NA DANAŠNI DAN: Putin, Gregurević, Politkovskaja, raketirani Banski dvori, Boban, Golik, rak dojke

Vladimir Putin, aktualni predsjednik Rusije – 1952.

Vladimir Vladimirovič Putin, rođen u Sankt Peterburgu 7. listopada 1952., trenutačni je predsjednik Ruske Federacije. U službi je od 7. svibnja 2012. Bio je drugi predsjednik Rusije od 7. svibnja 2000. do 7. svibnja 2008. zamijenivši Borisa Jeljcina, nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima. U razdoblju od 31. prosinca 1999. do 7. svibnja 2000. godine, za vrijeme dok je prvi put obnašao premijersku dužnost, bio je i obnašatelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije.

Putina je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera u Vladi Rusije u kolovozu 1999. godine. Putin je postao peti ruski premijer u manje od 18 mjeseci. Tada nitko nije očekivao da će javnosti nepoznati Putin na tom mjestu ostati duže od njegovih prethodnika.

Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov već su bili u kampanji za predsjedničke izbore. Putin je ubrzo izgradio reputaciju čuvara reda i zakona te nepopustljivog borca za ruske interese u ratu u Čečeniji, zbog čega je postao najpopularniji političar u zemlji. Iako nije bio član ni jedne stranke, podržao je stranku Jedinstvo koja je na izborima za Dumu u prosincu 1999. godine osvojila najveći broj glasova.

Dana 31. prosinca 1999. godine Jeljcin, neočekivano, podnosi ostavku i imenuje Putina privremenim predsjednikom. Predsjednički su izbori održani 26. svibnja 2000., a Putin je pobijedio u prvom krugu.

Nakon što ga je 7. svibnja 2008. na mjestu predsjednika Rusije zamijenio Dmitrij Medvjedev, već sljedećeg je dana Putin po drugi put postao ruski premijer. Drugi premijerski mandat mu je trajao do 7. svibnja 2012. godine, a od tada obnaša dužnost predsjednika Ruske Federacije.

Dana 23. lipnja 2007. Putin je boravio u Zagrebu, gdje je sudjelovao na Energetskom sastanku na vrhu.

Ivo Gregurević, hrvatski glumac – 1952.

Ivo Gregurević (Donja Mahala, 7. listopada 1952. – Zagreb, 1. siječnja 2019.), bio je hrvatski filmski, kazališni i televizijski glumac.

Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1977. godine (“Ne naginji se van”, Bogdana Žižića) glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj, karakterističnom za njegov glumački profil, da bi tijekom 80-ih i 90-ih ostvario niz izuzetno zapaženih velikih uloga na filmu. Vrsno je tumačio pomalo grube ponekad i opasne “narodske tipove” kao otmičara u “Osuđenima” (1978.) Zorana Tadića, konduktera u “Kraljevoj završnici” (1987.) Živorada Tomića i istražitelja u “Životu sa stricem” (1988.) Krste Papića, a u slavonskom stilu je i naslovna razbojnika i ljubavnika Jove Stanisavljevića (“slavonskog Robina Hooda”) u “Čarugi” (1991.) Rajka Grlića. S uspjehom je nastupao i u kazalištu i na televiziji. Nagrađivan je na festivalu u Nišu, dobio nagradu “sedam sekretara SKOJ-a” i druge. Osim što se bavio kazalištem, filmom i televizijom, snimao je i televizijske reklame.

Od 1995. godine do smrti bio je jedan od organizatora Dana hrvatskog filma Orašje.

Ubijena ruska novinarka Ana Politkovskaja – 1999.

Ukrajinsko-ruskog porijekla, rođena je kao Ana Mazepa u New Yorku gdje su njezini roditelji boravili kao diplomati. Obrazovala se u Rusiji i završila novinarstvo na moskovskom Državnom sveučilištu. Diplomirala je na temu pjesnikinje Marine Cvetajeve. Radila je za Izvjestja, a zatim prešla u list aviopoduzeća Aeroflota. To joj je omogućilo da zrakoplovima proputuje Rusijom uzduž i poprijeko.

