NA DANAŠNJI DAN: Anne Bronte, Velimir Deželić mlađi, Ian Fleming, Vida Jerman, Amnesty International, Cesna na Crvenom trgu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Prva smotra Zbora narodne garde

Anne Bronte, književnica – 1849.

Anne Brontë (Thornton, 17. siječnja 1820. – Scarborough, 28. svibnja 1849.) je engleska književnica i pjesnikinja, najmlađa iz literarne obitelji Brontë.

Anne Bronte

Anne je rođena u selu Thornton, u pokrajini Yorkshire kao najmlađa i zadnja od šestero djece 17. siječnja 1820. Njezina majka Maria Branwell Brontë preminula je od raka 1821., godinu dana poslije, nakon što se njezina obitelj preselila u Haworth. Dok je bila dijete njezine dvije najstarije sestre Maria i Elizabeth preminule su od tuberkuloze i nakon toga mnogo je pisano o tome kako su ti tragični događaji utjecali na njen život i život njezinih sestara Charlotte i Emily, kao i na njihovo pisanje. Annine pjesme izdane su, zajedno s onima njenih sestara, 1846. pod pseudonimom “Acton Bell”.

Anne Brontë objavila je dva romana: Agnes Grey (1847), o životu guvernante i socijalnim poniženjima te profesije, i Stanarka napuštenog zamka (1848), što je neuljepšana slika moralne i fizičke degradacije. Manje uspjela od romana drugih dviju sestara, ta djela karakteriziraju moralni intenzitet, realistični detalji u prikazu ponašanja likova te didaktički pristup životnomu iskustvu.

Velimir Deželić mlađi – 1888.

Velimir Deželić mlađi (Beč, 28. svibnja 1888. − Zagreb, 10. ožujka 1976.) je bio hrvatski književnik, kazališni pisac, urednik, političar, sociolog, etnograf, socijalni radnik, lutkar, redatelj, hrvatski domoljub, demokratski antifašist. Jedan je od katoličkih oblikovatelja kulture u Hrvata. Sin je Velimira Deželića starijeg. Suprug je Božene Kralj, prve “domagojke” i prve stipendistice u povijesti HAZU (na Sveučilištu u Moskvi), prve žene koja je studirala na Carskom moskovskom sveučilištu kad u Rusiji djevojke nisu smjele studirati, pripadnice jedne od prvih generacija studentica koje su upisale Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu.

Velimir Deželić mlađi

Organizirao je pučko-prosvjetni rad i odgoj mladeži u Hrvatskom katoličkom pokretu. Bio je dio poznatog tria Eckert-Rogulja-Deželić. Suosnivač je katoličkog dnevnika Riječkih novina. Predsjedavao je društvom Domagoj. Bio je upraviteljem Društva sv. Jeronima. Uređivao je popularnu znanstvenu knjižnicu Hrvatskog katoličkog narodnog saveza. Bio je član uredništva Hrvatske straže. Bio je u uredništvima još nekih listova. Kulturna djelatnost bila mu je iznimno široka. Bio je članom Marijine kongregacije i Hrvatskog katoličkog seniorata.

Poslije prvog svjetskog rata radio je u Zemaljskom uredu za zaštitu ratnih udovica i siročadi. Zajedno s Petrom Roguljom, fra Didakom Buntićem i inima spašavao je djecu iz BiH i Istre. Bio je član Hrvatske pučke stranke u Privremenom narodnom predstavništvu (1919.-1920.) i poslije u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS u sazivu od 1920. do 1923. godine.

Prvih poratnih godina bio je ravnatelj sveučilišne pisarnice. Uspostavom Banovine Hrvatske postao je 1940. banovinski činovnik Odjela za socijalnu politiku. Kad je uspostavljena NDH, bio je ravnatelj Odsjeka društvovne brojidbe u Ministarstvu udružbe, gdje je radio na izbjegličkim pitanjima. Siječnja 1945. bio je nakratko u zatvoru.

Poslije rata nove socijalističke vlasti primile su ga u Ministarstvo socijalnog staranja gdje je radio sve do odlaska u mirovinu 1953. godine.

