NA DANAŠNJI DAN: Henrik Ibsen, Janko Jurković, Josip Bozanić, Marijan Haberle, David Rockefeller, prvi dan proljeća

Osnovana Nizozemska Istočnoindijska kompanija – 1602.

Nizozemska Istočnoindijska kompanija (nizozemski: Vereenigde Oostindische Compagnie; skraćeno: V.O.C. odnosno VOC ili jednostavno samo “Kompanija” (Compagnie)) bila je Istočnoindijska kompanija u koju su se 1602. udružile nizozemske trgovinske kompanije kako bi isključile međusobnu konkurenciju. VOC je od nizozemske države dobio pravo suvereniteta (vođenje ratova, gradnja utvrda, pridobivanje teritorija) i trgovinski monopol. To je bila prva multinacionalna kompanija i najveće trgovinsko društvo 17. i 18. stoljeća.

Glavno sjedište kompanije bilo je u Amsterdamu i Middelburgu. Komandno mjesto trgovačke plovidbe nalazilo se u Bataviji (danas Jakarta) na Javi (Indonezija). Trgovinske ispostave bile su na Dejimi, umjetnom otoku u zaljevu ispred Nagasakija (Japan), u Perziji (danas Iran), Bengalu (danas Bangladeš i Indija), Cejlonu (danas Šri Lanka), Formozi (danas Tajvan), Kaapstadu (Južnoafrička Republika) i na jugu Indije.

Gospodarska moć VOC-aa zasnivala se prije svega na kontroli puta začina od “otoka začina” (danas Molučki otoci) i Stražnje Indije (staro ime za Indokineski i Malajski poluotok). Ova kompanija, strukturirana u 6 komora (Kamers), bila je prva koja je izdala dionice. Nakon četvrtog Englesko-Nizozemskog rata (1780. – 1784.) kompanija dospijeva u financijske poteškoće i gasi se 1798.

U gotovo dva stoljeća postojanja, Nizozemska Istočnoindijska kompanija imala je oko 4.700 brodova kojima je prevezla oko 10 milijuna ljudi. Pri tome, na prvo stoljeće otpada oko jedne trećine, a na drugo oko dvije trećine brodova i preveženih ljudi. Vrijednost trgovačke robe prevežene u prvom stoljeću (1640. – 1700.) iznosila je 577 milijuna fl. a u drugom (do 1795.) 1,6 milijardi fl. Jedina VOCova konkurencija, Britanska Istočnoindijska kompanija (EIC), osnovana u Londonu 1600., nije se mogla nametnuti VOC-u. Tek pred kraj 17. stoljeća u jednom kratkom razdoblju EIC je ojačala do ozbiljne konkurencije.

Henrik Johan Ibsen, književnik – 1828.

IBSEN, Henrik

Henrik Johan Ibsen (Skien, 20. ožujka 1828. – Kristijanija (Oslo), 23. svibnja 1906.), norveški književnik. Imao je veliki utjecaj na modernu dramu. Njegov rad je priznat u cijelom svijetu, a njegova djela izvode se u kazalištima na svim kontinentima.

Pisao je psihološke drame i društvenokritičke komade koji su prokrčili put naturalističkom stilu u drami, analizirajući moralne probleme. Izvršio je velik utjecaj na kulturni život u nordijskim zemljama, kao i na Englesku, Njemačku i Francusku književnost.

Za svoje drame uzimao je teme iz najbliže okolice. Naročito je majstorski obradio ženske likove. Ibsen je postao najčuveniji po svojim dramama. No, prvo je napisao priličan broj pjesama, ubrajajući tu dobro znanu Terje Vigen.

Janko Jurković, književnik i novinar – 1889.

Janko Jurković (Požega, 21. rujna 1827. – Zagreb, 20. ožujka 1889.) hrvatski književnik i novinar.

Janko Jurković

Stilski je pripadao dvama razdobljima, jer je pisao u razdoblju kad je romantizam prelazio u realizam; zapravo ga se računa u protorealizam. Pisao je komedije, novele, pripovijetke, pjesme, feljtone, jednu dramu i tragediju.

