NA DANAŠNJI DAN: James Monroe, Ignjat Job, pogubljen Mussolini, Harper Lee, Jack Nicholson, Edo Peročević, prvi svemirski turist, Osnovana 4. motorizirana gardijska brigada “Pauci”, Dan sigurnosti i zaštite na radu

James Monroe, američki političar i državnik – 1758.

Monroe, James, američki političar i državnik (Westmoreland County, Virginia, 28. IV. 1758 – New York, 4. VII. 1831). Demokratski Sudionik Američkoga rata za neovisnost (1775–83), potom član Kontinentalnoga kongresa (1783–86), senator (1790), veleposlanik u Parizu (1794–96) i guverner države Virginije (1799–1802. i 1811). Godine 1803. potpisao sporazum o otkupu Louisiane od Francuske. Veleposlanik u Londonu (1803–08), ministar vanjskih poslova (odnosno tajnik State Departmenta, 1811–17), ministar rata (1814–15) i peti predsjednik SAD-a (1817–25). Za njegove uprave od Španjolske je otkupljena Florida (1819) i sklopljen Missouri Compromise. Zajedno s J. Q. Adamsom oblikovao je Monroevu doktrinu.

Ignjat Job, slikar – 1895.

Job, Ignjat, hrvatski slikar (Dubrovnik, 28. III. 1895 – Zagreb, 28. IV. 1936). Neredovito je pohađao Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (1917–20). Prvi crteži iz Bolnice za duševne bolesnike u Šibeniku, gdje se sklonio od progona austrijskih vlasti (1914–16), bili su nagovještaj slikarova ekspresionističkog usmjerenja.

Za boravka na Capriju (1920–21) naslikao je slike Ribari s Caprija, Santa Maria i Berba naranača u duhu kasne secesije. U razdoblju 1925–27., za boravka u Srbiji, slijedio je tzv. minijaturni stil; po sjećanju je naslikao mnogobrojne zavičajne teme ostvarene u zagasitu registru boje i uz naglašenu narativnost (Primorsko selo, Svadba, U mlinu od maslina). Od 1928. pod utjecajem V. van Gogha, čiji je opus poznavao samo po reprodukcijama, rasvijetlio je paletu i stvorio vlastito i izvorno slikarstvo (Vjetar u luci, Masline, Lovački piknik).

Nošen snažnim temperamentom, na slikama krajolika i figuralnim kompozicijama težio je sve smionijim kolorističkim rješenjima i približio se u kasnijem razdoblju fovizmu. Između 1931–35. na Braču, u Lumbardi, Komiži i Splitu nastale su koloristički bujne, često groteskne, kompozicije, glavna tema kojih su težaci i ribari na poslu, na seoskim proslavama i pijankama, te krajolici i mrtve prirode (Ribari pred oluju, Procesija na Braču, Bakanalije, Poslije lova, Nedjelja, Vela Glavica I i II, Moj dom, Gripe, Škarpina). Job je u krajoliku gledao simbol, a u boji psihološki izraz, po čemu je on naš jedini pravi ekspresionistički slikar, a njegov ekspresionizam nije rezultat programa ili svjesnog izbora, već osobnoga doživljavanja života, zavičajnog okružja i njezinih ljudi. Većina njegova opusa nalazi se u Galeriji umjetnina u Bolu na Braču.

Harper Lee, književnica 1926.

Harper Lee (28.04.1926., Monroeville, Alabama, USA – 19.02.2016., Monroeville, Alabama, USA), američka književnica, autorica romana “Ubiti pticu rugalicu”. Nelle Harper Lee je rođena 28.04.1926. godine u Alabami kao najmlađe od četvero djece. Njen je otac bio urednik novina i pravnik. Kao dijete voljela je čitati i uživala je u druženju sa školskim kolegom i susjedom Trumanom Capoteom. Upisala je pravo na Sveučilištu Alabama koje nikada nije diplomirala. Roman ˝Ubiti pticu rugalicu˝ dovršila je 1959. godine, a 1961. godine je za njega dobila Pulitzerovu nagradu. Knjiga je odmah po izdavanju postala bestseler, a to je ostala i do danas. Časopis Library Journal knjigu je 1999. proglasio “najboljim romanom stoljeća˝. Godine 2007. spisateljica je za svoj doprinos književnosti odlikovana Predsjedničkom medaljom slobode.

Jack Nicholson, glumac – 1937.

