NA DANAŠNJI DAN: Johannes Gutenberg, Isidor Kršnjavi, Dan kad je glazba umrla, Vinko Brešan, prve zimske olimpijske igre u Aziji

Johannes Gutenberg, prvi europski tiskar – 1468.

Johannes Gutenberg rođen je u Njemačkoj, u Mainzu, 3. veljače 1468. Bio je njemački tiskar, izumitelj tipografije u Europi, pravim imenom Johannes Gensfleisch zum Gutenberg.

Iako su Kinezi već u 6. stoljeću rabili rezbarene drvene ploče za umnožavanje tekstova, a pokretna metalna slova korištena su za tiskanje u Koreji sredinom 13. stoljeća, u Europi su se do sredine 15. stoljeća knjige umnožavale prepisivanjem rukom, što ih je činilo skupima i rijetkima. Gutenbergov izum omogućio je eksplozivno širenje znanja u renesansnoj Europi.

Oko 1430. odlazi iz Mainza u Strassbourg, gdje ostaje, čini se, sve do 1448. baveći se brušenjem dragog kamenja i proizvodnjom ogledala. Već 1436. ima nekakav tiskarski uređaj i njime vrši pokuse.

Smatra se da je u Strasbourgu 1440. Gutenberg razvio tehniku tiskanja. U Strasbourgu je živio najmanje do 1444., nakon čega ne postoje zapisi sljedeće četiri godine, sve do 1448. Od 1448. opet je u Mainzu, posuđuje novac od sestrinog supruga Arnold Gelthus, moguće za izradu tiskarskoj stroja i pribora.

Godine 1455. dovršava svoj prvi tipografski rad, latinsku Bibliju na 1282 folio stranice u 2 stupca po 42 retka, tiskanu u 100-200 primjeraka, dijelom na pergamentu, dijelom na papiru (“Biblija od 42 retka”). Imitirajući u lijevnim slovima tadašnji gotički krasopis s njegovim ligaturama i kraticama, upotrijebio je za to svoje izdanje 290 različitih znakova.

Isidor Kršnjavi, hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti i političar – 1927.

Dana 3. veljače 1927. godine u Zagrebu je umro Isidor Kršnjavi, hrvatski slikar te kulturni i javni djelatnik. Isidor Iso Kršnjavi, rođeni Našičanin, bio je aktivan i uspješan u nizu djelatnosti. Školovao se u Požegi, Vinkovcima, Osijeku i Zagrebu, a u Beču je studirao povijest i povijest umjetnosti.

Kao stipendist je studirao slikarstvo na akademiji u Münchenu, a potom boravio u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore. Po povratku u Zagreb je, posredstvom Strossmayera, postao profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu, a već sljedeće godine je dao poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojemu je niz godina bio tajnik i ideolog. Nakon što je 1884. godine došao u sukob sa Strossmayerom, Kršnjavi je ušao u mađaronsku Narodnu stranku, putem koje je izabran za narodnog zastupnika, na zaprepaštenje svih dotadašnjih prijatelja.

No, Kršnjavi je kao predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi učinio mnogo – izgradio i pregradio mnoge kulturno-prosvjetne ustanove, obnovio niz sakralnih spomenika, podigao atelijere za umjetnike, žensku stručnu školu, školu za slijepe i gluhe i dr. Mjesto je napustio nakon spaljivanja mađarske zastave 1895. godine te se vratio na Sveučilište. Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon Prvog svjetskog rata. Istaknuo se i kao teoretičar umjetnosti, pisao je historiografske studije, memoare, romane i drame.

Žarko Potočnjak, hrvatski glumac – 1946.

Žarko Potočnjak (Pakrac, 3. veljače 1946.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Učio je zanat drvene brodogradnje kao srednjoškolac u Šibeniku. Upisao je studij brodogradnje, ali se na njemu zadržao samo 5 mjeseci. Završio je Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost 1972. godine. Za vrijeme studija imao je prvu profesionalnu ulogu u filmu “Prikupljanje hrabrosti” redatelja Eduarda Galića. Prvi anganžman dobio je u Kazalištu Komedija u Zagrebu. Tamo je glumio u mjuziklima i rock-operama, uz glumu pjevao je i plesao.

Nakon toga 18 godina bio je glumac u zagrebačkom kazalištu Gavella. Na poziv Georgija Para prešao je u zagrebački HNK, 1994. godine. Sa Zlatkom Vitezom osnovao je glumačku družinu Rinoceros 1975. godine, a iste godine preimenovana je u Histrione. Snimio je 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu. Glumio je u oko 30 tv-serija. Proslavio je 40. godina glumačke karijere 2008. godine. Igrao je u oko 150 kazališnih premijera. Osvojio je velik broj nagrada.

‘Dan kad je glazba umrla’ – 1959.

