NA DANAŠNJI DAN: Isaac Newton, Tituš Brezovački, brailleovo pismo, biciklom oko svijeta, Albert Camus, Lovro Matačić

Isaac Newton, engleski fizičar, matematičar i astronom

Dana 4. siječnja 1643. rođen je engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton. Newton je prvi shvatio gravitacijsku silu. 1666. vidio je kako jabuka pada na tlo i pitao se je li sila koje utječe na predmete što padaju ista koja zadržava Mjesec u njegovoj putanji. Trebalo mu je mnogo godina da dokaže tu smionu zamisao.

Ustvrdio je da zakon o gravitaciji vrijedi u cijelome svemiru. Newton je također unaprijedio poznate zakone gibanja i otkrio da je bijelo svjetlo sastavljeno od boja spektra (duginih boja). Postavio je temelj modernoj astronomiji, posebice 1668., izumom reflektorskog teleskopa.

Godine 1687. Newton je napisao Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematička načela prirodne filozofije). To je djelo izmijenilo pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. U njemu je Newton ujedinio istraživanja Galilea Galileja i Johannesa Keplera u jednu teoriju gravitacije te je uspostavio osnovu klasične mehanike, u kojoj je formulirao tri osnovna zakona gibanja. Jedinica za silu, njutn, nazvana je njemu u čast.

Tituš Brezovački, hrvatski katolički svećenik i književnik – 1757.

Dana 4. siječnja 1757. rođen je Tituš Brezovački, hrvatski katolički svećenik i književnik, komediograf koji je pisao na kajkavskom narječju, te na njemačkom i latinskom. Rodio se u Zagrebu.

Školovao se u Zagrebu i Varaždinu, a 1773. ulazi u pavlinski red. Teološki studij započeo je 1776. u Lepoglavi, a potom je filozofiju i teologiju završio u Pešti. Zaredio se 1781. godine i u Varaždinu dobiva službu gimnazijskog profesora.

Godine 1786. ukinut je pavlinski red te Brezovački prelazi u svjetovne svećenike i zbog nesuglasica sa svećenstvom i biskupom Maksimilijanom Vrhovcem često mijenja župe (Varaždin, Križevci, Rakovac, Zagreb, Krapina, Požega, Zagreb). Njegov književni opus čini šesnaest pjesama (većinom pisanih na latinskom jeziku), nabožna drama ”Sveti Aleksi” (1786.), i dvije komedije: ”Matijaš Grabancijaš dijak” (1804.) i ”Diogeneš” (1823.).

Brailleovo pismo za slijepe – 1809.

Kako je Braille došao na ideju pisma za slijepe – 1809. godine? Brailleovo pismo ili brajicu osmislio je 1829. godine slijepi francuski predavač, glazbenik i inovator Louis Brille. To je reljefno točkasto pismo za slijepe. Mogu ga čitati slijepi po cijelom svijetu. To je kombinacija od šest ispupčenih točaka.

Svaka kombinacija tih točaka predstavlja jedno slovo, broj ili pravopisni znak. Brailleovo pismo čita se s lijeva na desno dodirujući kažiprstom ispupčene točkice, a piše se s desna na lijevo. Osim ručno, to se pismo može ispisivati na razna načine, mehanički ili elektronički.

Postoje jednostavni prijenosni mehanički Brailleovi pisaći strojevi koji su u široj upotrebi, a mogu se koristiti i suvremena elektronička računala (kompjutori) kako za čitanje, tako i za ispisivnje Brailleovog retka koji se obično doda uz tipkovnicu, a i uređajem za ispisivanje tzv. Brailleovim printerom. Uz pomoć takvog računala gluhoslijepoj osobi dostpune su gotovo sve informacije, a ugradnjom modema, dostupne su i fax poruke. Najvažniji su hardware i software koji omogućuju direktno i samostalno komuniciranje gluhoslijepe osobe s računalom.

Zanimljivo je da je ideju pisma za slijepe Braillu dao jedan vojni izum, a to je bilo “noćno pismo”. Radilo se o skupu izbočina na debelom papiru koje su služile vojnicima da po noći mogu prenositi poruke bez paljenja svjetla i bez govora.

Na današnji dan rođen je izumitelj pisma za slijepe – Louis Braille. Sam je oslijepio u djetinjstvu uslijed nezgode. Naime, otac mu je bio kožar i sedlar, a mali se Braille od ranog djetinjstva igrao u očevoj radionici. Jednom prilikom, kad je imao tri godine, igrao se pokušavajući šilom napraviti rupu u koži. Šilo je kliznulo i zabolo mu se u jedno oko. Došlo je do infekcije. Liječnici nisu mogli spasiti to oko, a infekcija je bila tako jaka da se proširila i na drugo oko. Do pete godine Braille je bio potpuno slijep na oba oka.

