NA DANAŠNJI DAN: Držić, Benko, Heidegger, Fijan, Bartok, Kennedy, Dan jezika, Sveti Kuzma i Damjan
Džore Držić, hrvatski pjesnik – 1501.
Džore Držić bio je ugledni dubrovački pučanin, brat slikara Vlaha Držića i stric slavnoga komediografa Marina Držića.
Završio je humanističku školu u Dubrovniku, a potom studirao pravo u Italiji, da bi na posljetku 1487. postao svećenikom. Radio je kao rektor crkve Svih svetih u Dubrovniku i kancelar dubrovačkog kaptola.
Đurađ Dragišić u Prirodi anđela iz 1499. godine spominje ga kao sudionika u učenim raspravama na latinskom jeziku u dubrovačkoj katedrali i kao jednog od najboljih govornika. Poznat je kao prvi hrvatski dramaturg.
Njegova ljubavna poezija bitno se razlikuje od one njegova starijeg suvremenika, s kojim ga često uspoređuju, Šiška Menčetića. Umro je u Dubrovniku 26. rujna 1501.
Ivo Benko, hrvatski astronom – 1851.
Ivo Benko, barun od Bojnika, rođen u Karlovcu 26. rujna 1851., bio je prvi hrvatski profesionalni astronom. Školuje se za časnika austrougarske ratne mornarice u Mornaričkoj akademiji u Rijeci, koju završava 1872. godine. Nakon toga službuje na brodovima Helgoland, Adria i Kerka s činom zastavnika. O njihovim putovanjima objavljuje putopise, da bi se na kraju našao na mjestu vršitelja dužnosti ravnatelja Mornaričke zvjezdarnice u Puli 1884./1885.
Potaknut tim iskustvom završava studij astronomije u Grazu, vraća se ponovno u aktivnu mornaričku službu, te 1893. godine, s činom kapetana fregate, preuzima mjesto ravnatelja Pulske zvjezdarnice. S dužnosti se povlači zbog zdravstvenih tegoba 1901. godine. Tijekom devet godina njegova upravljanja zvjezdarnicom, vršilo se mnoštvo astronomskih i geofizičkih opažanja vezanih uz potrebe austrougarske flote.
Najvažniji rezultati sa znanstvenog polja su objavljivani u tada vodećem astronomskom časopisu Astronomische Nachrichten. Ipak, mjesto u povijesti astronomije donijelo mu je jedno jedino opažanje, 4. veljače 1898. godine, kojim je dokazao da Zemlja nema drugi, tamni, prirodni satelit. Asteroid otkriven sa zvjezdarnice u Višnjanu imenovan je njemu u čast, (9814) Ivobenko.
Martin Heidegger, njemački filozof – 1889.
Martin Heidegger, rođen u Messkirchu 26. rujna 1889., bio je njemački filozof. Bio je profesor u Marburgu i Freiburgu, a 1933. imenovan je za rektora u Freiburgu. Nakon rata povremeno drži javna predavanja, ali tiska mnoga djela, koja imaju najživlji utjecaj na suvremenu filozofiju u svijetu.
Čitavo njegovo mišljenje posvećeno je pitanju o bitku. Ispitivanja egzistencije o njenoj vremenitosti, kao bitka ljudskog opstojanja, služe za pripremanje pitanja o bitku samom. Kao neprimjerene suvremenoj situaciji čovjeka i bitnom određenju mišljenja odbacuje sve tradicionalne filozofske discipline (logiku, etiku, estetiku).
Andrija Fijan, hrvatski glumac i redatelj – 1911.
Rođen je u Zagrebu u obitelji kazališnog krojača. Prvi put nastupa na zagrebačkoj pozornici 1873. kao dragovoljac, a od 1878. do 1909. stalni je član Hrvatskog narodnog kazališta. 1898. godine postaje ravnatelj drame, a 1907. kazališni intendant.
U svoju blistavu karijeru ugradio je gotovo petsto odigranih uloga najšireg raspona, a ostalo je zabilježeno da je bio najbolji hrvatski interpret Shakespearea. Nastupao je u mnogim efektnim i vješto skrojenim djelima tadašnjeg zabavnog repertoara i bio česti partner Mariji Ružički Strozzi.
Tijekom 38 godina glume, osim u repertoaru klasika i romantika, pokazao je puno majstorstvo i u tada novim naturalističkim dramama, ponajprije ruskih pisaca, a potom i u dramama Ibsena, Björnsona i Hauptmana. Bio je najistaknutiji predstavnik takozvanog ‘deklamatorskog stila’ u hrvatskom kazalištu, a Branko Gavella ga je nazvao ‘arhitepom glumca’. Umro je u Zagrebu 26. rujna 1911.
Bela Bartok, kompozitor 1945.
Béla Viktor János Bartók, rođen u Nagyszentmiklósu, 25. ožujka 1881. , umro u New Yorku, 26. rujna 1945., najpoznatiji je suvremeni mađarski skladatelj.
Prvu glazbenu poduku iz klavira dobio je od majke, a već s deset godina prvi put je javno nastupio kao pijanist. Na Glazbenoj akademiji u Budimpešti studirao je skladanje i klavir, te se razvio u izvanrednog virtuoza na klaviru.
