NA DANAŠNJI DAN: Bartolomejska noć, čips, Dragutin Lerman, Jorge Luis Borges, Yasser Arafat, Miroslav Bulešić, Paulo Coelho, Stjepan Ševo, Mihail Gorbačov. oboreni zrakoplov JNA, Slaven Zambata, Dan roda

Bartolomejska noć – pokolj hugenota u Francuskoj – 1572.

Bartolomejska noć označava noć 24. kolovoza 1572. uoči dana svetog Bartolomeja kada je kraljeva majka Katarina Medici organizirala pokolj istaknutih hugenota (francuskih protestanata) od strane katolika, a po naredbi Karla IX. tadašnjeg kralja Francuske.

Masakr se od Pariza proširio po cijeloj Francuskoj i u narednih nekoliko mjeseci je ubijeno oko 70.000 hugenota. Karlo IX. je bio pod velikim utjecajem svoje majke Katarine Medici i pokolj se trebao dogoditi već 15. kolovoza na dan vjenčanja hugenota (a budućeg kralja Francuske) Henrika IV., tadašnjeg kralja Navarre i katolkinje, sestre Karla IX. To je bila zgoda kad su se trebali naći svi najistaknutiji hugenoti na jednom mjestu, a potaknuti navodnim smirivanjem strasti takvim političkim vjenčanjem. Nakon takvih užasnih događaja, preživjelim hugenotima su preostala samo dva rješenja: ili da se pokatoliče ili da se odsele iz Francuske (velik njihov broj je otišao u današnju Kanadu, pokrajinu Quebec). Iako je pokolj započeo po danu, sam izraz Bartolomejska noć simbolično predstavlja zatamnjenje uma zagriženih katoličkih vladara Francuske.

Izumljen čips od krumpira – 1853.

Na današnji dan izumljena je jedna od najpopularnijih grickalica današnjice. Izumitelj je sin afro-američkog oca i majke Amerikanke, George Crum, koji je radio kao kuhar u Moon Lake Lodge odmorištu u ljeto 1853, kada je slučajno izumio čips. Sve je počelo kada je pokrovitelj naručio tanjur pomfrita, te ih je poslao natrag Crumu u kuhinju jer su mu krumpirići bili previše debeli i mekani. Kako bi pokrovitelja naučio lekciju, Crum je narezao novu seriju krumpira tanko koliko je najviše mogao, a zatim ih je pržio dok nisu postali tvrdi i hrskavi. Konačno,povrh svega, dodao je velikodušnu količinu soli. Na Crumovo iznenađenje, jelo je završio kao hit i nova grickalica je rođena! Nekoliko godina kasnije, 1860., Crum je otvorio svoj restoran koji je imao košaricu čipsa na svakom stolu. Iako Crum nikada nije pokušao patentirati svoj izum, snack se na kraju masovno proizvodi i prodaje u vrećama – pružajući tisuće radnih mjesta diljem zemlje.

Dragutin Lerman, hrvatski istraživač i putopisac – 1863.

Dragutin Lerman, rođen u Požegi 24. kolovoza 1863., bio je hrvatski istraživač i putopisac. Bio je sudionik Stanlayevih ekspedicija u porječje Konga, sudjelovao u pregovorima i sklapanjima sporazuma s domorodačim poglavicama.

Kao generalni tajnik belgijske vlade za istočni Kongo uspostavio je belgijsku kolonijalnu upravu. Jedan od slapova na rijeci Kwilu nazvao je Zrinski Chutes – Slapovi Zrinskih.

Darovao je Hrvatskom narodnom muzeju vrijednu zbirku predmeta naroda istočnog Konga (sada u Etnografskom muzeju u Zagrebu).

Jorge Luis Borges, književnik – 1899.

Jorge Luis Borges (Buenos Aires, 24. kolovoza 1899. – Ženeva, 14. lipnja, 1986.) argentinski je pisac i jedan od najslavnijih pisaca dvadesetog stoljeća.

Najpoznatiji je po kratkim pričama, ali bio je i pjesnik i esejist. S književnikom Adolfom Bioy Casaresom piše i pod zajedničkim pseudonimima Bustos Domecq, Honorio i Suarez Lynch, B. Poslije završetka Prvog svjetskog rata, obitelj Borges provodi tri godine u Luganu, Barceloni, Mallorci, Sevilli i Madridu.