Nicholson Jack, američki filmski glumac (Neptune, New Jersey, 22. IV. 1937). Glumu učio u kazališnoj družini Players Ring Theater; na filmu od 1958., isprva uglavnom u niskobudžetnim filmovima te filmovima strave i vesternima, npr. Pucanje (Shooting, 1965) Montea Hellmana. Poznat je postao prvim slavnim tzv. filmom ceste Goli u sedlu (Easy Rider, 1969) D. Hoppera, a status zvijezde stekao temperamentnim tumačenjima neurotičnih suvremenih »antijunaka«, gubitnika i neprilagođenih u nizu reprezentativnih djela struje tzv. novog Hollywooda. Uz De Nira vodeći glumac 1970-ih, Nicholson i nakon zamiranja tendencija novoga Hollywooda održava i ugled i popularnost sve do početka XXI. st., ponajprije zahvaljujući prilagodljivosti različitim žanrovima te izvanredno široku rasponu glumačkoga izraza – od realističnosti i suzdržanosti do stiliziranosti, odnosno naglašene mimike i gestikulacije koje su katkad bliže grotesknosti ili nekontroliranoj prenaglašenosti interpretacije. Sljedeća dva Oscara dobio je za sporednu ulogu u filmu Vrijeme nježnosti i za glavnu ulogu u Bolje ne može, oba u režiji Jamesa L. Brooksa. Bio je još 8 puta nominiran, a među glumcima je najuspješniji dobitnik te nagrade.

Kapitualcija Njemačke u Italiji, pogubljen Mussolini – 1945.

Kapitulirale njemačke postrojbe u Italiji; članovi talijanskog pokreta otpora pogubili su Benita Mussolinija i njegovu ljubavnicu Claru Petacci. Pad talijanskog fašističkog vođe započeo je puno ranije, još 1943. godine. Veliko fašističko vijeće smijenilo Benita Mussolinija s vlasti 25. srpnja 1943. godine. Učestali talijanski porazi na svim frontama i anglo-američko iskrcavanje na Siciliju 1943. godine (gdje gotovo da i nisu naišli na ozbiljan otpor), okrenuli su većinu Mussolinijevih kolega protiv njega na sastanku Velikog fašističkog vijeća 25. srpnja 1943., prvom takvom od početka rata.

To je omogućilo kralju da mu oduzme mandat. Utemeljena je nova vlada pod predsjedanjem maršala Badoglia. Mussolini je na kraljevu zapovijed uhićen i interniran u jedan hotel na planini Gran Sasso d’Italia, odakle su ga 12. rujna 1943. oslobodili njemački padobranci predvođeni SS pukovnikom Ottom Skorzenyjem.

Nijemci su ga prebacili u sjevernu Italiju. Tu ga je Hitler postavio za šefa marionetske države, Talijanske Socijalne Republike (Republica di Saló). Mussolinija su zajedno sa svojom ljubavnicom Clarom Petacci u Dongu na jezeru Como 28. travnja 1945. kod mjesta Giulino di Mezzegra uhvatili talijanski partizani pri pokušaju bijega u Švicarsku.

Osnovana 4. motorizirana gardijska brigada “Pauci” – 1991.

Četvrta gardijska brigada, poznata i po poslijeratnom nazivu “PAUCI”, bila je elitna postrojba Hrvatske vojske čiji je doprinos za vrijeme Domovinskog rata nemjerljiv. Pred sam kraj Domovinskog rata poginuo je jedan od najvećih heroja četvrte brigade, zapovjednik tenkista general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada nakon toga prozvana – Pauci.

Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od skupine mladih redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec. U Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna.

Četvrta brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom In hoc signo vinces (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene, ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica, do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica. Nakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je sudjelovala u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije uspješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima ’94., Skok-1 i Skok-2, Ljeto ’95., a potom u akcijama Oluja i Maestral.

Četvrta brigada tijekom Domovinskog rata nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji Ministar obrane Gojko Šušak rekao: “Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada”. U travnju 1994. godine za pripadnike 4. gardijske brigade osnovan je kamp za specijalističku obuku gardijskog desantnog pješaštva u Šepurinama kod Nina. Pripadnici Brigade su u kampu obučavani za zapovjednike borbenih grupa i zapovjednike voda. Obuka se sastojala od padobranstva, snajperske obuke, bliske borbe, diverzantske obuke. Specijalističko središte gardijskih postrojbi “Damir Tomljanović-Gavran” bilo je najprije ustanovljeno za pripadnike 4. gardijske brigade te su poslije u kamp na specijalističku obuku dolazili i pripadnici ostalih postrojbi HV. Prvi zapovjednik kampa bio je Werner Ilić.

U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe, čije su slike, zajedno sa slikama umrlih pripadnika brigade, postavljene u spomen-kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Pet pripadnika se vodi kao nestali, a gotovo 1500 je ranjenih. 4. gardijska brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskog rata.

