NA DANAŠNJI DAN: Ante Starčević, Khuen Hedervary, Henrik Ibsen, Svetozar Borojević, John D. Rockefeller, Heinrich Himmler, John D. Rockefeller, Josip Pupačić, Dan parkova
Ante Starčević – Otac Domovine – 1823.
Ante Starčević (Veliki Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.) bio je hrvatski političar, publicist i književnik. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom
Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju je studirao u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije. Bio je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine.
Starčević je u Hrvatskom saboru bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. godine osnovao s Eugenom Kvaternikom. Od prvih svojih zapisa iz 1861. godine pa do zadnjeg svog govora, Ante Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti dok bude pod Austriom-Madjarijom. Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema “umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari… urotili protiv narodima. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.
Khuen Hedervary, mađarski političar i hrvatski ban – 1849.
Grof Karlo Khuen Hedervary potječe iz njemačko-mađarske obitelji. Rođen je 23. svibnja 1849. na području današnje Češke. Režim Khuena Hedervaryja u Hrvatskoj je trajao dvadeset godina, a razdoblje njegova banovanja često se naziva khuenovština. U tom se razdoblju sustavno gušila svaka hrvatska oporba, novine su stalno bile pod zabranom, osnivale su se mađarske pučke škole, mađarski se uvodio i u hrvatske škole, državnu upravu, na željeznicu. Khuen je poticao međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva. Franjo Josip, koji je imao veliko povjerenje u njega, ipak ga je 1903. smijenio s dužnosti bana te postavio na mjesto ugarskog premijera. Tu dužnost obnašao je do 1910. godine, kada se povukao iz političkog života. Umro je 16. veljače 1918. u Budimpešti. Dvije godine prije početka Prvoga svjetskog rata odbačen je kao političar i od ojačalih mađarskih nacionalnih struja i od bečkoga dvora.
Henrik Ibsen, pisac – 1906.
Henrik Johan Ibsen (Skien, 20. ožujka 1828. – Kristijanija (Oslo), 23. svibnja 1906.), norveški književnik. Imao je veliki utjecaj na modernu dramu. Njegov rad je priznat u cijelom svijetu, a njegova djela izvode se u kazalištima na svim kontinentima.
Pisao je psihološke drame i društvenokritičke komade koji su prokrčili put naturalističkom stilu u drami, analizirajući moralne probleme. Izvršio je velik utjecaj na kulturni život u nordijskim zemljama, kao i na englesku, njemačku i francusku književnost.
Za svoje drame uzimao je teme iz najbliže okolice. Naročito je majstorski obradio ženske likove. Ibsen je postao najčuveniji po svojim dramama. No, prvo je napisao priličan broj pjesama, ubrajajući tu dobro znanu Terje Vigen.
Svetozar Borojević, hrvatski feldmaršal – 1920.
Svetozar Borojević se za vrijeme Prvog svjetskog rata istaknuo nizom uspjeha u obrambenom ratovanju. Zbog toga je dobio čin feldmaršala, čime je postao prvi i jedini nositelj tog čina u Austro-Ugarskoj koji nije bio njemačkog podrijetla.
Borojević je rođen 1856. godine u selu Umetići, blizu Kostajnice, u Hrvatskoj, tada u Austro-Ugarskoj, od oca Adama Borojevića i majke Stane, rođene pl. Kovarbašić. Svetozar Borojević bio je nesumnjivo jedan od najboljih stratega 1. svjetskog rata.
Iako je osobno bio pobornik ofenzivnog ratovanja, spletom okolnosti istaknuo se u obrambenim bitkama u kojima se najčešće uopće nije povlačio ili je pristajao samo na manje uzmake. Tu tvrdoglavost u obrani svakog metra bojišnice mu mnogi zamjeraju kao nepotrebno žrtvovanje ljudskih života. No, usprkos takvim kritikama, učinkovitost u obrani mu se ne može poreći, o čemu svjedoči i čin feldmaršala koji se inače dodjeljivao isključivo austrijskom plemstvu. Umro je u Klagenfurtu, 23. svibnja 1920. godine.
John D. Rockefeller – najbogatiji čovjek u ljudskoj povijesti – 1937.
John Davison Rockefeller (Richford,savezna država New York, 8. srpnja 1839. – Ormond Beach, Florida, 23. svibnja 1937.) bio je američki industrijalac, naftni magnat i filantrop. Osnivač je obitelji Rockefeller koja je svoje bogatstvo stekla u naftnoj industriji. Brat je Williama Rockefellera. Osnivač je naftne tvrtke Standard Oil Company 1870. godine koju je vodio dok se nije službeno umirovio 1897. godine. Kako su petrolej i benzin dobivali na važnosti, Rockefellerovo je bogatstvo raslo. Postao je najbogatiji čovjek na svijetu i prvi Amerikanac s više od milijardu dolara.
