NA DANAŠNJI DAN: Dante Alighieri, Alexander von Humboldt, Isadora Duncan, Žarko Domljan, Tomáš Masaryk, Zagrebačka Biblija, Amy Winehouse, Uzvišenje Sv. Križa, Dan prašuma

Dana 14. rujna 1968. objavljena je Zagrebačka Biblija, prva tiskana u Hrvatskoj

Dante Alighieri, pjesnik 1321.

Dante Alighieri

Dante Alighieri (Firenca 1265. – Ravenna, noć 13./14. rujna 1321.), talijanski pjesnik. Njegova osobna izjava u djelu “Paradiso” (XXII, 112–117) da je rođen kad je sunce bilo u Blizancima, ukazuje na datum rođenja između 18. svibnja i 17. lipnja. U službi gradske općine se borio kao konjanički glasnik kod Campaldina (11. lipnja 1289.), kada je gvelfska liga, na čijem je čelu bila Firenca, pobijedila gibeline. U političkom životu grada sudjeluje kao član Vijeća stotine. Već tada je 1294. Dante bio napisao svoje prvo djelo, Novi život,nadahnuto ljubavlju prema Beatrice Portinari, a posvećeno je firentinskom pjesniku Cavalcantiju, kojeg i sam Dante naziva svojim prvim prijateljem. Putujući u Veneciju 1321. se razbolio i po povratku u Ravennu umro. Firenca, koja ga je doživotno prognala i osudila na lomaču, pedesetak godina nakon pjesnikove smrti poziva drugog velikog pisca (Boccaccia) da drži javna predavanja o značenju Danteove Božanstvene komedije koja se ispočetka nazivala samo Commedia da bi ju sam Boccaccio kasnije nazvao božanstvenom. Ovo remek-djelo zapadne civilizacije i kulture prvi put je tiskano pod nazivom La Divina Commedia 1555. godine.

Alexander von Humboldt, njemački prirodoslovac i istraživač – 1769.

Alexander von Humboldt

Friedrich Heinrich Alexander, barun von Humboldt, bio je njemački prirodoslovac i istraživač te mlađi brat pruskog ministra, filozofa i lingvista Wilhelma von Humboldta. Rođen je 14. rujna 1769. godine u Berlinu.

Između 1799. i 1804. von Humboldt je putovao po Južnoj Americi koju je istražio i opisao po prvi put sa znanstvenog gledišta. U svojemu djelu Kosmos u 5 svezaka izvršio je fizički opis svijeta. Humboldt je podupirao mnoge znanstvenike i s mnogima, poput Justusa von Liebiga i Louisa Agassiza, je i radio.

Nakon Humboldtove smrti (1859.) njegovi prijatelji i kolege osnovali su Zakladu “Alexander von Humboldt” kako bi nastavili von Humboldtovu velikodušnu potporu mladim znanstvenicima.

Isadora Duncan, američka plesačica – 1927.

Isadora Duncan

Rođena je kao Angela Isadora Duncan u San Franciscu, Californiji. Isadoru Duncan smatraju majkom modernog plesa. Unatoč popularnosti diljem Europe, u SAD-u je bila poznata samo u New Yorku u kasnijoj fazi karijere. Isadora je bila najmlađa od četvero djece bankara Josepha Charlesa Duncana i Mary Dore Gray, najmlađe kćerke kalifornijskog senatora Thomasa Greya. Druga djeca su se zvala: Elizabeth, Augustin i Raymond. Više puta je boravila kao gošća, u njezino vrijeme jednom od najmondenijih turističkih mjesta – Opatiji. Boravila je u Villi Amalia, danas depandansi najstarijeg opatijskog hotela Kvarner. U parku ispred Ville Amalia je postavljen i spomenik njoj u čast. U Opatiji je boravila sa drugim suprugom, poznatim ruskim pjesnikom Sergejem Jesenjinom. Preminula je tragično, 14. rujna 1927. godine, tijekom vožnje automobilom kada joj se šal koji je nosila oko vrata zapleo u kotač automobila i ugušio je.

Žarko Domljan, političar – 1932.