Brigadom su od njezina osnutka zapovijedali ratni zapovjednici: general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević. Mirnodopski zapovjednici 4. brigade su bili stožerni brigadir Ante Kotromanović i brigadir Zvonko Asanović, brigadir Blaž Beretin, a od 2008. ukomponirana je u sastav Gardijske motorizirane brigade kao 2. Motorizirana bojna “PAUCI”. Tijekom 2013. godine biva preimenovana u 3. Mehaniziranu bojnu “PAUCI”.

Edo Peročević, glumac – 2007.

Peročević, Edo (Eduard), kazališni, filmski i televizijski glumac, radijski spiker i voditelj (Sarajevo, 3.X.1937. – Zagreb, 28.IV.2007.).

Po završetku Kazališne akademije u Zagrebu od 1962. tri je godine kao glumac radio u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. Potom se vratio u Zagreb, gdje djeluje kao slobodni umjetnik, igrajući u filmovima i televizijskim serijama. Od 1969. bio je i voditelj na Radio Zagrebu, a u to je vrijeme, kao prvi u tadašnjoj Jugoslaviji, počeo voditi emisije uživo. Od 1979. radio je i kao voditelj na Televiziji Zagreb. Nastupao je i kao plesač i pjevač, pa je 1979. pjevao i na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe, a pamti se njegova interpretacija Pjesme zadrugara, kasnije poznatije kao Kad se male ruke slože, Arsena Dedića u filmu Vlak u snijegu (1976., režija Mate Relja), u kojemu je ostvario zapaženu ulogu konduktera Saperlota.

U dugoj filmskoj i televizijskoj karijeri najčešće je igrao sporedne uloge negativaca, ali s takvim glumačkim izričajem da ih je nerijetko pretvarao u simpatične, čak pozitivne. Igrao je u filmovima Ljubav i poneka psovka Antuna Vrdoljaka (1969.), Lisice Krste Papića (1970.), U gori raste zelen bor A. Vrdoljaka (1971.), Vuk samotnjak Obrada Gluščevića (1972.), Izbavitelj K. Papića (1976.), Akcija stadion Dušana Vukotića (1977.), Horvatov izbor Eduarda Galića (1985.), Zadarski memento Joakima Marušića (1984.), Maršal Vinka Brešana (1999.) i drugim, te u nizu televizijskih serija: Kuda idu divlje svinje, U registraturi, Nepokoreni grad, Putovanje u Vučjak, Smogovci, Bitange i princeze itd.

Denis Tito, prvi svemirski turist

Uz povratnu kartu od 20 milijuna dolara bogati američki financijaš Dennis Tito uspio je ostvariti svoje dječačke snove i otisnuti se u Svemir. Bilo je to 28. travnja 2001. godine

Dennis Tito je tada imao 61. godinu i kao bivši NASA inžinjer pokušao je to ostvariti i ranije, no s američkom svemirskom agencijom to mu nije polazilo za rukom jer je, prema kriterijima voditelja američkog svemiskog programa, bez obzira na novce i donacije jednostavno, bio prestar. Prema nekim interpretacijama Tito je iskoristio krizu ruskog svemirskog programa i uspio organizirati prvi čovjekov komercijalni let u Svemir. Nakon njegove višemilijunske donacije, Rusi su sami inzistirali da im se priključi u misiji drugog leta misije Soyuz tn-32, čime je komercijalizacija svemirskih putovanja dobila snažno marketinško oružje na svjetskoj razini. Uzgred, bila je to druga godina vladavine novog kremaljskog vladara Vladimira Putina, koji je počeo s politikom vraćanja Rusije na poziciju moći na globalnu scenu.

Povijesno gledano, prvi komercijalni let u Svemir je ujedno i prva taksi vožnja svemirskim prostranstvima. Misija je trajala 7 dana, 22 sata i 4 minute, posada je u orbitalnoj stanici (Međunarodna svemirska stanica ili IIS) kružila oko zemlje 128 put .

Američki milijunaš Dennis Tito, kao prvi je astronaut u povijesti koji je sam financirao svoj let u Svemir, povratkom na Zemlju, nije odustao od ideje komercijalizacije svemirskih putovanja. Osnovao je zakladu za putovanje na Mars i planira uskoro tamo uputiti dvoje astronauta – muškarca i ženu.

Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu

Međunarodna organizacija rada (ILO – International Labour Organization) od 2003. godine obilježava Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na radu, temeljen na tripartitnoj osnovi i socijalnom dijalogu. ILO svake godine ima za cilj smanjenje broja smrti uzrokovanih radom, a obilježavanjem ovog dana nastoji se utjecati na podizanje razine svijesti o potrebi provedbe zaštite na radu. Ovaj dan se širom svijeta obilježava različitim događajima i akcijama.