjelovao je uspješno u predsjedničkoj kampanji Billa Clintona, koji ga je nakon pobjede na izborima, 1993. godine imenovao ministrom trgovine. Poginuo je 3. travnja 1996. u zrakoplovnoj nesreći 3 kilometra sjeverno od Dubrovnika zajedno s 34 putnika.
Njemu u čast ustanovljene su dvije američke nagrade prozvane njegovim imenom. Po njemu je nazvan i jedan ratni brod te zaklada za stipendiranje studenata. Posthumno je odlikovan od tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona.
Pero Pirker, hrvatski političar – 1971.
Pero Pirker (Varaždin, 5. srpnja 1927. – Zagreb, 1. kolovoza 1972.) bio je hrvatski političar. Bio je jednim od hrvatskih proljećara.
U Zagrebu je išao na studij, gdje je diplomirao pravo. Bio je pripadnik partizanskog pokreta.
Bio je zagrebačkim gradonačelnikom od 1963. do 1967. godine. Bio je omiljen među Zagrepčanima. Obnašao je dužnost tajnika izvršnog odbora (komiteta) središnjeg odbora (sekretar centralnog komiteta) SKH od 1969. godine.
Hrvatsko je proljeće nasilno prekinuto 30. studenog i 1. prosinca 1971. na sjednici Izvršnog komiteta SKH u Karađorđevu, te 1. i 2. prosinca iste godine na 21. sjednici CK SKJ. Ostavke su nakon te te sjednice podnijeli Savka Dabčević-Kučar, Miloš Žanko, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla i Janko Bobetko.
Bio je bolestan od raka. Na prvom plenumu Hrvatske lige za borbu protiv raka izabran je za predsjednika. Hrvatska je liga samostalno uspostavila međunarodne kontakte te samostalno postala članice Međunarodne udruge za borbu protiv raka.
Umro je u zagrebačkoj bolnici 1972. godine. Njegov je golemi sprovod bio manifestacija protiv represije Hrvatskog proljeća.
U Sesvetskom Kraljevcu danas postoji ulica Odvojak Pere Pirkera, a u Slavonskom Brodu ulica.
MTV počeo s emitiranjem – 1981.
Dana 1. kolovoza 1981, u 12:01 sati, MTV se pokrenuo s riječima: “Dame i gospodo, rock and roll”, koje je izgovorio John Lack, i logom televizije preko snimke odbrojavanja i lansiranja prvog space Shuttlea Columbia , koje se dogodio ranije te godine, i lansiranja Apolla 11 . MTV je kratica za Music Television. To je privatni kanal koji ekskluzivno emitira samo glazbene spotove na potrebu dijela gledatelja za glazbenim spotovima. Povremeno emitira i animirane serije, kao što su Daria, Beavis and Butthead, Downtown.
Ervina Dragman, glumica – 1990.
Dragman, Ervina, hrvatska glumica (Zagreb, 8. XII. 1908 – Zagreb, 1. VIII. 1990). God. 1928. završila Glumačku školu u Zagrebu i bila angažirana u zagrebačkome HNK-u, gdje je ostala do umirovljenja 1975. Proslavila se ulogama ljubavnica te komičnih i tragičnih junakinja iz domaćega i stranoga, klasičnoga i suvremenog repertoara. Važnije uloge: Julija (W. Shakespeare, Romeo i Julija), Petrunjela (M. Držić, Dundo Maroje), Gruba (Držić, Skup), Dorina (Molière, Tartuffe), Toinette (Molière, Umišljeni bolesnik), Mirandolina (Goldoni, Krčmarica Mirandolina), Laura (M. Krleža, U agoniji, tročinska verzija), Melita (Krleža, Leda), Iola (M. Matković, Heraklo). Uloga Ljubice (A. Šenoa) nagovještaj je zaokreta prema karakterno zahtjevnijim ulogama: Emma Bovary (T. Strozzi, Gospođa Bovary), Gospođa Morli (L. Pirandello, Gospođa Morli, jedna i dvije), Winnie (S. Beckett, Divni dani), Gospođa Frola (Pirandello, Tako je/ako vam se čini/). Nastupila i u nekoliko filmova (Deveti krug F. Štiglica, 1960; Četvrti suputnik B. Bauera, 1962). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1975.
Pokolj u Dalju – 1991.
Dana 1. kolovoza 1991. Pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi počinili pokolj nad Hrvatima u Dalju ubivši i izmasakriravši između 56 i 57 branitelja i civila.
Pokolj u Dalju odnosi se na ubojstva hrvatskih policajaca, pripadnika Zbora narodne garde, pripadnika civilne zaštite i civila u Dalju koja su počinili JNA i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi od 1. kolovoza do prosinca 1991. nakon zauzimanja grada tijekom Domovinskog rata. Procjenjuje se da je u tom razdoblju ubijeno između 112 i 135 ljudi.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i za ubojstva 4. listopada 1991. godine, kada su pripadnici Teritorijalne obrane SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila. Tijela žrtava odnijeta su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav. Nakon bitke za Vukovar, JNA je 20. listopada 1991. nekoliko zarobljenika transportirala u zatočeničke objekte u Dalju. Tamo je Teritorijalna obrana mučila one koji su branili Vukovar. Najmanje 34 zatvorenika je tada ubijeno.
Zoran Đinđić, srpski političar i bivši premijer Srbije – 2003.
Zoran Đinđić rođen je 1. kolovoza 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Doktorirao je filozofiju u Njemačkoj 1979. pod mentorstvom Jürgena Habermasa.
Politički se angažirao još kao student, kada je sa skupinom mladih tražio osnivanje studentsko-radničke stranke. Jedan je od osnivača Demokratske stranke u Srbiji, 1989., čiji je predsjednik prvi puta postao 1994.
Godine 1997. izabran je za gradonačelnika Beograda, a na toj se funkciji zadržao svega sedam mjeseci. Za premijera Srbije izabran je 25. siječnja 2001. Ubijen je u atentatu 12. ožujka 2003. pri ulasku u zgradu vlade Srbije. U studenome 2007. zbog njegovog ubojstva na 40 godina zatvora osuđeni su bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek zvani Legija i njegov bivši pomoćnik Zvezdan Jovanović kao neposredni izvršitelj atentata. Pored njih osuđeno je još 10 osoba.
Podmorska rijeka u Crnom moru – 2010.
Podmorska rijeka u Crnom moru je struja osobito slane vode koja teče kroz Bospor i duž dna Crnog mora. Otkriće ove rijeke objavljeno je 1. kolovoza 2010. godine. Objavili su ga znanstvenici Leedskog sveučilišta. Prvo je takve vrste na svijetu.
