NA DANAŠNJI DAN: Joseph Pulitzer, Božidar Širola, Đuro Sudeta, Titanic, Anton Marti, Ferdo Kovačević, Vesna Parun, Proglašenje NDH, Lech Kaczyński

Na današnji dan 1912. godina britanski prekooceanski parobrod Titanic isplovio je na svoje prvo i zadnje putovanje

Joseph Pulitzer, novinar – 1847.

Joseph Pulitzer (mađarski: József Pulitzer; Makó, Mađarska, 10. travnja 1847. – Charleston, SAD, 29. listopada 1911.), američki novinar i publicist, istaknuto je ime američkoga novinarstva.

Rođen je u Makóu u Mađarskoj, kao najstariji sin mađarskog Židova. Njegov otac Filip je bio uspješni i prosperitetni trgovac žitom, koji je umro kad je Joseph imao 11 godina. Nekoliko godina kasnije njegova majka se udala za Maxa Blaua, biznismena. Pulitzer se obrazovao u privatnoj školi u Budimpešti.

Godine 1864., kao 17-ogodišnjak, emigrirao je bez imalo novca iz Mađarske u SAD, u Castle Garden u New Yorku koji je bio prvi službeni imigracijski centar u Americi.

PULITZER, Joseph

Njegov prvi posao utovarivača brodova u St. Louisu je propao – Pulitzer je radio kao konobar, sahranjivao je umrle od kolere 1866. na otoku Arsenal, zatim je radio kao reporter, prvo u novinama St Louisa Westliche Post, koje su izlazile na njemačkom jeziku. “Bio je rođeni reporter”, rekao je za njega jedan od njegovih kolega kasnije.

Columbia School of Journalism 4. lipnja 1917. godine ustanovila je i dodijelila prvu Pulitzerovu nagradu, koju je ustanovio energični i poduzetni novinski magnat Joseph Pulitzer. Prestižnim nagradama, koje se dodjeljuju svakog travnja, odaje se prizanje za rad na 14 kategorija u području novinarstva, te sedam kategorija na području književnosti i ostalih oblika pisane umjetnosti. Primanje Pulitzerove nagrade u bilo kojoj od kategorija najveći je iskaz časti i profesionalnog priznanja.

Božidar Širola, skladatelj – 1889.

Dr. Božidar Širola (Žakanje, 20. prosinca 1889. – Zagreb, 10. travnja 1956.), hrvatski skladatelj, muzikolog i etnomuzikolog.

Božidar Širola

Diplomirao je 1913. i odmah se zaposlio kao nastavnik, te nastavio kao privatni učenik Ivana pl. Zajca učiti glazbenu teoriju i instrumentaciju. Već tada je Širola skladao, i neke su njegove skladbe izvedene u Zagrebu. Skladao je operu »Novela od Stanca«, balet »Sjene«, melodram »Otmica«, više simfonijskih pjesama za solo i orkestar, mnogo komorno-muzičkih djela, cikla pjesama za jedno grlo uz klavir i orkestar, simfonijskih djela, a za zbor naročito »Pjesni razlike«, oratorije »Život i spomen sv. braće Cirila i Metoda« (a capella) i »Žrtva Abrahamova« (uz orkestar).

Znatan mu je i rad na polju glazbene povijesti i estetike. »Missa poetica- nastala je god 1926.

Umro je u Zagrebu 10. travnja 1956.

Đuro Sudeta, pjesnik – 1903.

Đuro Sudeta

Đuro Sudeta (10.04.1903.; Stara Ploščica – 30.04.1927. (Koprivnica)bio je pjesnik i novelist. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, gimnaziju i Učiteljsku školu u Zagrebu.

Kao maturant obolijeva od tuberkuloze. Radio je kratko kao učitelj u Virju, a kad je bolest uznapredovala, liječio se u slovenskom ljetovalištu Topolščici kraj Celja i u Koprivnici. U hrvatskoj književnosti između dvaju ratova jedna je od najzanimljivijih osobnosti.

Djela: Osamljenim stazama (1924.), Kućice u dolu (1926.), Sutoni (1929.), Mor (1930.), Pjesme I-II (1943.), Proza I-II (1943.), Izabrane pjesme (1963.), Izabrana djela, PSHK, knj. 109 (1966.), Mor (1993.)

Britanski prekooceanski parobrod Titanic isplovio na svoje prvo i zadnje putovanje – 1912.

RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da je u to vrijeme na brodu bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo što čini jednu od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti.

RMS Titanic bio je najveći brod kada je stavljen u službu i drugi od triju brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Sagrađen je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu.

Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u katastrofi. Titanicom je zapovjedao kapetan Edward Smith koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe koji su htjeli započeti novi život u SAD.

Od 2.223 putnika i članova posade preživjelo ih je samo 706. Poginulo je ili ih se utopilo 1.517, od toga 1.360 muškaraca te 157 žena i djece. Među njima i 27 Hrvata.

Anton Marti, tv-redatelj – 1923.