Ime Rockefeller postalo je istoznačnica za milijardera. Kad se uračuna inflacija, često se Rockefellera smatra za najbogatijeg čovjeka u povijesti. Prema procjeni časopisa Forbes iz 2007. godine ekvivalent njegovoga bogatstva u trenutku smrti, 1937. godine, bio bi 663.4 milijarde dolara. Za vrijeme života, a i naknadno, često je bio optuživan za nemoralnu poslovnu praksu zbog čega su njega i druge industrijalce tog razdoblja nazivali barunima razbojnicima.
Rockefeller je proveo posljednjih 40 godina svoga života u mirovini. Svoje bogatstvo je trošio uglavnom na stvaranje modernoga sustava ciljanog dobročinstva. On je bio u mogućnosti to učiniti kroz stvaranje zakladȃ koje su imale veliki utjecaj na medicinu, obrazovanje i znanstvena istraživanja. Njegove zaklade bili su začetnici razvoja medicinskih istraživanja, te su bile ključne u iskorjenjivanju rudarske gliste i žute groznice.
Heinrich Himmler, šef njemačkog Gestapa – najveći masovni ubojica u povijesti – 1945.
Heinrich Luitpold Himmler bio je zapovjednik SS-a i Gestapa, te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke. Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen odredima smrti, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 4 i 6 milijuna ljudi na industrijskoj skali.
Taj genocid odnosio se pretežno na Židove, ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i ‘posebni tretman’ (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama. Godine 2008., njemački ga je časopis Der Spiegel proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti. Himmler je uhićen 22. svibnja 1945., i u zatočeništvu, brzo je prepoznat. Zapisan je za suđenje zajedno sa ostalim većim njemačkim zapovjednicima u Nürnbergu, no počinio je samoubojstvo trovanjem u Lüneburgu 23. svibnja 1945., popivši tableticu cijankalija prije nego što je ispitivanje započelo. Njegove posljednje riječi su bile: Ich bin Heinrich Himmler! (Ja sam Heinirich Himmler!).
Poginuo Josip Pupačić, pjesnik – 1971.
Klasik hrvatskoga pjesništva (Slime kraj Omiša, 1928 – otok Krk, 1971), povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu.
Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći. Bila je to strašna nesreća. Zrakoplov Tupoljev Tu-134A beogradske tvrtke Aviogenex sa 76 putnika i 7 članova posade srušio se kod Zračne luke Rijeka u blizini Omišlja. Pri nesreći je stradalo 78 ljudi, od čega 75 putnika i 3 člana posade.
Na povratku iz Londona u Hrvatsku zadesio ga je zlokoban obiteljski usud, permanentno nazočan u njegovoj poeziji: poginuo je 23. svibnja zajedno sa suprugom i kćeri u zrakoplovnoj nesreći na aerodromu “Rijeka” na otoku Krku. Posljednji ispraćaj i pokop, uz nepreglednu povorku prijatelja, znanaca i poštovatelja te uz asistenciju velikog broja svećenika, obavljen je 31. svibnja na mjesnom groblju Slimenu. Njegova tragična smrt potresla je u Hrvatskoj sve kulturne slojeve. I tadašnje hrvatsko novinstvo jednoglasno je oplakalo njegov talent kao veliki nacionalni gubitak. Nadgrobni spomenik na mjesnom groblju, pred crkvom Sv. Ivana Krstitelja, izradio je akademski kipar Stipe Sikirica. Izlazi mu posmrtno knjiga pjesama s gotovo proročanskim naslovom Moj križ svejedno gori u izdanju Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, biblioteka “Razlog”. Kad ga je zadesila smrt, knjiga se nalazila u tiskari.
Europski dan parkova
Europski dan parkova je proglasila Federacija nacionalnih parkova Europe (EUROPARC Federation) s ciljem podizanja vrijednosti europskih zaštićenih područja i dobivanja javne podrške u provedbi svojih ciljeva. Prvi je puta obilježen 1999. godine kada je organiziran širok spektar aktivnosti u zaštićenim područjima i o njima, kako bi se naglasila važnost zaštite prirode. Ovaj datum je odabran kao spomen na proglašenje prvih europskih parkova – devet nacionalnih parkova u Švedskoj 24. 5. 1909. godine. Hrvatski Sabor je na sjednici 19. rujna 2002. potvrdio Konvenciju o europskim krajobrazima kojom se obavezuje na promociju zaštite krajobraza, upravljanje i planiranje, te organizaciju europske suradnje o pitanjima krajobraza.