Žarko Domljan

Domljan, Žarko, hrvatski povjesničar umjetnosti, leksikograf i političar (Imotski, 14. IX. 1932 – Zagreb, 5. IX. 2020). Diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1958., doktorirao 1973. disertacijom Arhitekt Hugo Ehrlich i arhitektura u Hrvatskoj u njegovo doba. God. 1958–86. u Jugoslavenskomu leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža), a zatim 1987–90. u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. S političkim promjenama 1990. ušao je u maticu političkih zbivanja u Hrvatskoj i 1990–92. bio predsjednik Sabora Republike Hrvatske te nakon toga do 2000. potpredsjednik. Obavljao i veći broj dužnosti u središnjici stranke (HDZ). Proučavao modernu arhitekturu i urbanizam, osobito hrvatsku arhitekturu potkraj XIX. i na početku XX. stoljeća. Bavio se likovnom kritikom u kulturnim i znanstvenim časopisima (15 dana, Telegram, Arhitektura, Život umjetnosti, Čovjek i prostor i dr.), u kojima je objavio i niz prikaza. Znanstvene radove o graditeljstvu i povijesti umjetnosti objavljivao, osim u časopisima i listovima, također i u zbornicima. Bio je glavni urednik časopisa Život umjetnosti (1969–76) i predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (1969–72). Mnogobrojne monografske i sintetičke članke objavio je u različitim izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je glavni urednik Likovne enciklopedije Jugoslavije (I, 1984., II, 1987) i Enciklopedije hrvatske umjetnosti (I–II, 1995–96). Objavio je memoarsku knjigu Visoko podignimo zastavu: Hrvatska od negacije do priznanja (2010). Glavna djela: Arhitekt Hugo Ehrlich (1979), Frano Kršinić (koautor P. Šegedin, 1986).

Tomáš Masaryk, češki političar – 1937.

Tomáš Masaryk

Tomáš Garrigue Masaryk bio je češki političar, filozof i sociolog. Profesor filozofije na Praškom sveučilištu. Godine 1889. s Kramarom je osnovao liberalnu političku grupu Realisti, koja se povezala s Mladočeškom strankom. Osnivač je i ideolog liberalne Češke narodne stranke koja se borila za autonomiju Češke u sklopu Austrougarske. Godine 1909., pomaže obrani u Veleizdajničkom procesu, u Beču.

Godine 1914. odlazi u emigraciju, gdje razvija intenzivniju političku djelatnost za stvaranje samostalne čehoslovačke države. Pred kraj rata na čelu je privremne čehoslovačke vlade. U Washingtonu je 16. listopada 1918. godine izdao Deklaraciju o nezavisnosti Čehoslovačke. Bio je prvi predsjednik Češkoslovačke. Na tu dužnost ga se izabralo 14. studenog 1918. godine, a birači su ga poslije još tri puta izabrali na tu funkciju. Dao je ostavku 1935. godine. Kao ‘otac domovine’ smirivao je zategnute odnose čeških i slovačkih stranaka. Umro je u Pragu 14. rujna 1937.

Objavljena Zagrebačka Biblija – 1968.

Dana 14. rujna 1968. objavljena je Zagrebačka Biblija. Zagrebačka Biblija iz 1968. godine pojavljuje se kao četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, a prvi tiskan u Hrvatskoj i to u Zagrebu.

Zagrebačka Biblija

Društveni je izdavač u tadašnjem komunističkom sustavu objelodanio hrvatski prijevod Biblije načinjen iz izvornika, prema uzoru na Jeruzalemsku Bibliju (La Bible de Jérusalem).

Bibilja je objavljena na blagdan Uzvišenja svetoga križa u Zagrebu. Izašla je u 60.000 primjeraka da bi uskoro bila tiskana u još 40.000 primjeraka. Od izdavačke kuće Stvarnost ju je 1974. otkupila Kršćanska sadašnjost.

Za svaki je narod važan događaj prijevod Biblije na narodni jezik. Biblija nije samo spomenik vjere nego i spomenik jezika. Prvi, cjelovito napravljen, prijevod Svetoga pisma na hrvatski načinio je u 17. stoljeću isusovac Bartol Kašić. Našijenci, nostrates, kako kuka već sam Kašić, osujetili su tiskanje spremljene hrvatske Biblije u Rimu. Tada još nije postojao standardni hrvatski jezik. Kašić ga je zapravo gradio. Kašićeva Biblija tiskana je kao otmjeno izdanje istom 1999.–2000. u Paderbornu u Njemačkoj u nizu prvih prijevoda Biblije na slavenske jezike, zvanom Biblia Slavica.

Prvi tiskani prijevod cijeloga Svetoga pisma na hrvatski, koji je načinio franjevac Petar Katančić, izašao je 1831. u Budimu. Tridesetak godina poslije objavljuje teolog Ivan Matija Škarić prijevod Biblije u Beču 1858.–1861. godine. Ivan Ev. Šarić objavljuje svoj prijevod Biblije u Sarajevu 1941.–1942. godine.

