NA DANAŠNJI DAN: Islamski kalendar, Stjepan Mihalić, Barbara Stanwick, Ginger Rogers, prva atomska bomba, tunel Mont Blanc, Apollo 11, doček nogometaša u Zagrebu, Gospa od Karmela
Početak islamskog kalendara – 622
Dana 16. srpnja 622. godine Muhamed je krenuo na hidžru iz Meke u Medinu, što označava početak islamskog kalendara.
Jedna hidžretska godina ima 354 ili 355 dana. Zbog toga dan hidžretske Nove godine nikad ne pada na isti dan po gregorijanskom kalendaru (sunčevom kalendaru) nego kruži kroz sva godišnja doba. Na taj je način, također, izbjegnuto eventualno poklapanje islamskih i poganskih svetkovina na isti dan.
S obzirom da je početak islamskog kalendara fiksiran kasnije odnosno da godine prolaze brže zbog manjeg broja dana, po broju godina preklopiti će se s gregorijanskim 20874. godine.
Stjepan Mihalić, hrvatski književnik – 1901
Hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić rođen je 16. srpnja 1901. godine u Karlovcu. Pisati je počeo kao srednjoškolac, a prvu prozu objavio je u Vijencu, pod utjecajem ekspresionizma.
Stjepan Mihalić
Kasnije se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti, istodobno pišući i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama. Osnovao je kazališnu družinu koja je 1929. prikazala njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je neslavno propala, no nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio je u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. Atrakcija cirkusa Borov, Bukovački, Pred dan, Silom pokajnik, neke su od Mihalićevih drama. U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Njime se potvrdio kao zreo pripovjedač, a roman Elegija osnažio je uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga. O životu i duši rodnog grada Karlovca, nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima.
Barbara Stanwick, američka filmska glumica – 1907.
Barbara Stanwick
Dana 16. srpnja 1907. godine u New Yorku je rođena Barbara Stanwick, američka filmska glumica pravog imena Ruby Stevens. Imala je dugu i uspješnu karijeru, a najveći ugled stekla je likovima samostalnih i ambicioznih žena. Dobitnica je nagrade za životno djelo Američkog filmskog instituta 1987. godine. U 38 godina u Hollywoodu je snimila 65 filmova, a nakon toga se okrenula televiziji. Četiri puta nominirana je za Oscara za najbolju glumicu, i to za uloge u filmovima Stella Dallas, Ball of Fire, Double Indemnity i Sorry, Wrong Number. Za svoj televizijski rad Stanwick je osvojila tri Emmyja, i to za The Barbara Stanwyck Show, The Big Valley i The Thorn Birds. Na holivudskoj Stazi slavnih ima svoju zvijezdu, a 1999. godine Američki filmski institut proglasio ju je 11. najvećom glumicom svih vremena.
Ginger Rogers, glumica – 1995.
Rogers, Ginger (pravo ime Virginia Katherine McMath), američka filmska glumica (Independence, 16. VII. 1911 – Raucho Mirage, 25. IV. 1995). Od 1925. nastupala u putujućoj kazališnoj trupi, na filmu debitirala 1929.
Ginger Rogers
Privlačna plavuša, osobito darovita plesačica, nakon zapaženih sporednih uloga u mjuziklima Lov na sreću 1933 (Gold Diggers of 1933, 1933) M. Le Roya i Četrdeset i druga ulica (42nd Street, 1933) Lloyda Bacona postala je partnerica F. Astairea, s kojim je 1933–39. nastupila u devet klasičnih mjuzikla.
Tvorili su legendarni plesački par u kojem je, po nekim ocjenama, on bio »zadužen« za stil, a ona za seksepil, npr. Vesela rastava (The Gay Divorcee, 1934), Cilindar (Top Hat, 1935) i Hoćemo li zaplesati (Shall We Dance, 1937), svi u režiji Marka Sandricha, te Doba swinga (Swing Time, 1936) G. Stevensa. Od 1940. najčešće je nastupala u komedijama, npr. Major i malena (The Major and the Minor, 1942) B. Wildera i Majmunska posla (Monkey Business, 1952) H. Hawksa. Oscarom je nagrađena za dramsku ulogu u filmu Kitty Foyle (1940) Sama Wooda. Nastupila je u 73 filma.