Dana 3. veljače 1959. godine, na dan koji se danas u Americi naziva “The Day the Music Died”, u zrakoplovnoj nesreći, pri padu malog zrakoplova u Iowi, poginuli su američki rock and roll glazbenici Buddy Holly, Ritchie Valens i J. P. “The Big Bopper” Richardson. Buddy Holly je započeo solo turneju s drugim važnijim glazbenicima, uključujući Ritchiea Valensa i J. P. Richardsona zvanog ‘The Big Bopper’. Dvije noći nakon sviranja u Duluthu u Minnesoti, izveli su posljednji show u mjestu Clear Lake u Iowi, 2. veljače 1959.

Nakon toga, Buddy Holly naručio je let zrakoplovom Beechcraft Bonanza kojim bi pokupio članove novog sastava i odletio u Fargo u Sjevernoj Dakoti. Carl Bunch je propustio let jer je bio u bolnici zbog smrzotina. Big Bopper je zamolio za Jenningsovo mjesto u avionu koji je imao četiri sjedala, jer se ovaj oporavljao od gripe. Ritchie Valens još je potpisivao autograme u koncertnoj sali kada mu je prišao Allsup i rekao da je vrijeme za polazak. Allsup je iz džepa izvukao novčić od 50 centa i njime su se kladili tko će dobiti mjesto u zrakoplovu. Allsup je izgubio.

Zrakoplov je uzletio u vremenske uvjete s lakim snijegom i naletima vjetra, oko 12.55 sati popodne, ali se srušio nakon samo nekoliko minuta leta. Olupinu je pronašao vlasnik letjelice Jerry Dwyer, oko 12 kilometara od zračne luke na imanju Alberta Juhla. U nesreći su poginuli Holly, Valens, RIchardson i 21-godišnji pilot Roger Peterson. Tijela Hollyja, Valensa i Richardsona izjetleja su iz olupine: Hollyjevo i Valensovo oko 6 metara južno od olupine, a Richardsonovo oko 12 metara sjeverno. Tijelo pilota ostalo je u olupini. Svi su pretrpjeli višestruke teške ozljede i bez sumnje preminuli na mjestu, gdje je zrakoplov udario u zemlju brzinom od oko 170 km/h. Iako postoje mnoge teorije o uzroku nesreće, službena verzija navodi pogrešku pilota. Don McLean u pjesmi American Pie opisuje taj dan kao ‘dan kada je umrla glazba’.

Vinko Brešan, hrvatski režiser – 1964.

Vinko Brešan (Zagreb, 3. veljače 1964.), hrvatski filmski redatelj. Rođen u Zagrebu, dijete Jele Godlar Brešan, profesorice hrv. i engl. jezika u Šibenskoj Gimnaziji i Ive Brešana koji je napisao scenarije za njegova prva dva dugometražna filma (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal), studirao je filozofiju i komparativnu književnost, diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti.

Kao student 1988. dobio je nagradu u Oberhausenu za kratki film Naša burza. Prvi dugometražni film mu je komedija s temom iz Domovinskog rata Kako je počeo rat na mom otoku, koji je dobio 5 nagrada (3 nagrade na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema, te je bio veliki kino-hit u Hrvatskoj 1996.

Film Svjedoci je bio jedini istočnoeuropski film u konkurenciji Berlinalea na kojem je osvojio Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Karlovym Varyma najbolji je film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji je film na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu žirija. Od prosinca 2004. godine ravnatelj je Zagreb filma. Godine 2007. snimio je svoj prvi dokumentarni film Dan nezavisnosti koji prikazuje događaje koji su prethodili najvećem prosvjedu novije hrvatske povijesti kada je 120 tisuća prosvjednika 21. studenog 1996. na Trgu bana Jelačića podržalo zagrebački Radio 101.

Otvorene su prve zimske olimpijske igre u Aziji (Sapporo, Japan) – 1972.

XI. Zimske olimpijske igre su održane 1972. godine u gradu Sapporu u Japanu. Bio je to prvi puta da su Zimske olimpijske igre održane u Aziji, odnosno čak i prve ZOI održane izvan Europe ili SAD-a. Pitanje odnosa profesionalnog i amaterskog sporta još uvijek nije bilo potpuno razriješeno.

Austrijskom skijašu Karlu Schranzu je nastup zabranjen zbog toga što mu je jedan proizvođač skijaške opreme platio za reklamiranje skijaške opreme. Istovremeno su na Igrama nastupali primjerice hokejaši iz istočne Europe koji su se mahom svi profesionalno bavili tim sportom u svojim zemljama odnosno za to bili i plaćeni.

Zbog te su činjenice Igre bojkotirali hokejaši Kanade, koji u svoju momčad nisu smjeli uvrstiti profesionalce iz NHL lige a morali su se natjecati protiv profesionalaca iz SSSR-a ili Čehoslovačke.