U Španjolskoj Borges postaje članom književne avangarde. Njegova prva pjesma, »Himna moru«, napisana je u stilu Walta Whitmana i objavljena u časopisu Grecia.Na Novu godinu 1939., Borges zadobiva tešku ozljedu glave u nesreći; tijekom liječenja zamalo umire od otrovanja krvi.

Dok se oporavljao od nesreće, počinje pisati stilom po kojemu je postao poznat i pojavljuje se njegova prva kolekcija kratkih priča, El jardín de senderos que se bifurcan (»Vrt razgranatih staza«), 1941. Knjiga uključuje priču »El sur«, djelo u koje su uklopljeni neki autobiografski elementi, kao njegova nesreća, i koje je piscu osobno najdraže. Iako općenito dobro prihvaćen, El jardín de senderos que se bifurcan nije osvojio nagrade niti je zadobio priznanja koja su mu mnogi predviđali.

Yasser Arafat, palestinski političar – 1924.

Yasser Arafat rođen je kao Abdel-Rahman Abdel-Raouf Arafat al-Qudwa al-Husseini 24. kolovoza 1929. godine u Kairu.

Za vrijeme školovanja priključio se organizaciji imenom Muslimansko bratstvo, a obnašao je i dužnost predsjednika Saveza palestinskih studenata. Vojni rok je odslužio u Egipatskoj vojsci 1956. godine za vrijeme ratnih sukoba oko Sueza. Nakon odsluženja vojnog roka seli se u Kuvajt gdje radi kao inženjer. Godine 1956. jedan je od osnivača Al Fataha – ilegalne terorističke organizacije.

U početku veće arapske nacije – poput Egipta, Sirije i Jordana – ignorirale su Al Fatah te su osnovale vlastitu organizaciju PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija). Time su se nadale da će biti stvoreno tijelo koje će predstavljati oko 4.500.000 Palestinaca (onih Arapa koji su živjeli na onom području na kojem se prostirala Palestina prije stvaranja države Izrael 1948. godine). Nakon što su 1967. u arapsko-izraelskom ratu Arapi izgubili pojas Gaze, Golansku visoravan i Zapadnu obalu arapske nacije se sve više okreću Arafatu.

Tako 1968. godine on postaje predsjednik PLO-a. U naredna dva desetljeća PLO je izvodio najkrvavije napade na Izrael pa je tako Arafat stekao ugled bešćutnog teroriste (više na Bliskoistočni sukob). Arafat je predstavljao PLO na palestinsko-izraelskim mirovnim pregovorima u Oslu. Prema sporazumu postignutom u Oslu Palestinci su dobili pravo na samoupravu na području Zapadne obale i Gaze koja treba biti ostvarena u roku od pet godina. Također prema tom sporazumu izraelska vojska je započela s povlačenjem na tim područjima. U zamjenu za to PLO se složio prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih Naroda kojim se priznaje država Izrael. Zbog sudjelovanja u mirovnim pregovorima Arafat je 1994. godine zajedno s Rabinom (izraelski premijer) i Shimonom Peresom, izraelskim ministrom vanjskih poslova, dobio Nobelovu nagradu za mir. Nešto kasnije izabran je za predsjednika Palestinske samouprave koja predstavlja palestinsku vladu na području Zapadne obale i Gaze. Jasser Arafat umire u Parizu 11. studenog 2004. godine.

Miroslav Bulešić, hrvatski mučenik – 1947.

Blaženi Miroslav Bulešić (Čabrunići, 13. svibnja 1920. – Lanišće, 24. kolovoza 1947.), hrvatski katolički svećenik i mučenik. Proglašen je blaženikom 28. rujna 2013. godine.

Miroslav Bulešić bio je hrvatski katolički svećenik i mučenik. U kolovozu 1947. pratio je kao službeni pratitelj u Buzetu, delegata Sv. Stolice dr-a Jakoba Ukmara, koji je dijelio sv. krizmu. Komunisti su htjeli spriječiti misu i krizmu, ali nisu uspjeli. Dan nakon toga, 24. kolovoza 1947., bila je sv. krizma u Lanišću. Ondje su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Preminuo je od rana. Sam dr. Jakob Ukmar je bio teško pretučen. Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Tek će 1958. njegovo tijelo biti prenesno u crkvu u Svetvinčentu. Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili male kazne, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne.