Ian Fleming, književnik – 1908.

Ian Fleming

Ian Fleming (Mayfair, London 28. svibnja 1908. – Canterbury, 12. kolovoza 1964.), britanski pisac i novinar, najpoznatiji kao tvorac serije romana o James Bondu.

Školovan je u prestižnoj školi za dječake, Eton. Proslavio se serijalom romana o tajnom agentu Jamesu Bondu, jednom od najvećih hitova književnosti 20. st. još poznatijem po filmovima koji se snimaju i danas.

Premda izvorno junak popularne književnosti, Bond je u svjetskoj popularnoj kulturi ponajprije poznat kao filmski junak.

S redateljima svedenima na funkcionalne realizatore upečatljivih akcijskih sekvenci i Bondovih doživljaja smještenih u mondene i egzotične predjele, filmovi su kontekstualizirali lik agenta britanske tajne službe MI6 (Secret Intelligence Service), kodnog imena 007, spretnog čovjeka od akcije koji često spašava svijet od uništenja, ciničnog bonvivana i dopadljivog zavodnika, u svijet seksualne i političke emancipacije te modernizacije hladnoratovskih 1960-ih, a žanrovski su se oslonili, posredovanjem Flemingovih predložaka, o naslijeđe popularne fikcije kraja XIX. i početka XX. st. (pustolovni zapleti špijunske tematike, karikirani protivnici, ludi znanstvenici, zavjere za ovladavanje ili uništenje svijeta, tajna društva i sl.), koje se potom uporno, obnovom priče kroz desetljeća, osuvremenjuje i prilagođuje novim kontekstualnim, prije svega geopolitičkim i kulturnim uvjetima s obzirom na žanrovski odabir i premisu da Bondov fikcijski svijet nije povijestan, već je analogan suvremenomu.

Vida Jerman, glumica – 1939.

Vida Jerman (Zagreb, 28. svibnja 1939. – Zagreb, 10. prosinca 2011.) bila je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, poliglot.

Vida Jerman

Rođena je u Zagrebu, gdje je i diplomirala glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost, te studirala engleski, talijanski i španjolski na Filozofskom fakultetu. Kao članica Gradskog kazališta Trešnja igrala je značajne uloge u brojnim predstavama.

Bila je velika ličnost u povijesti zagrebačkog esperanta, dugogodišnja članica Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i njegova stručna delegatkinja za kazalište. Od 1973. godine, kada je prvi put nastupila u esperantskoj predstavi pa sve do smrti, Vida je Jerman bila nezaobilazan dio kulturnih programa Svjetskoga kongresa esperantista, koji se jednom godišnje održava u drugoj državi.

Preminula je u Zagrebu, 10. prosinca 2011.

Osnovan Amnesty International – 1961.

Amnesty International

Amnesty International vjerojatno je najpoznatija skupina za ljudska prava u svijetu. Međunarodnu organizaciju osnovao je na današnji dan 1961. godine britanski odvjetnik Peter Benenson a bavi se brojnim slučajevima ljudskih prava uključujući ukidanje smrtne kazne, osiguravanje besplatnog suđenja i oslobađanje političkih zatvorenika i zatočenika savjesti. Ti su ljudi zatočeni iz nelegalnih razloga, na primjer, radi njihove vjere ili nacionalnosti. Na Božić, Amnesty International organizira kampanju prodaje čestitki, gdje ljudi koji podupiru njihove akcije šalju božićne čestitke političkim zatvorenicima i zatočenicima savjesti kako bi ih podsjetili da nisu zaboravljeni. Dan Amnesty International prilika je date svoj doprinos sudjelovanjem na lokalnom sastanku, davanjem donacije, potpisivanjem peticije ili pisanjem pisma nade zatvorenicima.

Cesna na Crvenom trgu – 1987.

