NA DANAŠNJI DAN: Amerigo Vespucci, Indijski ustanak, transkontinentalna pruga, blaženi Ivan Merz, Ivica Vidović, Antun Augustinčić, Nelson Mandela, Dan fizičke aktivnosti

Amerigo Vespucci krenuo na prvo putovanje u Novi svijet – 1497.

Amerigo Vespucci, talijanski moreplovac, 10. svibnja 1497. godine krenuo je na prvo putovanje u Novi svijet koji će kasnije dobiti njegovo ime. On je, za razliku od Kolumba, bio uvjeren da je zbilja otkrio Novi svijet.

Amerigo Vespucci

Zahvaljujući kartografima koji su zanemarili Kolumba, novi kontinent dobio je po njemu ime – Amerika. Vespucci je nakon prvog kretao na još dva ili tri putovanja.

Sljedeće se odigralo 1499. ili 1500. godine, kada je namjeravao oploviti južni kraj Afrike i doći do Indijskog oceana.

No, umjesto toga, Vespucci je otkrio ušće rijeke Amazone. Treće putovanje dovelo ga je do obala Brazila, a plovio je duž obale Južne Amerike do današnjeg Rio se Janeira.

O njegovu posljednjem putovanju malo se zna, ako ga je uopće i bilo.

Indijski ustanak protiv britanske vlasti – 1857.

Dana 10. svibnja 1857. izbio je Indijski ustanak protiv britanske vlasti, koji je nakon godinu dana ratovanja ugušen u krvi. Ustanak je započeo u East India Companyju, odakle se širio dalje. Vođe pobune, poput Rani Lakshmibai, postali su narodni heroji tijekom nacionalističkog pokreta u Indiji pola stoljeća nakon ustanka. Ustanak je doveo do raspuštanja East India Company 1858. godine i prisilio je Britance da reorganiziraju vojsku, financijski sustav i administraciju u Indiji. Ustanak je ugušen u krvi, a Indija je od tada bila pod direktnom vlašću britanske krune.

Dovršena transkontinentalna pruga koja je povezala istočnu i zapadnu obalu SAD-a – 1862.

Gradnja transkontinentalne željeznice, do tada najambiciozniji projekt SAD-a, započela je 1862. godine. Za 1800 milja tračnica izdvojeno je 136 milijuna dolara, što je bilo dvostruko više od tadašnjeg saveznog proračuna, a posao su obavljale dvije tvrtke – Union Pacific sa istoka i Central Pacific sa zapada. 10. svibnja 1869. godine dva kraja transkontinentalne željeznice, istočni i zapadni, spojena su na mjestu Promontory Summit, u saveznoj državi Utah.

Ulderiko Donadini, pjesnik – 1894.

Ulderiko Donadini (Plaški, 8. travnja 1894. – Zagreb, 10. svibnja 1923.), hrvatski književnik. Apsolvirao je studij biologije i kemije u Zagrebu, te radio kao nastavnik u Petrinji, Zagrebu i Vinkovcima.

Ulderiko Donadini

Uređivao je časopis ˝Kokot˝, jedno od glasila hrvatske avangarde. Stil njegovih kritika i eseja je izrazito polemičan, što ga je dovelo do sukoba s nizom suvremenika, uz ostale i s Krležom.

Dominantna tema njegove proze je sukob bizarne i osebujne individue s malograđanskim mentalitetom. Pisao je romane, drame, pripovijesti, eseje i pjesme. Pripadao je boemskom krugu umjetnika i jedan je od prvaka hrvatske moderne.

Teško bolestan od tuberkuloze i šizofrenije, izvršio je samoubojstvo. Novele: ˝Đavo gospodina Andrije Petrovića˝ ˝Jakov Žleb˝ ˝Bauk˝, ˝Doktor Kvak˝, ˝Dunja˝. Romani: ˝Vijavica˝, ˝Sablasti˝, ˝Kroz šibe˝. Drame: ˝Bezdan˝, ˝Igračka oluje˝, ˝Gogoljeva smrt˝

Ivan Merz, blaženik – 1928.

Blaženi Ivan Merz (Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.), istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja. Tijekom života Ivan Merz se služio s deset jezika i osposobio za četiri zvanja: profesor, književnik, časnik, a posjedovao je znanje i vrline koje se traže za svećenika.

Ivan Merz

“Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja” – tim je riječima Papa Ivan Pavao II. nazvao Ivana Merza u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine, prvoga dana svoga pohoda Hrvatskoj, spominjući u svome govoru hrvatske svece i blaženike, te kandidate oltara u hrvatskom narodu.

Ove Papine riječi veliki su poticaj za bolje upoznavanje s likom Ivana Merza i njegovim životnim svjedočanstvom danim za Isusa Krista. Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958. godine; a od 1986. godine nastavlja se u Rimu pri vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca. O njegovu životu snimljen je dokumentarni film “Ivan Merz – život za ideale” redatelja Jakova Sedlara.

Ivica Vidović, glumac – 1939.