Mišo Kovač, hrvatski pjevač – 1941.
Mišo Kovač
Dana 16. srpnja 1941. godine u Tribunju je rođen Mate Mišo Kovač, hrvatski pjevač zabavne glazbe. Mišo Kovač poznat je kao pjevač s daleko najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) zabavne glazbe u Hrvatskoj, ali i diljem bivše SFRJ. Tijekom 47-godišnje glazbene karijere prodao je više od 20 milijuna ploča te osvojio brojne glazbene i diskografske nagrade. Mišo Kovač jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača. Glazbenu karijeru počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku. Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput Ostala si uvijek ista, Svi pjevaju, Ako me ostaviš i drugima. Svojom popularnošću, karizmom, beskomprimisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.
SAD detonirao prvu atomsku bombu u Novom Meksiku – 1945.
Dana 16. srpnja 1945. u okviru Projekta Manhattan, SAD je uspješno detonirao prvu atomsku bombu u Novom Meksiku. Manhattan je bio tajni projekt američke vlade tijekom Drugog svjetskog rata s jedinim ciljem izrade atomske bombe. Projekt je započet 1941., nakon što su porasle bojazni kako bi nacistička Njemačka prva mogla izraditi taj novi tip oružja. U američkom gradiću Los Alamosu u Novom Meksiku, okupljeni su najbolji svjetski fizičari i inženjeri koji su pod vodstvom američkog fizičara njemačkog porijekla, Roberta Oppenheimera, izradili i uspješno testirali prvu atomsku bombu.
Otvoren tunel Mont Blanc – 1965.
Mont Blanc ili talijanski Monte Bianco, najviši dio Alpa (Savojske Alpe), ujedno najviša planinska skupina u Europi s visinom od 4809metara nadmorske visine, nalazi se na francusko-talijanskoj granici, između rijeka Arve i Dora Baltea. Stjenovit vrh visok 4792 m prekriven je slojem vječnog snijega i leda čija debljina varira, pa se mijenja i ukupna visina vrha.
Najviši vrh osvojen je prvi put 1786 (Michel-Gabriel Paccard, Jacques Balmat); zapadno od njega podignut je 1890. opservatorij Vallot. Žičare voze do visine od približno 3800 m.
Ispod Mont Blanca prokopan je 11,6 km dug cestovni tunel, otvoren za promet na današnji dan 1965., koji povezuje Chamonix u Francuskoj s Courmayeurom u Italiji.
Jedna od najvećih cestovnih katastrofa dogodila se krajem ožujka 1999. godine kad je izbila vatra u tunelu Mont Blanc. Stravičan požar u tunelu Mont Blanc uzeo je tada 39 života!
Lansiran Apollo 11 – 1969.
Apollo 11 je bila svemirska misija koja je 20. srpnja 1969. dovela prve ljude na Mjesec. Svemirski let, kojeg su provele Sjedinjene Države, smatra se velikim postignućem u povijesti istraživanja i predstavlja pobjedu SAD-a u hladnoratovskoj svemirskoj utrci sa Sovjetskim Savezom.
Lansirana je s Floride 16. srpnja, kao treća lunarna misija NASA-inog programa Apollo (i prva misija G vrste), s posadom u sastavu: zapovjednik Neil Alden Armstrong, pilot komandnog modula Michael Collins i pilot lunarnog modula Edwin Eugene “Buzz” Aldrin, Jr. 20. srpnja, Armstrong i Aldrin sletjeli su u More tišine i postali prvi ljudi na površini Mjeseca. Njihov lunarni modul, Eagle (orao), proveo je 21 sat i 31 minutu na površini Mjeseca dok je Collins orbitirao oko mjeseca u komandnom modulu Columbia.[1] Tri astronauta vratila su se na zemlju s 21,55 kg mjesečevog kamenja, sletjevši 24. srpnja u Tihi ocean.