Osamnaestogodišnji Nijemac Mathias Rust je na današnji dan 1987. godine sletio na Crveni trg u Moskvi. Put do Moskve nije bio jednostavan. Prvo je 13. svibnja s iznajmljenom Cessnom 172P letio iz Hamburg-Fuhlsbüttela na Farske otoke. Zatim je sletio na Island i 25. svibnja sletio u Helsinki. 28. svibnja je preletio finsko-sovjetsku granicu i krenuo prema Moskvi. Premda ga je sovjetska protuzračna obrana rano uočila nisu poduzete neke konkretne mjere. Dio puta je prevalio uz pratnju lovaca MiG-23. U 18.15 je napravio nekoliko krugova iznad Kremlja i Crvenog trga. Zbog velikog broja ljudi nije sletio na sam trg već uz njegov rub. Nakon leta je izjavio da je taj poduhvat učinio zbog svjetskog mira i boljeg razumijevanja među narodima.

Bilo je to u doba hladnog rata tako da je čitav događaj osim svoje nedvojbene bizarnosti imao i svoju političku komponentu. Sve je protumačeno kao izraz pada sovjetske obrambene moći, pljuštale su ostavke u unutar ruskog obrambenog sustava, a neki čitavo događanje tumače kao nagovještaj velikih političkih promjena par godina kasnije koje su dovele do pada Berlinskog zida i okončanja bipolarne podjele svijeta.

Zbog svoj čina, jer sletanje avionom na Crveni trg nije dozvoljeno, Rust je 4. rujna iste godine osuđen na četiri godine radnog logora zbog ilegalnog ulaska u SSSR. Pomilovan je godinu dana kasnije i vraćen kući.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica – 1995.

Dana 28. svibnja 1995. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sa svoje dugogodišnje adrese na Marulićevu trgu preselila je u novu zgradu. „Staklena kocka“, kako se često naziva današnje dojmljivo sjedište Knjižnice, prostire se na više od 36 000 metara kvadratnih, sadrži gotovo 13 000 metara polica u čitaonicama sa slobodnim pristupom i 110 000 metara pokretnih regala u zatvorenome spremištu te danas udomljuje gotovo 3 milijuna jedinica knjižnične građe. Od prvih inicijativa za njezinu izgradnju do dovršenja zgrade proteklo je gotovo 50 godina, dok je sama izgradnja trajala punih 7 godina.

Zgradu su projektirali vrsni hrvatski arhitekti Velimir Neidhardt, Davor Mance, Zvonimir Krznarić i Marijan Hržić, osmislivši knjižnicu koja svojim staklenim svodovima i okomitim plohama, kroz igru kamena, metala i stakla, dostojno utjelovljuje knjižnicu 21. stoljeća.

Za razliku od zgrade na Marulićevu trgu, utemeljene na tradicionalnome knjižničarstvu i u kojoj nije bilo otvorenoga pristupa knjigama, nova knjižnica, uz knjigu nadohvat ruci, uz građu na zatvorenome spremištu nudi i otvoren pristup svojim zbirkama, te se i na taj i na druge načine otvara svojim korisnicima. Za njih je osigurano 1100 mjesta za rad, 64 mjesta u čitaonicama Zbirki građe posebne vrste, 8 mjesta za slušanje, 7 pojedinačnih soba za studijski rad, 2 sobe za skupni rad, 10 odjeljaka za studijski rad, kao i 150 mjesta u čitaonici za noćni rad.

Prva smotra Zbora narodne garde – 1991.

Dana 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu održana je prva smotra Zbora narodne garde (ZNG) na kojoj su hrvatskoj javnosti predstavljene prve organizirane hrvatske borbene postrojbe, prethodnica suvremene Hrvatske vojske.

Od tada se 28. svibnja obilježava kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. Zbor narodne garde bio je naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj. ZNG se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove Hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na cijelokupnom državnom području. Jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo je Ministarstvo obrane, a formalno su bile ustrojene u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Prema prvim planovima ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna ZNG. Krajem srpnja 1991. godine formirano je Zapovjedništvo ZNG-a, a zatim su osnovana zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za južnu Dalmaciju. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG. Do 12. kolovoza su ustrojene četiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokruženo je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage tada su imale oko 60 tisuća pripadnika, od kojih je 30 tisuća pripadnika bilo u sastavu MUP-a.