NA DANAŠNJI DAN: Golgota, Zadar, Arko, Bacall, Žrnovnica, ozonski omotač

Opća skupština UN-a 1994. godine je proglasila 16. rujna Međunarodnim danom zaštite ozonskog sloja

Posvećena Crkva na Golgoti – 335.

U Jeruzalemu je posvećena grobna crkva na brdu Golgoti. Današnja sakralna građevina, na koju prava polaže šest kršćanskih vjerskih zajednica, potječe s prijelaza 11. u 12. stoljeće.

Golgota je brdo izvan Jeruzalema gdje je prema Bibliji razapet Isus Krist. Brdo se tada nalazilo izvan zidina Jeruzalema, ali kako se grad širio, danas se ovo mjesto nalazi unutar grada. Latinska riječ Kalvarija znači lubanja, jer je brdo od kamena i u silueti vjerojatno podsjećalo na lubanju. Tamo su svojedobno izvršavana pogubljenja.

Vlasništvo nad čitavom crkvom i dalje je zajedničko – pravoslavno, katoličko i armensko – a za neke je njezine dijelove točno određeno kome pripadaju. Tako je sama kapela s Isusovim grobom zajednička, kao i okrugli prostor oko njega, dok pojedine zajednice imaju vlastite katove galerije uokolo. Glavna lađa crkve iz križarskog doba pripada grčkim pravoslavcima, a oltar svete Marije Magdalene s okolnim prostorom, kao i kapela Ukazanja Mariji pripadaju katolicima. Kalvarija je podijeljena na dva gotovo jednaka dijela, katolički i pravoslavni. Od dvije kripte, jedna je armenska, a druga, posvećena Nalasku svetoga križa, katolička.

Prvi gradski perivoj u Zadru – 1829.

U Zadru otvoren prvi javni gradski perivoj. Perivoj kraljice Jelene Madijevke je prvi javni Gradski perivoj Zadra. Nastao je dok je Zadar još bio grad-tvrđava, kada se nakon povečerja više nije moglo izlaziti iz grada.

Perivoj je otvoren dana 16. rujna 1829. godine, a podigao ga je po vlastitim zamislima tadašnji guverner Kraljevine Dalmacije barun Franz Ludwig von Welden – strastveni botaničar, koji je oduševljen dalmatinskom florom i osmislio perivoj.

Gradski perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu, a stradali su i neki arhitektonski elementi. S obzirom na starost, u perivoju je preživjelo malo izvornih biljaka. Sačuvana arhitektura se obnavlja, a popunjava se i biljni fundus, tako da je taj perivoj i danas najljepši zadarski perivoj.

Vladimir Arko, hrvatski industrijalac – 1888.

Nakon što je s ocem Mijom (1841–1920) kratko radio u obiteljskom poduzeću Arko, tvornica vina i rakije (osnovana 1867), Vladimir Arko je ubrzo u potpunosti preuzeo cjelokupno očevo poslovanje. Godine 1916. osnovao je poduzeće za veletrgovinu »ovozemnim i inozemnim proizvodima« koje je iduće godine reorganizirao i preimenovao u Vladimir Arko, poduzeće za proizvodnju likera, konjaka, rakije, žeste, pjenušca, pjenice, bezalkoholnih pića i bačava. Tijekom vremena, postao je jedan od najznačajnijih zagrebačkih gospodarstvenika. Kako se poduzeće razvijalo, Arko je osnivao nove tvornice: alkoholnih pića (1917), špirita i kvasca (1918), bačava (1921), emajliranoga posuđa te etera i kemijskih proizvoda (1932), te ih opremao najsuvremenijim strojevima.

Ulagao je u promidžbu svojih proizvoda među ostalim i s pomoću modernoga dizajna naljepnica za boce. U rujnu 1937. poduzeće je pretvorio u diončko društvo, kojemu je bio većinski vlasnik. Tvornice špirita, kvasca, likera i kemikalija u izmijenjenim su uvjetima poslovale nakon II. svj. rata, a od 1950. sjedinjene su s tvornicama likera Pokorny te konjaka i likera Patria i od tada djeluju pod zajedničkim nazivom Marijan Badel.

Lauren Bacall – 1924.

Lauren Bacall aka Betty Joan Perske (Bronx, New York City, 16. rujna 1924. – New York, 12. kolovoza 2014.) bila je američka filmska i kazališna glumica i manekenka, poznata po svojem izraženom duboku glasu i prodornim pogledima.