Značajan je po unosu humorističnih i satiričnih elemenata.Književna povijest hrvatskog jezika ga svrstava među prve hrvatske komediografe i među autore najboljega stila. U usporedbi s drugim hrvatskim književničkim suvremenicima, bio je među najškolovanijima.Prvo uspjelije djelo mu je Pavao Čuturić.Iako ga se pamti po mnoštvu komedija, napisao je i djela ozbiljnijeg sadržaja, dramu Posljednja noć i tragediju Smiljana. Zanimljivost je da je jednu svoju poznatiju komediju Tuskulanijada nazvao prema Ciceronovu spisu Tusculanae disputationes.

Josip Bozanić, hrvatski kardinal – 1949.

Hrvatski kardinal Josip Bozanić rođen je 20. ožujka 1949. godine u Rijeci.

Bozanić je upisao Teološki fakultet u Rijeci, ali je zadnju godinu završio u Zagrebu. Diplomski rad bio mu je o djelu biskupa Antuna Mahnića. Biskupom je postao 1989. godine, sa samo 40 godina. Kada je 1994. kardinal Kuharić, koji ga je zaredio za biskupa, stekao uvjete za mirovinu i svoj mandat stavio na raspolaganje Svetom Ocu,

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Bozanić je postao jedan od najozbiljnijih kandidata za novog zagrebačkog nadbiskupa. Upravo je njegovo ime 5. srpnja 1997. pročitao papa Ivan Pavao II. Papin blagoslov za novoga zagrebačkog nadbiskupa zatekao ga je na mjestu predsjednika Nadzornog odbora Vijeća hrvatskog Caritasa, člana Hrvatske biskupske konferencije i predsjednika Odobra za obilježavanje Nove 2000. godine. Sudjelovao je i u sastavljanju ugovora između Hrvatske i Vatikana, a kao nadbiskupu ostalo mu je sređivanje pravne regulative oko spornog četvrtog ugovora, kojim se regulira ekonomski položaj Crkve i dva osjetljiva problema: status crkvene imovine i crkveni porez. U listopadu 2003. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom.

Marijan Haberle (Zagreb, 16. svibnja 1908. – Rijeka, 20. ožujka 1979.), hrvatski arhitekt.

Jedan od nosioca hrvatske međuratne arhitekture koji je svoj stvaralački i idejni kontinuum uspješno nastavio i poslije rata u novim i bitno izmijenjenim uvjetima rada.

Nakon Drugoga svjetskog rata počinje druga faza Haberleova djelovanja. Nepodložan arhitektonskoj modi, slijedi vlastiti senzibilitet i stvaralački nagon. Za njega je funkcija uvijek bila primarna, oblikovana po suptilnim zakonitostima moderne. U poslijeratnom razdoblju njegov golemi opus obuhvaća 50-ak objekata, preko 30 natječaja i projekata, te 20-ak enterijera. Neki od njegovih najznačajnijih natječajnih projekata su : Stadion u Beogradu (1947.), Vojni muzej u Beogradu (1950.), Hotel na Plitvičkim jezerima (1953.), koji izvodi 1975., Bolnica u Slavonskom Brodu (1955.), Hotel Internacional u Zagrebu (1957.), Palača Matice iseljenika s Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski (1958.), koje s gradnjom počinju 1960., Spomen-dom Đuro Salaj u Slavonskom Brodu (1959.) koji izvodi 1961., regulacija Tkalčićeve ulice u Zagrebu (1968.), stambeno naselje Trnovčica u Zagrebu (1970.) koje izvodi 1971., Kompleks Brodarskog instituta u Zagrebu kojeg radi od 1949. do 1955.

Na natječajima radi velike javne zgrade, bolnice, hotele, stambene zgrade, paviljone, muzeje, kolodvore, stambena naselja i urbanističke regulacije. Iz poratnog razdoblja ističu se četiri njegova ostvarenja. Novi Zagrebački velesajam i Brodarski institut postali su zasebne urbane cjeline južnog Zagreba. Rješenje novog Zagrebačkog velesajma, po opsegu, bio je najveći zadatak Marijana Haberlea. Kompleksno funkcioniranje cijelog velesajma s mnoštvom većih i manjih paviljona i unutrašnjim prometom pokazalo je da njegov pristup počinje od međusobnog odnosa različitih arhitektonskih objekata i njihova funkcionalnog povezivanja. Kod Brodarskog instituta riješio je cijeli kompleks s poslovnim zgradama, ogradom i vratarnicom do hala s kupolom za ispitivanje modela. Senzibilitet za uklapanje arhitekture u okoliš pokazao je hotelom na Plitvicama. Najpoznatije je njegovo ostvarenje Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, započeta 1960., a dovršena 1973. godine. Dvorana je obložena drvenom oplatom, a cijelo je zdanje izvana jednostavno i skromno sažeto u dva volumena: položenu staklenu prizmu i bakrenu kupolu s ukošenim stranicama.

