NA DANAŠNJI DAN: Georg Simon Ohm, Juraj Dobrila, Slavko Mihalić Bernardo Bertolucci, otmica Alda Mora, Ivica Percl, Boris Mutić, Dan bez sefija
Georg Simon Ohm, njemački fizičar – 1787.
Dana 16. ožujka 1787. rođen je Georg Simon Ohm, njemački fizičar.
OHM, Georg Simon
Ohm se istaknuo radovima s područja elektriciteta i magnetizma. Formulirao je zakon prema kojem je jakost struje koja prolazi vodičem proporcionalna naponu (Ohmov zakon).
Proučavao je nastajanje topline u vodiču kojim protječe struja, a bavio se različitim problemima s područja akustike. Mjerna jedinica Ohm (Ω) kojom se iskazuje vrijednost električnog otpora nazvana je po njemu.
Istraživao je i u području akustike, optike, metala i matematike.
Juraj Dobrila, istarski biskup – 1812.
Dana 16. ožujka 1812. rođen je Juraj (Giorgio) Dobrila, istarski biskup. Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer, najveći hrvatski biskup i dobročinitelj u 19. stoljeću. Dobrila je glasno zastupao prava Hrvata i Slovenaca u Istri. Za vrijeme Revolucije 1848., Dobrila se učlanio u Slavjansko društvo u Trstu.
Juraj Dobrila na novčanici od 10 kuna
Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) te je poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i da ih ne tlače politički i kulturno snažniji Talijani. Dobrila je 1854. tiskao molitvenik Oče, budi volja tvoja na hrvatskom i podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge 1870.
Također je objavio zbirku narodnih bajka i poslovica, Različno cvijeće. Njegov drugi molitvenik, Mladi bogoljub, objavljen je 1889. Bio je član Regionalnog vijeća Poreča od osnutka vijeća 1861. i njegov predstavnik u bečkom parlamentu do 1867. Osim toga, sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru (1870.), gdje je podupirao Strossmayerove stavove o budućnosti Crkve. Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime.
Slavko Mihalić, pjesnik – 1928.
Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. – Zagreb, 5. veljače 2007.), hrvatski pjesnik, akademik. Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista “Književna tribina”.
Slavko Mihalić
Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku “Telegramu” kao zamjenik urednika, više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće “The Bridge”, reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne “Zagrebačke književne razgovore”.
Godine 1967. jedan od sastavljača “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”. U teškim sedamdesetim godinama uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima “Župančičevu listinu”. Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika. Na hrvatski jezik prevodi i pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova.
Bernardo Bertolucci, filmski redatelj – 1941.
Bertolucci , Bernardo, talijanski filmski redatelj i scenarist (Parma, 16. III. 1941 – Rim, 26. XI. 2018). U Rimu studirao književnost; prvi igrani film Smrt (La commare secca, 1962) režirao pod utjecajem P. P. Pasolinija.
Bernardo Bertolucci
Usredotočujući se na poetiku francuskoga novog vala, posebice J.-L. Godarda, filmom Prije revolucije (Prima della rivoluzione, 1964) stječe naklonost kritike sklone suvremenomu tretmanu socijalno-političkih tema, zatim i one zainteresirane za adaptacije književnih djela, čime se zaokuplja u filmovima Paukova strategija (La strategia del ragno, 1969., prema J. L. Borgesu), Konformist (Il conformista, 1970., prema A. Moraviji) i Dvadeseto stoljeće (Novecento, 1976). Zaokret prema komercijalizmu pokazuje provokativnim erotizmom u filmu Posljednji tango u Parizu (L’ultimo tango a Parigi, 1973), a prema konvencijama hollywoodskoga spektakla u Posljednjem kineskom caru (The Last Emperor, 1987), za koji je nagrađen Oscarom.
Crveni teroristi oteli talijanskog premijera – 1978.
Kraj sedamdesetih prošlog stoljeća označen je divljanjem crvenog terorizma
Aldo Moro
Aldo Moro bio je talijanski političar i državnik. Kao član Demokršćanske stranke izabran je 1946. godine u Konstituantu, a od 1948. godine poslanik je u Predstavničkom domu parlamenta Republike Italije.
Bio je profesor kaznenog postupka na sveučilištu u Bariju, a zatim (do smrti) na rimskom sveučilištu. Bio je predsjednik parlamentarne grupe Demokršćanske stranke, ministar pravde, ministar prosvjete, predsjednik koalicionih vlada lijevog centra (demokršćani, socijaldemokrati, republikanci, socijalisti), ministar vanjskih poslova, te predsjednik vlade. Kao predsjednik Demokršćanske stranke otet je 16. ožujka 1978. godine od strane pripadnika ‘Crvenih brigada’, koja mu je organizirala ‘suđenje’ i ‘u ime narodnog suda’ osudila ga na smrt.