Thomas Stevens, prvi čovjek koji je obišao svijet biciklom – 1884.

Thomas Stevens bio je prva osoba koja je okružila svijet s biciklom.

Vozio je običan bicikl s velikim kotačem, također poznat kao “penny-farthing” od travnja 1884 do prosinca 1886.

Kasnije je istraživao s Henry Morton Stanleyem po Africi, istražuje indijski asketizam te postaje voditelj Garrick kazališta u Londonu.

Albert Camus, francuski književnik i filozof – 1960.

Dana 4. siječnja 1960. godine, u francuskom gradiću Villeblevinu, u automobilskoj je nesreći poginuo francuski filozof, književnik i nobelovac Albert Camus. Bilo mu je 46 godina. U džepu njegova kaputa pronađena je neiskorištena karta za vlak.

Camus je toga danas planirao putovati vlakom, sa suprugom i djecom, no u zadnji se trenutak predomislio i prihvatio ponudu svog izdavača da putuje s njim. Vozač, Michel Gallimard, Camusov izdavač i blizak prijatelj, također je poginuo u nesreći. U kolovozu 2011. godine talijanske novine Corriere della Sera objavile su teoriju prema kojoj je pisac bio žrtva sovjetske zavjere, no Camusov biograf, Olivier Todd, tu teoriju ne smatra mogućom. Albert Camus je sahranjen na groblju u francuskom gradiću Lourmarinu, gdje je i živio.

Albert Camus bio je, sa 44 godine, drugi najmlađi dobitnik Nobelove nagrade za književnost, nakon Rudyarda Kiplinga (42). Nadživjeli su ga supruga i djeca, blizanci Jean i Catherine, koji drže autorska prava na njegova djela. Dva Camusova rada objavljena su posthumno – Sretna smrt (1970.) i Prvi čovjek (1995.), autobiografski roman o Camusovom djetinjstvu u Alžiru.

Lovro Matačić, hrvatski dirigent – 1985.

Dana 4. siječnja 1985. u Zagrebu je umro hrvatski dirigent i skladatelj Lovro Matačić. Lovro von Matačić pripada eliti europske i svjetske glazbe 20. stoljeća. Rođen na Sušaku u obitelji plemićkog naslova, Matačić je od malih nogu bio okružen glazbom.

U Beču, gdje se preselio s obitelji, pristupio je Zboru bečkih dječaka Dvorske glazbene kapele. U bečkoj Pijarističkoj gimnaziji dobio je poduku iz klavira, orgulja i glazbene teorije. Glazbenu naobrazbu nastavio je kod uglednih pedagoga s bečkog Konzervatorija. Dobrovoljno se prijavio u vojsku po izbijanju Prvog svjetskog rata, a nakon rata uzdržavao se kratkotrajnim dirigentskim angažmanima u Osijeku, Zagrebu i Novom Sadu gdje je služio obvezni vojni rok kao vojni glazbenik. Već tada njegove su nastupe obilježile operne izvedbe i vokalni repertoar, no tek mu je 1922. stigao stalni angažman, i to u Ljubljanskoj operi. Nakon Ljubljane nizali su se angažmani i uspjesi, u Beogradu, Zagrebu, Beču i Berlinu. Nakon Drugog svjetskog rata, djelovanje na području tadašnje države bilo mu je ograničeno, no njegova karijera doživjela je međunarodni uspjeh.

Svojedobno je izjavio: “Jednog dana kada će se raditi račun, neće biti važno što sam napravio za internacionalne kompozitore, nego što sam napravio za hrvatsku glazbu.” Danas su sačuvane brojne snimke Lovre von Matačića, od koje su najvrjednije snimke “Moje domovine” Bedřicha Smetane, Beethovenova IX. simfonija, V. i VI. simfonija Petra Iljiča Čajkovskog, Beethovenova II. i VII. simfonija te snimke Brucknerovih simfonija. Za svoje antologijske interpretacije (osobito Brucknerovih i Wagnerovih djela te kapitalnih skladbi slavenskog repertoara) primio je Brucknerovu medalju Međunarodnog Brucknerovog društva, Brucknerov prsten Bečkih simfoničara, Janačekovu i Smetaninu medalju čehoslovačke vlade, Križ I. reda za znanost i umjetnost predsjednika Republike Austrije, medalju Hans von Bülow Berlinske filharmonije i mnoge druge nagrade.