Paulo Coelho, književnik – 1947.

Paulo Coelho (Rio de Janeiro, 24. kolovoza 1947.), brazilski romanopisac. Paulo Coelho (1947) brazilski je pisac koji se proslavio nizom romana duhovne tematike i jedan je od najprodavaniji pisaca na svijetu.

Pisac je htio postati još kao tinejdžer, a zbog buntovništva i opiranju tradiciji, otac ga je u njegovoj 17. godini zatvorio u psihijatrijsku ustanovu iz koje je Coelho triput bježao prije nego je pušten s 20 godina. Na pritisak roditelja, Coelho je odustao od svog sna o pisanju i počeo studirati pravo. Godinu kasnije, napustio je studio, živio kao hipi, putovao Južnom Amerikom, Sjevernom Afrikom, Meksikom i Europom. Po povratku u Brazil, zaposlio se u diskografskoj industriji kao tekstopisac i skladatelj.

Radio je i kao glumac, novinar i kazališni redatelj, prije nego se u potpunosti posvetio pisanju. Godine 1986. Coelho je otišao na slavno hodočašće na sjeveroistok Španjolske i to mu je promijenilo život. Na hrvatski su mu prevedene sljedeće knjige: “Vještica iz Portobella”, “Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala”, “Demon i gospođica Prym”, “Peta gora”, “Alkemičar”, “Hodočašće”, “Jedanaest minuta”, “Zahir”, “Priručnik za ratnika svjetlosti”, “Alkemičar”, “Brida”, “Pobjednik ostaje sam” i “Valkire”, “Veronika je odlučila umrijeti”, “Rukopis pronađen u Accri”, “Preljub”.

Stjepan Ševo, politički emigrant – 1972.

Stjepan Ševo (Hamzići općina Čitluk, 6. listopada 1937. – San Donà di Piave, 24. kolovoza 1972.), bio je hrvatski emigrantski djelatnik, zagovornik za demokratsku suverenu i slobodnu Hrvatsku. Oca su mu ubili partizani kad je Stjepanu bilo osam godina.

Emigrirao je 1966. godine te postaje politički aktivan, ali i povjerljiva osoba unutar hrvatskih emigrantskih krugova.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća UDBA ga smatra jednim od opasnijih vođa Hrvatskoga revolucionarnoga bratstva u Europi. Prema izvješćima suradnika UDBE Vinka Sindičića, Ševo je bio jedan od važnijih logističara HRB-a u Europi.

Sa suprugom i pokćerkom Rosemarie Bahorić živio je u Stuttgartu. Godine 1972. ova obitelj planirala je godišnji odmor provesti u Italiji, ali Sindičić je doznao za taj plan. Prema tvrdnjama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. godine doputovao u gradić San Donà di Piave kod Venecije.

Ubijen je po nalogu jugokomunističkih aparatčika. Istoga dana ubijena je i supruga Tatjana Ševo i devetogodišnja kćer Rosemarie Ševo.

Nakon ubojstva obitelji Ševo, njihov navodni prijatelj Vinko Sindičić otputovao je u SFR Jugoslaviju.

Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.

Ostavka Gorbačova – raspad SSSR-a 1991.

Dana 24. kolovoza 1991. Mihail Gorbačov je dao ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a i tako najavio raspad SSSR-a.

Prvši šef moćne komunističke partije Gorbačov je 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a. Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu.

Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj, a njegovu je ulogu preuzeo predsjednik Ruske Sovjetske Socijalističke Republike B. Jeljcin. Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. XII. 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati.

Oboreni prvi zrakoplovi JNA – 1991.

Pokraj Bogdanovaca srušen prvi zrakoplov JNA u Domovinskom ratu. Pripadnik ZNG-a Luka Andrijanić srušio je nad Borovim Naseljem dva neprijateljska zrakoplova.

Uvod u napad na Vukovar zbio se 24. kolovoza, a ostat će zauvijek zapamćen po mladom Luki Andrijaniću koji je tog dana oborio dva zrakoplova JNA, a samo dva dana poslije 26. kolovoza oborio je još dva neprijateljska zrakoplova. Taj mladić iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda, još nije ni 20 godina napunio, a srušio je prve agresorske avione u Domovinskom ratu.

Slaven Zambata, nogometaš – 2020.