Ubijen je, a njegovo tijelo pronađeno je u prtljažniku automobila u Rimu. Bio je jedan od protagonista modernijih političkih saveza u Italiji, a na međunarodnom planu pristaša dobrosusjedskih odnosa s tadašnjom Jugoslavijom.
Ivica Percl, šanjsonjer – 2007.
Ivica Percl (Zagreb, 1. siječnja 1945. – Zagreb, 16. ožujka 2007.), bio je hrvatski šansonijer, skladatelj, pjesnik, karikaturist, slikar. Bio je jedan od posljednjih trubadura hrvatske šansone.
Ivica Percl
Na glazbeni put krenuo je kao gitarist legendarne zagrebačke rock skupine Roboti. Popularnost je stekao sredinom šezdesetih godina kao samostalni pjevač i gitarist. Tada dobiva titulu prvoga protestnog pjevača kod nas. Potkraj šezdesetih i u sedamdesetim godinama sve se više posvećuje skladanju i pisanju šansona. Jedan je od najdosljednijih tumača i interpreta brojnih hrvatskih pjesnika. Vjerno njegujući pjesničku riječ niz desetljeća, ostat će zapamćen po skladbama na stihove Zvonimira Goloba, Dobriše Cesarića, Antuna Šoljana, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića i Željka Sabola. Uglazbio je gotovo tristo pjesama na stihove devedesetorice hrvatskih pjesnika i tekstopisaca, ali i manje poznatih kao što je Mile Prpa.[2]
Presudan za njegovu karijeru bio je ipak susret 1966. godine s pjesnikom Zvonimirom Golobom. Pjevao je njegove “Huligane”, na glazbu Nikice Kalogjere, na Zagrebačkom festivalu šansona 1967. godine. Najveći uspjeh doživio je 1968. godine na Večeri šansona – Zagreb `68, kada je nastupio sa šansonom u vlastitoj obradi “Stari Pjer” autora Đorđa Novkovića, u aranžmanu Nikice Kalogjere.
Boris Mutić, sportski novinar – 2009.
Boris Mutić (Karlovac, 31. listopada 1939. – Zagreb, 16. ožujka 2009.), dugogodišnji sportski novinar, reporter i komentator, član sportske redakcije Hrvatske radiotelevizije punih 45 godina.
Profesionalno se počeo baviti novinarstvom 1966., a od 1976. do 1986. bio je urednik sportske redakcije HRT-a. Izvještavao je sa čak 16 Olimpijskih igara, šest Svjetskih nogometnih prvenstava, osam svjetskih prvenstava u gimnastici i skijanju, te još dvadesetak europskih prvenstava raznih sportova. Dva mjeseca prije smrti sudjelovao je u prijenosu slalomskih utrka za Svjetski kup sa Sljemena.
Preminuo je 16. ožujka 2009. u Zagrebu.
Dan bez sefija
Svijetom hara nova epidemija golemih razmjera koja preplavljuje sve društvene medije. Ta epidemija su tzv. “selfiji”, najgori produkt dostupnosti auto-portret opcije na danas sveprisutnim mobilnim pametnim telefonima.
No, da bi se ovoj ovisnosti samo-portretiranja u raznim pozama i na raznim lokacijama stalo barem malo na kraj, uveden je dan bez selfija. Barem na jedan dan možete prestati sudjelovati u ovom narcističkom, i kako tvrde neki izvori, psihološko štetnom ponašanju.
Ovaj dan uveden je kako bi se pomoglo obratiti pažnju na činjenicu kako su selfiji postali velik dio naše kulture. Zapravo je ustanovljeno da prosječna djevojka provede 1 sat i 24 minute svaki tjedan pokušavajući uhvatiti savršen osmijeh. Cijeli ovaj poriv za slikanjem temeljen je na potrebi da se bude zamijećen, da se osoba osjeća posebno i da si poveća samopouzdanje. Površinski se čini potpuno nedužno, dok ne zamijetimo koliko nas udaljava jedne od drugih, te u najmanju ruku postavlja nerealne koncepte onoga što se smatra lijepim na društvenim mrežama, pogotovo uz razne programe koji pomažu uljepšati slike prema nerealnim standardima. Zato, danas ugasite kameru i odložite mobitel i uživajte u danu bez selfija.