Isprva fotomodel. Popularnost je stekla ulogama samopouzdanih i emancipiranih žena i postala zvijezdom film noira, osobito kao partnerica supruga Humphreya Bogarta u filmovima Howarda Hawksa Imati i nemati i Dubok san, u kojima majstorski ovladava ironičnim dijalozima, te Mračni prolaz Delmera Davesa i Otok Largo (Key Largo, 1948) Johna Hustona.

“Pala” Žrnovnica i osvojena komanda garnizona Split – 1991.

Dan 16. rujna 1991. je bio buran u Domovinskom ratu. Tog je dana JNA gađala Otočac. U napadu su ubili 4 osobe i razorili crkvu sv. Trojstva. Hrvatske su snage u blizini Žrnovnice zauzeli vojnu bazu u kojoj su zaplijenili 55 raketa “brod – brod”.

U Splitu se predala i vojna tiskara, vojarna “Visoko” i komanda garnizona Split. JNA bombardirala radijski odašiljač na otoku Visu. Za isti je dan srpski general Ratko Mladić izdao zapovijed za napad 9. kninskom korpusu za nastavak okupacije teritorija RH.

Ozonski omotač – 1994.

Ujedinjeni narodi proglasili su 16. rujna Međunarodnim danom zaštite ozonskog sloja 19. prosinca 1994. godine s ciljem naglašavanja važnosti provedbe Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, bez kojega bi oštećenje ozonskog sloja bilo deset puta veće nego što je danas, imajući dalekosežne posljedice na zdravlje ljudi i okoliš.

Opća skupština UN-a 1994. godine je proglasila 16. rujna Međunarodnim danom zaštite ozonskog sloja, obilježavajući na taj način datum kada je 1987. godine potpisan “Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač”. Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

Ozonski sloj je krhki omotač koji umanjuje utjecaj štetnih sunčevih ultraljubičastih zraka na Zemlju i tako čuva život na našem planetu. Ozon je ustvari poseban oblik kisika – dok je molekula kisika koji dišemo sačinjena od dva atoma kisika (kemijska formula glasi O2), ozon je sačinjen od tri atoma kisika (s kemijskom formulom O3). Premda ozon čini vrlo mali dio Zemljine atmosfere, njegovo postojanje u obliku omotača na visinama između 10 i 30 km, nužno je za ljudski opstanak. Ovdje treba spomenuti da ozon u višim slojevima atmosfere štiti život na Zemlji, dok je pojava povišenih koncnetracija ozona pri tlu štetna za ljude, životinje i biljke.

Ozonska rupa, termin koji je prvi puta skovao nobelovac Sherwood Rowland, ustanovljena je 1985. godine kada je satelitska snimka ozonske rupe obišla svijet i postala simbolom prijetnje koja se nadvila nad Zemlju, a opisuje uočenu pojavu iznimno niskih koncentracija ozona u stratosferi, primarno nad polarnim krajevima. Zahvaljujući odlukama iz Protokola, kontrolirano korištenje tvari koje ugrožavaju ozon i njihova sve manja uporaba nisu samo pomogle očuvanju ozonskog omotača za današnju i buduće generacije već su, s obzirom na to da veliki dio tvari koje ugrožavaju ozon ujedno pripada grupi stakleničkih plinova, doprinijele globalnim naporima za smanjenje klimatskih promjena. Očuvanje ozona doprinosi i očuvanju eko-sistema i ljudskog zdravlja, prije svega kroz manji broj slučajeva raka kože te oštećenja vida.

Upravo zbog utjecaja koji je Protokol iz Montreala imao na svjetsku zajednicu, danas možemo reći da će se ozonski omotač, ako zadrži isti tempo oporavka, većim dijelom regenerirati za dvadesetak godina. Zbog toga se ovaj Protokol danas općenito smatra jednim od najuspješnijih sporazuma za očuvanje okoliša. Kako je Ban Ki-Moon, glavni tajnik UN-a, u svojem obraćanju javnosti povodom Međunarodnog dana zaštite ozonskog sloja naglasio: “Protokol iz Montreala pokazao je kako odlučna akcija međunarodne zajednice, uključujući privatni sektor, može postići značajne rezultate za opće dobro. Ovo je primjer iz kojega bismo trebali učiti i primijeniti stečena znanja u hitnoj akciji ublažavanja i smanjivanja klimatskih promjena”.