Anton Marti rođen je 10. travnja 1923. godine u Labinu. Školovao se u Trstu, a akademiju je završio u Rimu. Do 1949. godine glumi u talijanskim kazališnim družinama, a nakon toga dolazi u Kopar gdje glumi, režira i surađuje u kazalištu, radiodramskim i drugim emisijama Radiopostaje Kopar. 1956. godine dolazi u Zagreb i pridružuje se utemeljiteljima tadašnje Televizije Zagreb, te režira neke od njezinih prvih emisija. Režirao je i osmislio veliki broj revijskih, zabavno-glazbenih, igranih i magazinskih emisija za TV Zagreb i TV Ljubljanu. To su bile emisije raznih žanrova koje su svoja prva emitiranja počinjala pod njegovom redateljskom palicom.

Anton Marti

Glumio je u nekoliko filmova ali i u kazališnim komadima. Glumu je završio u Trstu, a u Rimu kazališnu akademiju. Osim svog djelovanja na TV-postajama bivše Jugoslavije (najviše zagrebačkoj i ljubljanskoj), također se bavio i kazališnom režijom i režirao je više od 50 kazališnih predstava, najčešće u hrvatskim i slovenskim kazalištima. 1968. godine u Ljubljani prenosio je prvu emisiju u boji. Neki od njegovih najpoznatijih TV programa su Videofon, Licem u lice, Na licu mjesta, Svjetla pozornice, te mnogobrojne zabavne i novogodišnje emisije. Režira prenose najvećih priredbi i festivala, a krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih radi tada popularnu emisiju “TV magazin”. Dobitnik je mnogobrojnih televizijskih nagrada, a 1994. godine dobio je Porina za životno djelo.

Anton Marti umro je 21. siječnja 2004. godine u Zagrebu u 81. godini života.

Ferdo Kovačević, hrvatski slikar – 1927.

Ferdo Kovačević, rođen u Zagrebu, 10. travnja 1870. bio je hrvatski slikar. U Zagrebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogoštovanje i nastavu te Sveučilišne i nacionalne biblioteke.

Suosnivač je Društva hrvatskih umjetnika. S Bukovčevim krugom je izlagao u Zagrebu 1894. i 1898. godina na Hrvatskom salonu , te u Parizu, Pragu, Beogradu i Sofiji.

Sudjelovao je na izložbama Lade i Hrvatskoga društva umjetnosti. Umro je u Zagrebu 1. rujna 1927.

Vesna Parun, poetesa – 1922.

Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Vesna Parun

Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Njena zbirka Zore i vihori (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije.

Vesna Parun počela je pisati vrlo rano, svoju prvu pjesmu “Pramaljeće”, napisanu na otoku Visu, objavila je već s deset godina (1932.) u listu “Anđeo čuvar”. Slijedi pjesma “Zov” objavljena 1938. godine u časopisu “Sjeme”, glasilu muške klasične gimnazije kojem su urednici bili Jure Kaštelan i Živko Jeličić. Već ta pjesma nosi u sebi dah temeljne ideje vodilje: himnu životu, radu i hrabrosti. Osim poezije, piše dječje i satiričke pjesme, prozu i drame. Njezina su djela prevođena na mnoge jezike.

Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini života.

Proglašenje NDH – 1941.

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je bila marionetska država za vrijeme Drugog svjetskog rata u okviru poretka sila Osovine. Osnovana je 10. travnja 1941., uslijed Travanjskog rata i raspada Kraljevine Jugoslavije. NDH je vodstvo ustaškoga pokreta proglasilo 10. travnja 1941. nakon sloma Kraljevine Jugoslavije; bila je dio osovinskoga poretka nacističke Njemačke i fašističke Italije.

Uz značajne teritorijalne gubitke u korist Italije (5.380 četvornih kilometara ozemlja s oko 380.000 stanovnika, također najveći dio teritorijalnog mora) i Mađarske, Ante Pavelić je kao poglavnik uspostavio diktatorski represivni fašistički režim sa zabranom svih stranaka osim Ustaškog pokreta. Zatvoren je i vođa Hrvatske seljačke stranke Vladko Maček, a ni Sabor nije djelovao.

Država nastala uz pristanak okupatora (i ponižavajuće uvjete za Hrvate), i to grubih totalitarističkih režima koji su tada vladali Njemačkom i Italijom, nije bila međunarodno priznata izvan okvira ratom uvjetovane njemačke i talijanske utjecajne sfere. Iako je uspostava same hrvatske države, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, u hrvatskoj javnosti bila pozdravljena, već prvi koraci vlasti doveli su do širokog razočaranja takvom NDH kojoj je Italija oduzela dragocjena primorska područja, a Mađarska Međimurje i Baranju.

Lech Kaczyński, predsjednik Poljske – 2010.

Lech Kaczyński

Lech Aleksander Kaczyński (Varšava, 18. lipnja 1949. – 10. travnja 2010.), poljski političar i predsjednik Poljske od 2005. godine do smrti.

Lech Kaczyński naslijedio je Aleksandra Kwaśniewskog kao pobjednik predsjedničkih izbora 2005. Njegov brat blizanac Jarosław Kaczyński bio je predsjednik vlade od 2006. do 2007. godine.

Lech Kaczyński poginuo je u zrakoplovnoj nesreći u Smolenskoj oblasti kada je putovao u Rusiju na 70. obljetnicu masakra u Katynskoj šumi gdje su agenti NKVD-a likvidirali oko 15000 časnika poljske vojske.