Amy Jade Winehouse, pjevačica – 1983.

Amy Jade Winehouse (14. rujna 1983. − 23. srpnja 2011.) bila je britanska pjevačica i tekstopisac poznata po svojim jakim vokalima[1] i eklektičnom miksu glazbenih žanrova koji su uključivali R&B, soul i jazz.

Amy Jade Winehouse

Njezin debitantski album, Frank, od strane kritike u Velikoj Britaniji bio je vrlo uspješan te nominiran za Mercury Prize. Sljedeći album, Back to Black, nominiran je u čak šest kategorija prestižne nagrade Grammy, a osvojio je njih 5 čime je izjednačen rekord najviše osvojenih Grammyja neke pjevačice u jednoj noći. S tim uspjehom Winehouse je postala prva britanska pjevačica koja je osvojila pet Grammyja, uključujući čak tri od četiri “najvažnija”: najbolja nova pjevačica, najbolja snimka godine i najbolja pjesma godine. 14. veljače 2007. osvojila je BRIT nagradu za najbolju britansku pjevačicu, a također je bila nominirana i u kategoriji najboljeg britanskog albuma. Tri je puta osvojila nagradu Ivor Novello: prvu 2004. godine za pjesmu Stronger Than Me, drugu 2007. godine za pjesmu Rehab, a treću 2008. godine za pjesmu Love is a Losing Game.

Amy Winehouse umrla je od trovanja alkoholom 23. srpnja 2011. godine. Njezin album Back to Black kasnije je postao najprodavaniji album u novom mileniju do danas u Velikoj Britaniji.

Uzvišenje Sv. Križa

Uzvišenje sv. Križa je kršćanski blagdan. Potječe iz Jeruzalema.

Obilježava ga se na 14. rujna. To je bio dan nakon godišnjice posvete bazilike Uskrsnuća nad grobom Isusovim.

Uzvišenje Sv. Križa

Baziliku je dao podignuti car Konstantin. Posvećena je 13. rujna 335. godine. U toj se bazilici nalazi dio izvornog Kristovog križa koji je otkupila carica Jelena 320. godine, a dala ga je na čuvanje u tu baziliku. Jeruzalemski kršćani su dan nakon godišnjice posvete bazilike izložili tu svetu relikviju te joj se klanjali. Relikvija nije bila mirne sudbine.

Legenda o nastanku svetkovine je sljedeća: nakon osvajanja Svetoga križa u jednom trenutku dospio je u ruke Perzijanaca. 614. ju je otela perzijska vojska. Istočnorimski car Heraklije ratujući s njima, iznjedrio je čudesnu pobjedu 14 godina poslije i vratio je relikviju. On je tad kao pogodbu za mir zatražio da se kršćanima vrati Sveti Isusov križ. On sam na svojim ramenima donio ga je do Jeruzalema.

Svečano ju je donio u Jeruzalem 3. svibnja 628. godine. Tamo se zbilo čudo. Na putu prema Kalvariji, zaustavila ga je viša sila – nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Od jeruzalemskog biskupa dobio je savjet da skine carsko odijelo i obuče siromaško. Kad je to učinio, uspio je u naumu. Nadovezujući se na te riječi, svećenik je kazao kako se čovjek mora spustiti i križu okrenuti da bi mu on donio spas.

Blagdan se je poslije proširio i među kršćane na Zapadu.

Dan prašuma

Prašuma, što doslovno znači ‘stara šuma’ , tip je vegetacije kojim se nazivaju one šume koje su se od svog nastanka razvijala uz malo ili bez utjecaja čovjeka, odnosno nastale su djelovanjem prirode. Primarna prašuma je šuma na koju čovjek nije nikada bio utjecao. Za razliku od primarne, sekundarna prašuma je nekad bila gospodarska šuma koju se izuzelo iz gospodarenje te ju se prepustilo neka se samoregulira. S vremenom takva šuma svojim najbitnijim strukturnim obilježjima postaje slična pravoj prašumi.

U Europi je prašuma stara oko 10 000 godina, što znači da se pojavljuje nakon ledenog doba koje je tu vladalo prije 15 000 godina. Prašume po geografsko-klimatskim karakteristikama dijelimo na nekoliko vrsta, osnovne su tropske kišne šume u tropskim područjima (najpoznatija vrsta), i umjerene (skandinavske, europske i prašume umjerenih i hladnih zona).

Imenom džungla u širem smislu označava se tropska kišna šuma a njezino ime dolazi iz sanskrtskog jangala (=pustara).