Vidović, Ivica, hrvatski glumac (Beograd, 10. V. 1939 – Zagreb, 18. IV. 2011). Diplomirao 1963. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Član mnogih kazališta (HNK u Zagrebu i Splitu, Dramsko kazalište »Gavella«, Teatar &TD). Istaknuo se u stranom repertoaru kao Kaspar (P. Handke), Woyzeck (G. Büchner), Berenger (E. Ionesco, Neplaćeni ubojica), Rosencrantz (T. Stoppard, Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi), Sganarelle (Molière, Don Juan), Hljestakov (N. V. Gogolj, Revizor), Prošpero (L. Pirandello, Čovik, zvir i kripost) te Jacques (M. Kundera, Jacques fatalist i njegov gospodar), Paron Furte (C. Goldoni, Ribarske svađe), Mosca (B. Jonson, Volpone iliti lisac) i General (J. Głowacki, Četvrta sestra), a u hrvatskom kao Mali (M. Grgić, Hranjenik), Don Juan (I. Ivanac, Odmor za umorne jahače), Vitez (A. Šoljan, Romanca o tri ljubavi), Niko (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija) te Student (D. Jelačić Bužimski, Gospodar sjena).

Ivica Vidović

Osobito umijeće iskazao je oblikovanjem zbunjenih, smušenih, nespretnih i dobroćudnih muških likova. Sa suprugom Gordanom Gadžić osnovao 1996. Teatar Rugantino, gdje je odigrao više uloga: Glumac (M. Gavran, Bit će sve u redu), Paulino (José Sanchis Sinisterra, Ay Carmela!), Jure (A. Šoljan, Starci), Marinko (M. Matišić, Hrvatski emigranti) i Jerko (Ivica Ivanišević – S. Beckett, Sa’će Božo, svaki čas).

Veliku popularnost stekao je kao Servantes u televizijskoj seriji Naše malo misto (1969), a tumačio je i naslovnu ulogu u seriji Inspektor Vinko (1984–85). Na filmu od 1962., mahom u ulogama introvertiranih, senzibilnih, intelektualnih melankolika (Zaseda Ž. Pavlovića, 1969); najdojmljivije uloge ostvario u modernističkim djelima D. Makavejeva (W. R. Misterije organizma, 1971) i A. Vrdoljaka (Kad čuješ zvona, 1969; U gori raste zelen bor, 1971), glumački status potvrdio je filmovima K. Papića (Izbavitelj, 1976) i napose Z. Tadića (Ritam zločina, 1981; Čovjek koji je volio sprovode, 1989; Orao, 1990). Ostali važniji filmovi: Kužiš, stari moj (1973) i Usporeno kretanje (1979) V. Kljakovića, Prijeki sud (1978) B. Ivande, Kako je počeo rat na mom otoku (1996) V. Brešana, Kad mrtvi zapjevaju (1998) K. Papića, Fine mrtve djevojke (2002) D. Matanića.

Antun Augustinčić, hrvatski kipar – 1979.

Antun Augustinčić

Dana 10. svibnja 1979. godine u Zagrebu je umro Antun Augustinčić, hrvatski kipar, likovni pedagog, i akademik. Augustinčić je jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara 20. stoljeća, svjetski poznat po spomenicima izvedenima širom svijeta, poput Rudara iz Ženeve (ispred zgrade Međunarodnog ureda rada), Vjesnica mira – ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, Spomenika žrtvama fašizma u Adis Abebi te Spomenika seljačkoj buni u Stubici. Njegovi posljednji ostatci pohranjeni su u podnožju skulpture Nošenje ranjenika ispred Galerije u rodnom Klanjcu.

Kao povijesna anegdota navodi se da je Augustinčić, pod okriljem i uz blagoslov Partije za vrijeme NDH, izradio i odlio brončani portret hrvatskog diktatora Ante Pavelića. Par godina poslje, kad je Tito osvojio vlast sačinio je i njegova portret.

O tim bistama su kružile mnoge priče, a najzgodnija je ona koja govori kako je Josip Broz Tito na otkrivanju spomenika u Kumrovcu, puno poslje rata, u povjerenju autoru kazao: „Dobro je, Tonček, ali čini mi se da ti je Pavelić bolje uspio!”

Nelson Mandela postao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike – 1994.

Nelson Mandela

Dan 10. svibnja 1994. bio je povijesni dan za Južnoafričku Republiku. Toga je dana Nelson Mandela inauguriran za prvog crnog predsjednika te zemlje, izabranog na demokratskim izborima. Prije nego je izabran za predsjednika, Mandela je bio aktivist protiv apartheida i vođa Umkhonta we Sizwe, frakcije Afričkog nacionalnog kongresa. Osuđen je za sabotažu, kao i za druge zločine, zbog čega je 27 godina proveo u zatvoru. Nakon puštanja na slobodu, 1990. podržava pomirenje i pomaže u tranziciji prema multi-rasnoj demokraciji u zemlji. Od ukidanja apartheida, mnogi su hvalili Mandelu, čak i njegovi bivši protivnici. Tijekom četiri desetljeća primio je više od 250 nagrada, uključujući i Nobelovu nagradu za mir 1993. godine. 2009. UN je proglasio njegov rođendan, 18. srpnja, ‘Mandelinim danom’, kako bi obilježio njegov veliki doprinos slobodi. Nelson Mandela umro je 5. prosinca 2013. godine.

Međunarodni dan fizičke aktivnosti

Svjetska zdravstvena organizacija dala je 1977. godine osnovu za razvoj promicanja zdravlja i istaknula ulogu zajednice i međuresorskog djelovanja («Health for All»). U Ottawi je 1986. godine održana Prva međunarodna konferencija o promicanju zdravlja, čime je započeo organizirani proces osposobljavanja ljudi radi poboljšanja njihove kontrole nad vlastitim zdravljem. nazad par godina, WHO (svjetska zdravstvena organizacija) donoseći preporuke za zdrav život i općenito preporuke za održavanje zdravlja svjetske populacije, obavezno navodi tjelesnu aktivnost kao imperativ dobrog zdravlja.