Apollo 11, ispunio je viziju predsjednika Johna F. Kennedyja o osvajanju Mjeseca prije Sovjetskog saveza do kraja 1960-ih, koju je izrazio tijekom govora u Kongresu 1961.: “Vjerujem da se ova nacija mora posvetiti postizanju cilja, prije istjeka ovog desetljeća, slijetanja čovjeka na Mjesec i njegovog sigurnog povratka na Zemlju.”[2]
Nakon Apolla 11 još pet misija programa Apollo sletjelo je na Mjesec od 1969. do 1972.
Obol uspješnom okončanju programa Apollo dao je i hrvatski inženjer Mike Vucelic (Milojko Vucelić; Garešnica, 11. VI. 1930 – La Jolla, 8. IX. 2012), projektni menadžer misije Apollo 11.
Doček Hrvatske nogometne reprezentacija koja je osvojila srebrnu medalju u Rusiji na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018.
Od aredoroma do centra Zagreba autobus s hrvatskim nogometašima, koji su osvojili srebrenu medalju na Svjetskom prvenstvom u Rusiji, prošao je kroz masu navijača i stigao na Trg bana Jelačića. Na ulicama Zagreba i Trgu bana Josipa Jelačića dočekalo ih je oko 550.000 ljudi.
Marija Kohn (Lopud, 7. kolovoza 1934. – Zagreb, 16. srpnja 2018.), bila je najnagrađivanija hrvatska filmska, televizijska i kazališna glumica.
Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Popularnost i slavu stekla je ulogom u filmu Svoga tela gospodar iz 1957., za što je nagrađena i Zlatnom arenom. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u predstavi iz 1974. Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka.
U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.
Najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija. Marija Kohn je 1999. godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. No, unatoč mirovini nije se oprostila od glume. Nastavila je ostvarivati uloge, najviše na televiziji i filmu.
Gospa od Karmela – marijanski blagdan
U srednjem vijeku vjernici su počeli slaviti uspomenu na zaštitu što ju je Gospa pružila karmelićanima nosiocima karmelskoga škapulara. Škapular je, zapravo, komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici: benediktinci, cisterciti, karmelićani i drugi. Simbolički, škapular, koji se sastoji od komadića platna, počeli su kasnije nositi i svjetovnjaci kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinih redova. Najpoznatiji je škapular upravo karmelski koji nose kao zalog posebne zaštite Majke Božje u prvom redu karmelićani i karmelićanke, a onda i mnogi vjernici u svijetu koji na taj način postadoše dionicima duhovnih dobara karmelskoga reda.
Gospa od Karmela
Novoosnovani je red doživio bujan procvat za vrijeme svoga trećega generala sv. Šimuna Stocka, koji je upravljao karmelićanskom zajednicom od 1242. – 1262.. Tome se generalu pripisuje i nošenje škapulara, odjeće koju je redu kao zalog svoje zaštite dala sama Blažena Djevica Marija. Jednoj privatnoj objavi pripisuje se i tzv. “subotnja povlastica”, a koju je g. 1322. potvrdio papa Ivan XXII. Povlastica se sastoji u tome da će Gospa nosioce njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze što iz prihvaćanja škapulara proizlaze, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišnih muka. Povijesna je činjenica da su pape nosiocima karmelskoga škapulara podijelile mnoge oproste.
Postoje različiti oblici pripadnosti karmelićanskoj zajednici, od muških redovničkih zajednica – karmelićana, preko bosonogih karmelićanki koje žive u strogoj klauzuri i, kako im naziv kaže, bez obuće na nogama, do strogoćom blažih zajednica, svjetovnih instituta i laičkih bratovština.
Blagdan Gospe Karmelske, koji se slavi 16. srpnja, odobrio je papa Benedikt XIII. 1726. godine.
