NA DANAŠNJI DAN: John Ford, Ustanak bokeljskih mornara u Boki Kotorskoj, Rudolf Valdec, Ujedinjena Arapska Republika, Buster Keaton, Vanja Drach

John Ford, filmski režiser – 1895.

Dana 1. veljače 1895. rođen je američki redatelj John Ford. Ford je realizirao više od stotinjak filmova, a snažna ostvarenja dao je u vesternima.

Dobitnik je 4 Oscara. Gotovo kroz sve nejgove filmove provlače se muški protagonisti koji teže nesvakidašnjem prijateljstvu, bratstvu, međusobnoj odanosti i pravičnosti.

Dao je i nekoliko socijalno i kritički izuzetno gorkih djela, a nije mu bilo premca u stvaranju obilja epizodnih slikovitih likova. Ford je svojim radom utjecao na mnoge redatelje kao što su Akira Kurosawa, Martin Scorsese, Steven Spielberg, George Lucas, Sam Peckinpah, Peter Bogdanovich, Sergio Leone i Jean-Luc Godard.

Ustanak bokeljskih mornara u Boki Kotorskoj – 1918.

Pobuna mornara u Boki Kotorskoj bila je oružana buna mornara (većinom Hrvata) austro-ugarske ratne mornarice početkom 1918. godine.

Boka Kotorska se tada nalazila u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, u sastavu Dalmacije, dakle u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Bila je iznimno važna pomorska baza zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije, kao i razvedenosti i utočišta kojeg je pružala austro-ugarskim brodovima. Osim toga, Boka je bila i najjužnija točka Carstva.

Pobuna je počela u podne 1. veljače 1918. na brodovima Sankt Georg i Gea, kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u Austro-ugarskoj mornarici).

Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu sa kontraadmiralom Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama.

Pobuna je ugušena već sljedećeg dana nakon dolaska grupe bojnih brodova iz Pule. Naime, ujutro, 3. veljače, u Boku je uplovio ratni sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski časnici preuzmu vlast na zaposjednutim brodovima. Pred redovnim vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i dočasnika. Od toga je 48% bilo Hrvata i Slovenaca, 20% Talijana, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nijemaca, te oko 8% Mađara, a ostalo su bili Poljaci, Rumunji i Ukrajinci.

Rudolf Valdec, hrvatski kipar – 1929.

Dana 1. veljače 1929. u Zagrebu je umro hrvatski kipar Rudolf Valdec. Na prekretnici stoljeća, kada se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika, Rudolf Valdec je s Robertom Frangešom predstavnik kiparstva.

Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju (Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Kršnjavi, I. Mažuranić, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića (Zagreb), S.S. Kranjčevića (Sarajevo), D. Obradovića (Beograd), V. Jagića (Varaždin), F. Livadića (Samobor), Petra Karađorđevića (Veliki Bečkerek (Zrenjanin) i Bijeljina). Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.

Piet Mondriaan, slikar – 1944.

Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan, od 1912. Mondrian (Amersfoort, 7. ožujka 1872. – New York, 1. veljače 1944.), nizozemski slikar i teoretičar. Uvelike je pridonio umjetničkoj grupi De Stijl koju je osnovao Theo van Doesburg.

Razvio je novi oblik apstraktne umjetnosti nazvan neoplasticizam.

Studirao je od 1892. na akademiji u Amsterdamu. Obuzet religioznim problemima, proučava teozofske spise i postaje član sekte. Iz ovoga razdoblja potječu platna prožeta mistikom, s motivima osamljenih kuća u dubokim tonalitetima i neobičnim osvjetljenjima. Početak rata 1914. zatekao ga je u Amsterdamu.

U posljednjim godinama motivi njegovih slika reducirani su na minimum; konačno su njegova platna sadržavala tek nekoliko obojenih ploha na bijeloj podlozi. U platnima nastalim u Americi nestaje karakteristična crna linija, čime je ublažen opći dojam i postignut življi i vedriji ritam plohe.

Egipat i Sirija ujedinili se u Ujedinjenu Arapsku Republiku – 1958.

Ujedinjena Arapska Republika je bila država koja se sastojala od današnjeg Egipta i Sirije. Ujedinjenje se izvršilo 1. veljače 1958. pod predsjednikom Gamalom Abdelom Naserom.

Ta državna tvorevina se samo tri godine kasnije opet podijelila na Egipat i Siriju, s tim da je Egipat nastavio još neko vrijeme nositi zastavu UAR-a.

Buster Keaton, američki redatelj i glumac – 1966.

Buster Keaton bio je američki filmski glumac i redatelj. Pravo ime mu je bilo Joseph Francis Keaton. Bio je popularan komičar u vrijeme nijemog filma. Glumio je čovjeka čija melankolična, turobna i ‘ledena’ fizionomija proturiječi dinamici industrijske civilizacije.

Redatelj Orson Welles ocijenio je Keatonov fim “General” ‘najboljom komedijom, najboljim filmom o Američkom građanskom ratu te možda i najboljim filmom ikad snimljenim’, a s time se slažu i mnogi povjesničari filma. Među ostalim popularnim Keatonovim filmovima ističu se “Our Hospitality”, “Sherlock, Jr.” i “The Navigator”. Buster Keaton umro je 1. veljače 1966. godine u Los Angelesu.

Vanja Drach, glumac – 1932.

Vanja Drach (Bošnjaci, 1. veljače 1932. – Zagreb, 6. rujna 2009.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Vanja Drach je rođen u Bošnjacima pokraj Županje u obitelji cijenjenog vinkovačkog liječnika koji umire kad je Vanji bilo 11 godina.

Sljedeći obiteljsku tradiciju odlazi na studij medicine u Zagreb, ali nakon godinu dana napušta fakultet i upisuje Kazališnu Akademiju (kod prof. Gavelle). Nakon završenog studija glumi dvije godine u Dramskom Kazalištu Gavella (tada Dramsko kazalište), te po nagovoru Bojana Stupice prelazi u Hrvatsko narodno kazalište. Godine 1975. prelazi kod Relje Bašića u „Teatar u gostima“ gdje u sljedećih pet godina gostuje po cijeloj Hrvatskoj, Jugoslaviji i međunarodno s brojnim uspješnicama.

Nakon tog razdoblja vraća se u HNK, iako igra i dalje u gotovo svim kazalištima u Zagrebu. Dobitnik je i nekoliko Nagrada hrvatskoga glumišta. Nagradu Zlatni smijeh (Dani Satire) dobiva za ulogu Serebrjakova u Ujaku Vanji 1997. godine. 2006. godine primio je i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Glumac je umro 6. rujna 2009. nakon kratke i teške bolesti u 77. godini života.