David Rockefeller, utemeljitelj Bilderberg grupe – 2017.

Američki bankar David Rockefeller, najmlađi sin Johna D. Rockefellera Mlađeg i jedini preživjeli unuk poznatog naftnog tajkuna Johna D. Rockefellera, utjecajni nasljednik multimilijarderskog obiteljskog biznisa i globalist s čvrstim vezama s Bilderberg grupom, Trilateralnom komisijom i Vijećem za vanjske odnose, rođen je 12. lipnja 1915. godine u New Yorku, a umro je u istom gradu 20. ožujka 2017.

Obitelji Rockefeller većinu svojeg bogatstva duguje iznimno profitabilnom poslovanju nekadašnjeg Standard Oil-a; kompanije koja je zbog protuzakonitog stvaranja monopola bila 1911. godine odlukom vlasti SAD-a prisilno razdijeljena na 34 kompanije. Tijekom života David Rockefeller uspio je ostvariti utjecaj dostojan nasljeđa jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u povijesti, te ga drži do danas.

David Rockefeller

Tijekom Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) služio je u vojnoj obavještajnoj službi, na poslovima vezanima uz gospodarsku špijunažu, a kraj rata je dočekao sa činom satnika. U tom je razdoblju bio sedam mjeseci akreditiran kao ataše kod Američkog veleposlanstva u Parizu.

Od 1946. do 1981. godine bio je dužnosnik (od 1969. do 1980. glavni izvršni direktor) u Chase Manhattan Bank (danas JP Morgan and Chase Bank), vodećoj svjetskoj banci i uporištu dinastije Rockefeller iz vremena Standard Oil-a.

Slično kao što poslovanje dinastije Rockefeller – koja u najvećoj mjeri nastoji zaslužiti povjerenje američke i svjetske javnosti vrlo obilnim humanitarnim donacijama – stoji i nakon 1911. godine pod stalnom sumnjom je li doista propustila tajno koordinirati poslovanje kompanija koje su nastale razbijanjem njihovog globalnog naftnog monopola (među tim kompanijama je, primjerice, Saudi Aramco, glavni akter u crpljenju nafte u Arapskom zaljevu, te – prema procjeni “Financial Timesa” iz 2010. god. – najvrijednija kompanija na svijetu, tako i javno poznate aktivnosti Davida Rockefellera izazivaju nedoumice u pogledu ciljeva i dosega povezivanja financijske i političke moći, koju on uspješno provodi.

David Rockefeller je 1954. godine pokrenuo Bilderberg grupu, gdje se do danas neprikosnoveno odlučuje o pozivanju novih članova, a 1973. godine osnovao je Trilateralnu komisiju. Utjecaj tih udruženja na svjetska kretanja je velik, ali ne do kraja prepoznatljiv.

Prvi dan proljeća

Proljeće je jedno od četiri godišnja doba. Ove godine “službeno” počinje na današnji dan 2021. ožujka u 10:24 sati po srednjoeuropskom vremenu. Na sjevernoj polutki traje dio ožujka (od 21.), travanj, svibanj i dio lipnja (do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio rujna, cijeli listopad, studeni i dio prosinca. Na prvi nadnevak proljeća dan i noć jednako traju (proljetna ravnodnevica). Postoje tri razdoblja kroz proljeće: pretproljeće počinje u vrijeme pojavljivanja proljetnica, često zvanih “vjesnici proljeća”; rano proljeće razdoblje je kad se pojavljuju cvjetovi i listići na drveću, a pravo proljeće razdoblje je u kojem lista mnoštvo listopadnog drveća. Najpoznatiji vjesnici proljeća su kockavica, šumarica, podlijesak (šafran), visibaba i jaglac. U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja,stvaranja i rađanja nečeg novog.