Godine 1940. emigrirao je u SAD. Uoči odlaska nastalo je djelo Divertimento.
Zbog prizvuka mađarskih melodija i dirljive tuge središnjeg stavka mnogi ovo djelo smatraju Bartókovim oproštajem od domovine. Bartók je bio veliki protivnik nacizma, pa je prilikom emigracije u SAD putovao preko Sibira, kako bi izbjegao prolaz kroz nacističke zemlje.
U SAD-u mu je povjerena znanstvena obrada zbirke snimaka narodnih melodija.
Skupljao je i proučavao narodnu glazbu, osobito mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija. Ubraja se među začetnike tzv. nove glazbe 20. stoljeća.
Umro je u New Yorku, 26. rujna 1945. godine od leukemije, a veliku svjetsku slavu njegova su djela postigla tek nakon skladateljeve smrti.
Pokopan je na groblju u New Yorku, a u ljeto 1988., posljednje godine komunističke Mađarske, ostaci su mu prebačeni na groblje u Budimpešti.
Postoje informacije o možebitnom hrvatskom (bunjevačkom) podrijetlu Bélu Bartóka. Hrvatski korijeni, po tim tezama mu dolaze po baki, očevoj majci, rodom iz Subotice .
Prvo tv sučeljavanje predsjedničkih kandidata – 1960.
Javna debata američkih predsjedničkih kandidata iz 1960. godine promijenila je odnos medija i politike.
Više od 60 milijuna Amerikanaca gledalo je 26. rujna 1960. prvu televizijsku debatu između dva kandidata koja su se natjecala za mjesto u Bijeloj kući. 
Republikanski kandidat Richard Nixon i demokratski kandidat John F. Kennedy pojavili su se u studiju u Chicagu na prvoj od ukupno četiri debate.
Prva “Velika debata” bavila se nacionalnim pitanjima. Svaki kandidat dobio je 8 minuta za pripremu pozdravnog govora. Slijedila je serija pitanja, nakon čega je svaki kandidat dobio 3 minute i 20 sekundi za pripremu završne izjave.
Televizijski gledatelji proglasili su Kennedyja apsolutnim pobjednikom prve debate. Nastupio je samouvjeren, preplanuo i odmoren, za razliku od Nixona koji se vratio iz bolnice nakon ozbiljne operacije koljena te je odbio šminku kako bi se popravila njegova boja lica.
Nacionalni dan oboljelih od multiple skleroze
Oboljeli od multiple skleroze Republike Hrvatske 26. rujna obilježavaju svoj Nacionalni dan. Tradicija obilježavanja tog dana datira od 1979. godine kada je 26. rujna uz nazočnost oboljelih od multiple skleroze i neurologa iz Rijeke i Zagreba osnovano prvo “Udruženje za pomoć oboljelima od multiple skleroze i srodnih bolesti SR Hrvatske”.
Europski dan jezika
Europski dan jezika utemeljilo je Vijeće Europe 2001. godine “Europske godine jezika” s ciljem poticanja jezične različitosti, višejezičnosti i cjeloživotnog učenja. U povodu tog dana 26. rujna organiziraju se različite aktivnosti.
Cilj akcijskog dana je vrjednovanje svih jezika i kultura kao i doprinos osoba koje posjeduju prednosti višejezičnosti, povećanju individualne višejezičnosti i motivaciji ljudi u Europi o doživotnom učenju jezika. Pri tome je povećana pozornost na očuvanje bogate baštine 200 europskih jezika
Sveti Kuzma i Damjan
Sveti Kuzma i Damjan su ranokršćanski mučenici rođeni u Arabiji, koji su se bavili liječništvom u Egeji (današnji grad Ayas u Turskoj), a zatim u rimskoj provinciji Siriji. Za svoje usluge nisu primali plaću, zbog čega im je nadimak bio anargyroi (bez srebra); ovime su mnoge pridobili na prelazak na kršćansku vjeru. Blagdan sv. Kuzme i Damjana slavi se prema katoličkom kalendaru 26. rujna.
Tijekom proganjanja kršćana za vrijeme cara Dioklecijana, Kuzma i Damjan bili su uhićeni naredbom prefekta rimske provincije Kilikije zvanog Lizija, koji je naredio mučenje kako bi ih natjerao da se odreknu kršćanstva. Prema legendi, ostali su vjerni svojoj vjeri izdržavši vješanje na križu i kamenovanje. Konačno su pogubljeni odrubljivanjem glave. Mučeništvo su s njima podijelila i njihova mlađa braća Antim, Leontije i Eprepije. Njihovo najpoznatije čudo bilo je presađivanje noge nedavno preminuloga Etiopljanina pacijentu bijelcu, što je česta tema mnogih slika i iluminacija.
Sveti Kuzma danas se smatra zaštitnikom liječnika i kirurga, dok se sveti Damjan slavi kao zaštitnik ljekarnika i farmaceuta. Ponekad se u umjetnosti prikazuju s medicinskim simbolima i amblemima. Spominju se u katoličkoj liturgiji, i to u litaniji svetaca.
Osim u Katoličkoj crkvi, štuju se i u pravoslavlju, te u Anglikanskoj crkvi.