Slaven Zambata (Sinj, 24. kolovoza 1940. – Zagreb, 29. listopada 2020.) bio je hrvatski nogometni trener i teoretičar, bivši uspješni nogometaš zagrebačkog Dinama i reprezentativac Jugoslavije. Ubilježio je 31 nastup za reprezentaciju Jugoslavije pri čemu je postigao 21 zgoditak.

Zambata je započeo igračku karijeru u juniorskom pogonu NK Junaka iz svog rodnog Sinja, da bi nakon odigrane jedne sezone 1959. sa osamnaest godina potpisao ugovor za zagrebački Dinamo. U Dinamu je ostao sve do 1969. godine, odnosno deset sezona, za vrijeme kojih je za klub nastupio 397 puta i postigao 264 zgoditka[2] u različitim natjecanjima (od kojih 93 u jugoslavenskoj Prvoj ligi). S momčadi Dinama osvojio je četiri kupa Jugoslavije i to 1960., 1963., 1965. i 1969. godine te je kao kapetan predvodio momčad u osvajanju Kupa velesajamskih gradova u sezoni 1966./67. tijekom koje je postigao šest golova. Zambata je također sudjelovao u istom natjecanju u sezoni 1963./64. kada je momčad Dinama bila finalist te 1964. i 1966. kada je sudjelovala u natjecanju za Kup velesajamskih gradova. Nakon odlaska iz Dinama 1969. godine odigrao je nakoliko sezona za belgijske klubove KSV Waregem i Crossing Club nakon čega se 1972. godine nakratko vratio u Dinamo. Prestao je igrati nogomet 1973. godine nakon niza teških ozljeda meniska obje noge koje je morao operirati prije samog kraja karijere i umirovljenja.

Zambata zauzima osmo mjesto najboljih strijelaca u povijesti Dinama te je jedan od samo dva igrača koji su postigli hat-trick u finalnoj utakmici Kupa Jugoslavije i to protiv momčadi splitskog Hajduka, 26. svibnja 1963. godine. Premda Dinamo nikada nije osvojio prvenstvo Jugoslavije dok je Zambata u njemu igrao, završili su kao drugi u sezonama 1960., 1963., 1966., 1967. i 1969. godine što je zabilježeno u povijesti kao jedno od najuspješnijih razdoblja kluba.

Zambata je bio jedan od ponajboljih napadača Jugoslavije tijekom 1960-ih. U dva je nastupa za jugoslavensku U-21 reprezentaciju postigao dva gola, da bi u Leipzigu 16. prosinca 1962. godine protiv reprezentacije Zapadne Njemačke debitirao za izabranu seniorsku vrstu. U karijeri je nastupio 31 put za reprezentaciju i postigao 21 pogodak, a zadnju je utakmicu za reprezentaciju odigrao 27. listopada 1968. godine protiv Španjolske u Beogradu. Za vrijeme svoje međunarodne karijere predvodio je kao kapetan reprezentaciju na ljetnim Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine. Reprezentacija Jugoslavije osvojila je šesto mjesto među šesnaest ekipa koje su nastupile na Igrama.

Svjetski dan roda

Svjetski dan roda obilježava se dana 24. kolovoza s ciljem upozoravanja na opadanje njihovog broja zbog nestanka prirodnih staništa.

Bijela roda (Ciconia ciconia), europska je gnjezdarica te ujedno najpoznatija i najpopularnija ptičja vrsta u Hrvatskoj jer najveći dio svog života provede u blizini ljudi, odnosno u selima i na poljoprivrednim površinama. U Europi gnijezdi 180.000 do 220.000 parova roda od čega najviše u Poljskoj i Ukrajini, dok se u Hrvatskoj njihova brojnost procjenjuje na oko 1.300 parova u selima dolina rijeka Drave, Save i Dunava. Gotovo ih se polovica ili oko 550 parova gnijezdi uz rijeku Savu pa su tako Sisačko-moslavačka i Zagrebačka županija najbogatije ovom vrijednom ptičjom vrstom.

Selom s najviše roda na području Zagrebačke županije smatra se Donja Kupčina u Pisarovini, gdje je donedavno bilo 40-ak rodnih gnijezda. Najstarije gnijezdo nalazi se u Posavskim Bregima kod Ivanić-Grada, gdje se rode neprekidno gnijezde na dimnjaku već više od dva desetljeća.