Godine 1999. suprug Aleksandar Politkovski ju je ostavio ne mogavši više izdržati njezinu aktivnost i brojne prijetnje koje je primala. Ana Politkovskaja bila je majka dvoje djece. Ubijena je Moskvi 7. listopada 2006. u 16:10 sati, dok je izlazila iz kabine dizala u svojoj zgradi u Lesnoj ulici u Moskvi, gdje je živjela u unajmljenom stanu. Nakon kupovanja namirnica u robnoj kući Ramstor, parkirala je svoju Ladu pred ulazom u zgradu. Dio vrećica odnijela je u stan i dizalom se vraćala po sljedeću turu. Kad su se vrata dizala otvorila, na nju je zapucao čovjek koji ju je pratio još iz prodavaonice. Njezino tijelo je u dizalu otkrila jedna susjeda pet minuta nakon ubojstva i pozvala je policiju. Uz tijelo se na mjestu ubojstva (kao i inače u takvim slučajevima) nalazio i pištolj tipa Makarov te četiri čahure. Riječ je o podmetnutom oružju iz kojeg zapravo nije izvršeno ubojstvo. Vjerojatnije je da je korišteno oružje marke Iž s prigušivačem.

Dva smrtonosna hica ispaljena su joj u srce, jedan u rame, a jedan za svaki slučaj u glavu. Njezina kći Vera bila je parkirana u automobilu blizu majčine zgrade te je mogući svjedok atentata. Stoga je pod stalnom policijskom paskom. Policija tobože istražuje ubojstvo, no prvi potez bio je pljenidba njezinog računala na kojem je pripremala članak o mučenjima Čečena.

Sporni članak Novaja gazeta je ipak objavila 7.10. Politkovskaja je ubijena upravo na Putinov rođendan. Nakon Igora Dominikova i Jurija Ščekočihina, Politkovskaja je treći ubijeni novinar Nove gazete, a od dolaska Putina na vlast 2000. godine, ona je dvanaesti ubijeni novinar. Novaja gazeta ponudila je nagradu od gotovo milijun dolara za informacije koje bi pomogle u nalaženju počinitelja ubojstva. Sahranjena je a Trojekurovskom groblju uz velik sprovod 10. listopada 2006. Na sprovodu nije primijećen nijedan vladin dužnosnik.

Raketirani Banski dvori – 1990.

Od 1990. godine Banski su dvori postali sjedište predsjednika Republike Hrvatske te hrvatske Vlade, a već 7. listopada 1991. godine Banske dvore raketirao je zrakoplov JNA, s ciljem atentata na tadašnjeg predsjednika Republike Tuđmana predsjednika predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Antu Markovića.

Svi su preživjeli pukom slučajnošću, a zgrada je pretrpjela znatna materijalna oštećenja. Raketiranje Banskih dvora bio je povod da Sabor Republike Hrvatske već sljedeći dan – 8. listopada 1991. – donese Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, kojom je Republika Hrvatska postala nezavisna i samostalna država.

Bobanov nogometni oproštaj u Zagrebu – 2002.

Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje veličanstveni, vjerojatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.

Ranjen Dragutin Golik, Zagreb – 2007.

Ranjen Dragutin Golik zvan Zmija kada je pokušao spriječiti pljačku Zagrebačke banke na Drvinju. Nakon ranjavanja pao je u komu i preminuo 26. 01. 2007. Ulica Drvinje na Trešnjevci sada nosi njegovo ime.

Svjetski dan dostojanstvenog rada

Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) od 2008. godine obilježava 7. listopada kao Svjetski dan dostojanstvenog rada.

Što je dostojanstveni rad? Kratko rečeno: rad koji omogućava dobar život.

Duže i cjelovitije: rad koji istovremeno sadrži četiri komponente: zapošljavanje, radno-socijalna prava, zaštitu i dijalog, jer sve su četiri komponente potrebne za stvaranje najbolje perspektive za razvoj i socijalni napredak.

Nacionalni dan borbe protiv raka dojke u Hrvatskoj

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena u svijetu i cjelini, koji nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Broj oboljelih žena raste s dobi i u Hrvatskoj je vodeći uzrok smrti zbog raka. Prema podacima Registra za rak Hrvatske (Hrvatski zavod za javno zdravstvo), godišnje u Hrvatskoj od raka dojke obolijeva oko 2300 žena. Rak dojke je i najčešći uzrok smrti od raka žena u Hrvatskoj, godišnje umire preko 800 žena.